
Na licu mesta
Noćni život na partijski način
Ekipa reportera "Vremena" je izbornu noć pratila u štabovima onih stranaka koje su prešle cenzus. Za razliku od ranijih izbora, nije bilo mnogo alkohola, trubača, baklji, euforije
Ekipa reportera "Vremena" je izbornu noć pratila u štabovima onih stranaka koje su prešle cenzus. Za razliku od ranijih izbora, nije bilo mnogo alkohola, trubača, baklji, euforije
Kroz iglene uši provuklo se u Skupštinu više partija no što je želeo premijer Vučić, koji je tražio veću podršku, a dobio manje poslanika nego u sazivu 2014. Da li to znači nastavak vožnje aviona bez kontrole leta
Evropska klima dugotrajne društveno-ekonomske krize, nesigurnosti i nepredvidivosti, egzistencijalna ugroženost i neizvesnost gotovo do savršenstva pogoduju tipu autokratske vladavine koji se može prepoznati kod Aleksandra Vučića. U njegovom se ophođenju i očekivanjima od građana Srbije daju prepoznati karakteristike direktora kakve beogradske ispostave neke multinacionalne korporacije, koji funkcioniše po principu bicikliste, one ispod sebe – gazi, stalnim pretnjama i kritikama "zbog neproduktivnosti i nepostizanja ciljeva" a glava mu je povijena u odbrani od pedaliranja "na spratu iznad", tamo gde su MMF, Svetska banka, briselska i vašingtonska administracija zadužene za region. Moć pedaliranja sokoli u neskrivenom preziranju onih od čijeg mu glasa zavisi novo, četvorogodišnje pedaliranje Srbije
Premijer kao i uvek deluje zabrinuto. Ovo sa "Šešelj-gromom iz vedra neba" odlično mu ide naruku u pričama kako su izbori "biti ili ne biti" za Srbiju. Kao što je presuda Karadžiću bila važna da Vučić izađe pred narod i kaže da ne dâ Republiku Srpsku, Vučićevi tabloidi oslobađanje Šešelja od svih tačaka optužnice zvanično predstavljaju kao "nož u srce" premijeru Srbije. Vučić pak sa svojim trabantima uverava birače da "nikad nismo bili bliži gubitku izbora", jer "svi mogu da se ujedine protiv nas", pa zato "svi na izbore", pozornost i budnost treba da budu apsolutne i besprekorne "jer đavo ne spava". I zato je i podigao izbore na referendumski nivo "za i protiv Vučića – za i protiv Srbije". I baš svakog će upregnuti u tu zapregu. I Vojislava Šešelja, naravno, njega pre svih. Ono jeste da je prošlo osam godina otkako su Nikolić i Vučić razbili SRS, odneli mandate i birače, napravili svoju stranku a 2012. godine i došli na vlast, ali ovo će biti prvi put da Vučić izlazi na izbore na kojima će biti i fizički prisutan i izborno aktivan Šešelj
U svom obraćanju poplavljenima premijer teši, bodri, obećava novac, poziva na jedinstvo, zagledan u budućnost nezainteresovan je za prošlost, ali mu je svaka druga o "onima od pre" koji sad samo sede u suvom i toplom i sole pamet ovima koji nešto rade, dok oni ništa nisu uradili dok su režim bili
Poslednje decenije XX veka u Srbiji moramo da se sećamo tačno onako kakva je bila, da ne bi podlegli "specijalnoj operaciji" koja je na delu ovih dana: da se Milošević od autokrate prepakuje u "dobrog momka". Tako oni koji su s njim stajali rame uz rame više neće biti loši momci. Oni koji trenutno vladaju Srbijom, žele zaborav i krivo tumačenje prošlosti, jer kad govore o napretku, oporavku, pomirenju, evropskim integracijama, voleli bi da se zaboravi da su nas upravo oni odvukli u suprotnom pravcu: u rat, bedu, glad, u mržnju...
