Slobodan Anastasijević
Zar je državna imovina zaista poklonjena
"Dedinjski zlatni majdan"; "Vreme" br. 632
"Dedinjski zlatni majdan"; "Vreme" br. 632
Trenutno u Srbiji ne postoji opasnija pretnja po ekonomske reforme od opstrukcije koja dolazi iz pravosudnog sistema. Evropska unija je na to ukazala verovatno zato što ovde nije postojala politička volja da se stvari nazovu pravim imenom
Čime se sve bave domaći preduzetnici i šta se sve krije iza sjajnih natpisa uspešnih firmi, čini se da nastoji da utvrdi srpska policija. Fabrike lekova se pojavljuju kao industrija sintetičkih droga za internacionalne potrebe, a sportske kladionice kao paravan za promet velike količine oružja
U vreme boravka Karle del Ponte u Beogradu i Podgorici saopšteno je da je NATO (KFOR) po nalogu Haškog tribunala uhapsio i prebacio u Ševeningen Haradinaja Baljaja, Isaka Muslijua i Agima Murtezija, koji su u maju 1998. godine u Lapušniku organizovali logor u kome su ubijena 23 albanska i srpska civila. Sva trojica bili su pripadnici rasformirane OVK. Interesantno je da su prve vesti o ovom hapšenju stigle iz sedišta NATO-a u Briselu, da su radost zbog toga iskazali svi čelnici NATO-a i silni ministri odbrane, a da je tek 24 sata kasnije, uz očigledno osećanje nelagodnosti, sve to potvrdio i sam Hag
Bivši šef KOS-a, čovek koji je po prirodi posla kojim se godinama bavio imao mnoge insajderske informacije ne samo o optuženom već i o mnogim insajderima i svedocima koji su dosad prolazili (ili će to tek učiniti) kroz hašku sudnicu, uglavnom je, dakle, potvrdio gotovo sve ono na čemu je tužilaštvo insistiralo u optužnici, dodavši još poneki detalj slici koju je tim Džefrija Najsa mesecima gradio protiv Slobodana Miloševića. Vasiljević je, međutim, svojim svedočenjem znatno proširio ram za tu sliku, bitno drugačije od tužilaštva opisao politički kontekst raspada države i vojske kojoj je verno služio, a samim tim i politički kontekst u kome su se dogodili mnogi užasni zločini, što ih naravno nikako ne može opravdati
Dr Vojislav Šešelj, predsednik Srpske radikalne stranke, odlučio se da iz politike i svih srpskih zemalja ode u istoriju. On obećava da će to biti izlazak na velika vrata, planira oproštajne mitinge i pravi konferencije za štampu svakog dana. On junački ide mečki na rupu, kao Miloš kod Murata na Kosovu, da razbuca taj Tribunal kao Georgi Dimitrov onomad u Berlinu oko one paljevine Rajhstaga – pa šta bude. On se ne nada pravdi od tog suda, on računa na istoriju koja će ga zapamtiti. Ili bar tako kaže...
Ako ne može drugačije, rezonuje naš nestrpljivi zakonodavac, probaćemo da zaobiđemo iza leđa. Ono što se ne može zaobići nikako, a pogotovo ne iza leđa, jeste odluka političke volje da se organizovani kriminal istrebi – pa šta košta da košta i ko strada da strada. Ništa novo Čume nije otkrio za šta već nisu postojali osnovi za sumnju, tragovi i jasne indicije. Kako će specijalni tužilac da uradi ono što desetine običnih tužilaca nisu uradile? I, uostalom, zašto
Sudska odluka o tome i odluka o visini kazne optuženima postala je predmet snažne polemike i osude čim je obnarodovana. Niko nije zadovoljan presudom Okružnog suda u Beogradu – ni porodice žrtava, ni tužilac ni odbrana
U srpskoj verziji O jagodama i krvi još niko nije odgovarao za premlaćivanje studenata i nastavnika na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu maja 2000, traži se pomoć policije i tužilaštva ali je pravo pitanje – koliko Univerzitet može sam sebi da pomogne
Iz okolnosti da je dan ranije dr Savić povlačio neke važne kadrovske poteze, a iste večeri držao protokolarni govor na toj pogrešno odabranoj policijskoj slavi, jasno je da nije znao da će sutradan biti smenjen; da je znao, govorio bi drugačije