
Roman
Rastavljanje i stvaranje (jezika)
Svetislav Basara: Rekapitulacija Službeni glasnik, Beograd, 2023.
Svetislav Basara: Rekapitulacija Službeni glasnik, Beograd, 2023.
Da krivična odgovornost nije individualna, onda bismo mogli da svim policajcima koji krše zakon lupimo etiketu korupcije ili drugog vida bezakonja, svim lekarima etiketu “nesavesnih” za pojedine slučajeve nesavesnog lečenja, svim pripadnicima BIA ili VBA etiketu dilera droge ili ubica zbog Jovanjice, ubistva Ivana Stambolića ili Zorana Đinđića, ili svim izbeglicama i migrantima etikete ubica, krijumčara i otmičara zbog pojedinaca koji to rade na severnim granicama Srbije
“Ne vidim kako poslovi čije odvijanje obezbeđuju službe, poput ‘Jovanjice’, imaju ikakve veze sa tzv. ‘državnim razlogom’, ne vidim za njih nikakvog opravdanja i veze sa nacionalnim interesom, makar i pogrešno shvaćenim. Niti za njih postoji zakonsko pokriće i odluka državnog organa, makar formalno. Dokumentacije nema, čak ni ‘na belo’ (u žargonu službi, to su dokumenti bez zaglavlja i potpisa), već se jednostavno radi i ćuti. Pojedinci se bogate koristeći službe kao svoj privatan resurs, daju komad plena stranci i tačka”
Vođen onom Volterovom maksimom da živima dugujemo poštovanje, a mrtvima samo i jedino istinu, sklon sam da se složim sa inicijativom trenutnog predsednika Srbije da obilaznica oko Beograda ponese ime Milutina Mrkonjića. Opcija kojoj je on pripadao, i koja je prirodni partner radikala, u ma kojoj iteraciji bili, zbilja predstavlja jedan obilazan put, obilaznicu oko pravne države
Teško je setiti se 2000. godine, jer niko ne voli da se seća ružnih događaja. I ja sam ih brzo zaboravio. Ponekad nisam siguran da li su se uopšte desili. A onda me neka fotografija, pesma ili snimak, neka godišnjica podseti da jesu. I pitam se kako je moguće. Danas, taj apsurd, taj tragikomičan kadar izgleda toliko groteskno i perverzno da ne bi prošao čak ni kod nadrealista. A mi smo u to verovali. Kako je moguće da smo sve to živeli, da niko nije imao snage i plan da to zaustavi? Danas, kada se sve to ponavlja, blizu nas, mislim da nas istorija ništa nije naučila. Ništa mi nismo naučili iz prošlosti i sve može opet da se ponovi. Sada, ovde i odmah
Većina ljudi prolazi kroz život savijajući se nesvesno kada vetrovi istorije zaduvaju, zaokupljeni svakodnevnim problemima, menjajući stavove i mišljenja između kupovine nove veš-mašine i plaćanja rate za kredit. Ali kako radikalno menja ubeđenja ona manjina koja sebe, manje ili više s pravom, smatra elitom, kako oni koji znaju šta jeste, prihvataju ono što nije
Aleksandar Vučić, kao pravi direktor BIA i ostalih službi, radi ono što inače radi sa institucijama: obesmišljava ih, relativizuje njihov značaj i delovanje, stavljajući sebe u centar zbivanja – sva ta delovanja stranih službi usperena su na njega, njega da slome, a ako njega slome, slomiće i Srbiju... Da li se onda i koliko na njega odnosi upozorenje ambasadora Kristofera Hila da će Amerika obustaviti saradnju sa BIA dok je na njenom čelu Aleksandar Vulin
“‘Jovanjica’ je, sasvim je to jasno, bila veliki državni posao. Postojala je sprega najvećih državnih dužnosnika, službi bezbednosti, policije, penzionisanih obaveštajaca... Povratak je to staroj praksi, iz vremena Slobodana Miloševića: službe bezbednosti sarađuju sa kriminalnim grupama kako bi realizovale svoje poslove i interese, i finansirale svoje aktivnosti”
Danas Aleksandra Šapića biraju za gradonačelnika Beograda. Jedan drugi gradonačelnik srpske prestonice umro je 18. juna 2010. u dobrovoljnom izgnanstvu u Beču, jer nije umeo da oprosti svojoj Srbiji i svom Beogradu ni kada se činilo da su se promenili, jer ih je isuviše voleo, napisao je Ivan Ivanji pre dvanaest godina. Bogdan Bogdanović je Beograd bio napustio zbog ljudi koji su danas ponovo na vlasti
Čak je i Politbiro bez Staljina bio nešto. I Centralni komitet bez Tita. I Glavni odbor SPS-a bez Miloševića i Centralna otadžbinska uprava bez Šešelja. Bez Vučića naprednjaci bi se stropoštali baš kao u sceni kad je Izildur u Gospodaru prstenova otrgao prsten moći Sauronu. Naravno, u opozicionoj eshatologiji to je optimistički rasplet. A šta ako se naprednjaci ne bi raspali posle Vučića? I da li Vučić u svom samopoimanju (viziji svog mesta u istoriji) razmišlja o SNS-u bez njega. Ne samo kad napusti čelo stranke, već i kad možda jednom ode u političku penziju
"Žalosno je što sem tih nekoliko godina vladavine Zorana Đinđića Srbija nikad nije bila demokratska zemlja. Ni u Karađorđevića Jugoslaviji, ni u Titovoj Jugoslaviji. Ono što je usledilo posle Osme sednice u Srbiji, pored nepoštovanja vladavine prava, uvoda u ratove i autoritarni sistem najgore vrste, upali smo u nemerljive količine primitivizma koje, nažalost, i danas živimo. To je danas samo multiplikovano, pa je ova vlast daleko primitivnija i od one Miloševićeve"