Čovek koji je imao veliku moć od koje su zavisili mnogi životi i mnogi tragični događaji u proteklih deceniju i po umro je naprasno u prisustvu vlasti. Preti li Srbiji politička kriza zbog toga
"Lekar opšte prakse dnevno pregleda 30 pacijenata, neki hirurški tim mesečno uradi 400-500 operacija, a imate hirurge koji ne ulaze u sale. Imam dva mlada hirurga, to su ljudi od po skoro 40 godina, oni imaju plate od 60.000 dinara, decu, kredite za stan. Bojim se da će otići odavde"
Kako se Srbija našla u procepu između dva sporazuma – i dve politike? Posledice ni u jednom ni u drugom slučaju ne moraju da budu katastrofalne, ali ceo zaplet predstavlja jasno upozorenje da politici sedenja na dve stolice, koju su upražnjavale sve postpetooktobarske vlade, uključujući i aktuelnu, definitivno ističe rok trajanja i da se trenutak odluke bliži
Zašto u slučaju Šešelja i radikalske trojke ima mnogo manje manevarskog prostora nego što se veruje u Nemanjinoj 11
Već čuveni slučaj smene direktorke KC Požega simptom je šireg procesa: Srbija treba da se "evropeizuje" samo diplomatski, a iznutra da (p)ostane zagušljiva poludespotija
Dok javnost čeka formalno zakazivanje redovnih lokalnih i izbora za Pokrajinu i najavljenih vanrednih izbora za Skupštinu Srbije, daleko od javnosti se sprovode pripreme koje bi trebalo da osiguraju pobedu Srpske napredne stranke možda i po svaku cenu. Ko su ljudi sa kojima Aleksandar Vučić trči novu izbornu trku
Možda će se i ostvariti proročanstvo Dušana Bajatovića, naišlo na osudu "građanističke" Srbije, da će ovaj izborni ciklus da svede u budućnosti političku Srbiju na dve grupacije, SNS i SPS, i da bi se od sada pa "do kraja vremena" ove dve stranke nadgornjavale u izbornim trkama
Čuveni roman Žozea Saramaga, koji je inspirisao neke od inicijatora "belih listića", najzad je dostupan na srpskom
Istraživanje kaže da Aleksandra Vučića podržava pola miliona ljudi više nego SNS. Zar samo pola miliona? Milion ili dva bi izgledalo ubedljivije
Terorizam i klimatske promene najveći su problemi sa kojima se čovečanstvo trenutno suočava. U cilju rešavanja tih problema, Ujedinjene nacije (UN) su u septembru usvojile Agendu za održivi razvoj do 2030. godine. Sedamnaest ciljeva ove agende moraće da postanu sastavni deo politike svih zemalja članica
Paradoksalno je što, ma koliko se upinjao, sem Nebojše Krstića i Petra Lukovića Vučić nije dobio nijednog novog "građanističkog" glasača. Što će reći da je osuđen na one staroradikalske – plus onih par stotina hiljada novoupisanih članova SNS-a, koji su se upisali samo zato jer su u tome videli način da reše svoje lične materijalne i statusne probleme. Zna i Vučić vrlo dobro da od njih nema neke velike vajde. I zato neprestano grdi i kritikuje "stručnjake" i ("samozvanu") elitu što neće da ga podrže u njegovim "reformskim naporima", ne primećujući da svojim grdnjama, svojim postupcima i svojim saradnicima direktno ponižava i odbija svakog ko iole drži do svog profesionalnog i ličnog integriteta
Zašto vlast posle fizičkog napada na Miroslavu Milenović reaguje izjavama da postoji namera da se "iskoristiti ovaj incident za napad na Vladu Srbije i državne organe" i kakve veze sa svim time ima najavljeni izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije o izdvajanjima iz budžeta u protekle tri godine za marketinške usluge koja su pogodovala određenim medijima
Kako je 12. marta 2003. najmoćniji mafijaški kartel napao Srbiju i kakva je bila samoodbrana države i društva
