Sećanje – Vatroslav Mimica, filmski reditelj (1923–2020)
Poetika opraštanja
Film Banović Strahinja iz 1981. godine još uvek je neprevaziđeno filmsko delo o srednjovekovnoj Srbiji
Film Banović Strahinja iz 1981. godine još uvek je neprevaziđeno filmsko delo o srednjovekovnoj Srbiji
"Pošteno govoreći, ovde moral i politika ne idu zajedno. Ponekad sam bio sa ljudima koji su postali preletači, otišli su kod naprednjaka. Analizirao sam kako izgleda to njihovo uključivanje u novonastalu situaciju, u tu interesnu grupu. Oni svi najpre moraju proći radikalski dril – moraju biti tako isključivi, tako dramatično nepodnošljivi u poništavanju onoga što su bili do tada i onog što sada jesu. Prvo morate biti radikal, pa se onda kao radikal presvučete u naprednjaka. To je jedna inicijacija, jedna metamorfoza demokrata u ono što su naprednjaci. Što je najvažnije, oni često deluju i ekstremnije u osporavanju onoga što su oni bili nego sami pripadnici stare nomeklature oko Vučića"
Ako bi se pod jedan termin mogao podvesti način naglog uspona i bogaćenja srpskog trgovca oružjem Slobodana Tešića (61), onda su to "specijalni odnosi" sa običnim šalterskim službenicima, ali i sa ljudima iz okruženja državnog vrha ne samo Srbije nego i raznih drugih zemalja. Ovo za "Vreme" kaže petoro ljudi koji su, direktno ili indirektno, umešani u izvoz naoružanja – trojica su upoznali Tešića, a jedan je radio u nekoj od njegovih brojnih firmi
"Istina više nije na ceni, ne funkcioniše. Ne veruje se svojim očima, svojoj pameti, ne veruje se očiglednom. To je svakako deprimirajuće"
Aktuelna vlast u Srbiji ima neodoljivu potrebu, nezabeleženu u novijoj istoriji, da svi mediji rade isključivo u njenom interesu. Svako ko se drzne da svoj posao radi po pravilima profesije, a ne po željama političara i spin stručnjaka, biće pod nekom vrstom pritiska. I od tog pravila nema odstupanja, pitanje je samo koliko novinarska profesija, bar onaj njen časniji deo, ima snage da se tome odupre
Moglo bi se reći da je Vučić od medijske scene Srbije u poslednjih sedam godina napravio "Veliku Srbiju" po svojoj meri. Kao što je "Velika Srbija" bila Šešelju, već godinama su sve televizije sa nacionalnom frekvencijom, velika većina regionalnih i lokalnih televizija kao i najveći broj dnevnih novina podređeni Vučiću, njegovoj propagandi, besomučnim uvredama svakoga ko se usudi da kaže nešto što nije u skladu sa stvorenom paralelnom realnošću. Današnja Srbija "iskijava" onda nekažnjenu "Veliku Srbiju"
"Vučić se po dolasku na vlast sam hvalio da zna šta ko govori o njemu i mislio je da time ucenjuje ljude oko sebe, da im preti time. Svako od članova vlade zna da ga Vučić sluša, da prisluškuje svaki razgovor i da preti time, svako od srpskih tajkuna zna da ih Vučić prisluškuje. Zato ljudi ćute, šapuću po kafanama. Jer je pretnja, pored prisluškivanja, drugi element njegove vlasti. Treći je direktno nasilje, četvrti je pljačka a peti kontrola medija. I to je današnja vlast"
Zbog čega je Vučić na televiziji čitao dokumenta sa oznakom državna tajna, kako je moguće da se takve stvari uopšte dešavaju i ko koga sve prisluškuje u Srbiji
Zašto je u ovakvim populističkim porecima važno ne dopustiti da politički huligani "nagrađuju" i simbolički prisvajaju ljude čiji su život i delo bili u oštroj suprotnosti s njima
"Prestonica ‘lidera u regionu’, koji daje milion evra za obnovu crkve Notr Dam, koji daje milione za Republiku Srpsku, i koji za stotine miliona evra kupuje ovu ili onu televiziju, namenjuje stotine miliona evra za stadione – nije u stanju da sagradi kanal da odu govna"
Zašto Vučić diže toliku galamu godinu dana pre izbora za koje je pre tri meseca govorio da bi mogli da budu u junu, zašto zove opoziciju na "ferku" i što se toliko iznervirao zbog Zorana Babića