Ipak je značajno što u doba hiperprodukcije domaćih porodičnih serija koje žele da nas zabave imamo i Porodicu, koja se gleda sa grčem u stomaku. Da se ne zaboravi
"Bez dileme, međutim, mogu da odgovorim da su najprogonjeniji poslednjih godina, svuda, migranti. Progonjeniji su i od Vučića, da izvinite. Naspram njih se grade ogromni zidovi, kopaju kanali, rastežu bodljikave žice. Puštaju se besni psi. Jurišaju policajci sa pendrecima i gasnim bombama. Upotrebljava se i smrtonosna municija"
Iako je Miloševiću, kao i svim vladarima posle njega, RTS bio jedna od najvažnijih karika vlasti, aparatčici imenovani na uredničke pozicije zavodili su red i u manjim redakcijama: iskusnim novinarima dodeljivani su ponižavajući zadaci, dok su iz kabineta stizali gotovi tekstovi – preteče onih koji će svoj procvat doživeti devedesetih. Za ovu priliku dovoljno reći da je ta situacija dovela do masovnog pregrupisavanja, prelaska novinara iz jednih medija u druge i – postepeno – pokretanja novih medija koji će tokom istih tih devedesetih osvetlati obraz inače ukaljanog novinarstva
Organizacione i stručne slabosti koje su policijske snage SFRJ pokazale u operaciji "Raduša 72" ali i u kontroli demonstracija krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog veka, ukazale su na potrebu za promenama u obuci i organizacionoj strukturi policijskih snaga. Od tada, sve republike bivše SFRJ posvetile su veću pažnju osnivanju, obuci i opremanju nove vrste policijskih jedinica sposobnih za izvršavanje protivterorističkih operacija, ali i zadataka u održavanju reda na javnim skupovima i u uspostavljanju javnog reda kada je narušen u većem obimu
Tito nikada nije ishitreno donosio odluke. Uvek bi prvo saslušao šta drugi imaju da kažu, ne bi ih prekidao, ne bi se mešao u raspravu, ali kada bi izrekao svoj sud, to je bilo neupitno i konačno. Smatrao je da ne treba previše često da drži govore kako ne bi dosadio ljudima, stručne poslove je delegirao, na pamet mu nije padalo da se meša u sve i svašta, njegova prirodna harizma i autoritet bili su toliki da nije imao nikakvu potrebu da se bilo kome dokazuje
Da li bi trebalo zbog pravno-obavezujućeg sporazuma o Kosovu, za koji je potrebna "demokratski izabrana" Skupština u Srbiji, suspendovati demokratiju na neko vreme, dok se to Kosovo jednom konačno ne reši, pa ćemo se posle baviti milionima slupanim u rekonstrukciju rekonstruisanog Trga republike u Beogradu, pakovanjem reka u cevi bilo na Šari, bilo na Staroj planini, ministarskim plagijatima, izvršiteljima, otpuštanjima radnika i partijskim zapošljavanjima? I, ukoliko je odgovor ne, imaju li stranke koje su proglasile bojkot snage da zaštite birače po najzabitijim delovima Srbije od neregistrovanih džipova
U nedostatku tipičnih letnjih priča o miševima u hlebu ili duhovima u Novom Pazaru, srpsku javnost je, pored vrućine, dodatno podgrejao tekst objavljen u nedeljniku "Pečat", pa prenet u "Večernjim novostima", u kome saznajemo kako bi moglo da se desi da bude ubijen neko od opozicionara u Srbiji
SKOJ i KPJ. Informbiro. Mermer. Logorisanje Švaba. Deklaracija o jeziku. Memorandum SANU. Događanje naroda. JNA. Savez književnika. Prijatelji i nacionalizam. Tadić i Nikolić. Osvrćući se devedeset godina unazad, mnoga sam svoja mišljenja revidirao i utekao u fantazmagoriju beletristike
Jedna izjava proslavljenog fudbalskog trenera moga bi da uradi više za pomirenje Srba i Hrvata nego stotine inicijativa i konferencija. Samo ako mu ostane glava na ramenima i ako neko krene njegovim primerom
"Zašto Vučić nije demisionirao kada je Slavko ubijen? Zašto nije podneo ostavku kao ministar informisanja, ostavka je moralni čin. Zašto nije rekao: pošto se ovde dešava nešto s čim ja nisam upoznat, ja neću da zbog toga snosim odgovornost, i demisionirao. Ali ne, posle svega toga, taj zakon o javnom informisanju i dalje je bio u funkciji sve do pada Miloševića. I sad kaže – šta? Da ne zna ništa? Pa, neće biti"
Odanost jednom sistemu ne znači i prenebregavanje činjenice da je taj sistem počeo da "jede" sam sebe poput mitskog čudovišta Katoblepasa, koje grizući svoj rep napokon proždire i vlastitu utrobu
Početkom leta 1997. dok je porodica Barbalić bila na odmoru radikalska vlast je u njihov stan u Ulici kapetana Radića Petrovića 12. u Zemunu uselila urednika "Zemunskih novina"...
Žika Minović, osam redova u dnu 16. strane
"Kažite vi meni, ko je u Evropi postao član Evropske unije a da se odrekao jednog dela svoje teritorije? Je l’ ima takav neko? Pa, Španci više brinu o nama kad su imali problem sa Katalonijom nego mi sami o sebi. Znate šta Vučić kaže za Briselski sporazum: ‘Mi smo morali neke bolne stvari da radimo.’ Čekaj, pa nisi ti lekar pa da pričaš o bolovima"