Vučić se ponaša kao da je sa samom budućnošću sklopio tajni ugovor koji mu daje punomoćje da nastupa u ime budućnosti. Normalan svet iritira što s velikom sigurnošću i samo sa odglumljenim oklevanjem povezuje sudbinu Srbije sa sopstvenom sudbinom
Tokom 25 godina višestranačja u Srbiji nijedna stranka koja je bila na vlasti nije dovoljno doprinela jačanju institucija; nezavisne institucije kao da samo formalno služe da bi se ispunili zahtevi međunarodne zajednice. Ovo su neki od zaključaka tribine "Život i smrt institucija", koja je povodom četvrt veka nedeljnika "Vreme" organizovana u Opštini Vračar
Prvi program Radio Beograda svake nedelje u 10 časova emituje emisiju "Sedmica". Ove nedelje 18. oktobra gost urednice i voditeljke Ane Tomašević bio je predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti dr Vladimir Kostić. U trenutku kada ovaj broj "Vremena" odlazi u štampu, u Predsedništvu još traje sastanak predsednika Nikolića sa premijerom Aleksandrom Vučićem i patrijarhom Irinejom, na kom je prisutan i dr Kostić. Razgovara se o "diplomatskoj borbi zemlje protiv prijema Kosova u Unesko"
"Duboko verujem da me prisluškuje neko ko je u vezi sa vlašću. Njihova nervozna reakcija i njihov demanti posle tri sata da pre godinu i po dana mene niko nije prisluškivao i da je to sve izmišljeno, učvrstili su me u pretpostavci da neko iz vladajućih struktura stoji iza toga. Zašto nisu samo izjavili – proverićemo da li je bilo prisluškivanja ili ne? To bi bilo prirodno i normalno. Kako oni uopšte mogu da znaju da neko nije pre godinu i po dana nekog prisluškivao u ovoj zemlji? To je nemoguće utvrditi posle tri sata; pitanje je da li se može utvrditi i posle tri meseca. Histerične, nervozne reakcije, hitne konferencije za novinare, tri saopštenja dnevno, sve me to učvršćuje u uverenju da se dešavalo nešto protivzakonito i da oni nešto kriju"
Tamo, u vrhovima vlasti, izgleda da svako ima sve o svakom i tako se uzajamno drže za gušu dok im svemoćni i netaknuti razni ogranci državnih bezbednjaka s obe ruke stežu jaja
"Ako pričamo u terminologiji starih Grka, oni su onoga koji se ne bavi politikom smatrali idiotom, odnosno, idiot nije imao prava da se bavi politikom. Meni politika nije sfera interesovanja u smislu da je to nešto čemu bih posvetio život i bavio se time. Ali, u onoj meri u kojoj ona ulazi u sport – u moju profesionalnu oblast – da određuje visinu sponzorstva, prostor u novinama i tako dalje, smatram za svoju obavezu da mogu da iznesem mišljenje pošto u normalnoj državi kritika vlasti ne bi smela da bude nešto što mora da se plati glavom. Vlast mora da pristane na kritiku. Nažalost, ona je kod nas sve više i više apsolutistička i u rukama jednog čoveka", kaže Duško Vujošević
Hrvatska slavi "Oluju", ne misleći na to da je više od 200.000 njenih građana srpske nacionalnosti moralo napustiti svoje domove. Istovremeno, vlast predvođena premijerom Vučićem govori da u Srebrenici genocida nije bilo, o Ovčari ni slova, o Prijedoru i hladnjačama takođe. Oni bi samo o pomirenju, bez suočavanja
"Oluja" nije nikakva "briljantna vojna operacija", već onaj mučki, završni udarac odavno oborenom protivniku. Ako se već i mora obeležavati reintegracija bivše Krajine u Hrvatsku iz godine u godinu, vojna parada na dvadesetogodišnjicu drugačije se ne može razumeti osim kao još jedna bahata i izazivačka legalizacija etničkog čišćenja. To ne može da promeni ni sav doprinos Vučića, Nikolića, Dačića i svih ostalih iz aktuelne vlasti u Beogradu tragediji srpskog naroda u Hrvatskoj