Iako je, nakon ratifikacije Lisabonske konvencije o priznavanju kvalifikacija u oblasti visokog obrazovanja u Evropi i donošenja Zakona o visokom obrazovanju nostrifikacija ukinuta, u praksi se povratnici u Srbiju i dalje suočavaju sa sporim, komplikovanim i skupim procesom zakonski nepostojeće nostrifikacije
Praktička filozofija može biti i nepraktična. Bolje je ako je ona ujedno i praktična, ali utilitarno shvaćena praktičnost ne može biti kriterij razdvajanja dobra od zla. Ili, ipak, može
Nema posla boljeg od savetničkog, ali me ta čaša mimoilazi već koji put, tja, savetovaću i dalje preko novina, a savetovani ako hoće neka promisle, ako neće – opet lepo
"Nije lako privoleti ljude da to urade jer u Srbiji, kad god donesete neki pravilnik, to se teško sprovodi. Ono što u Srbiji mora da počne da funkcioniše jeste kontrola sa sve kaznama za one koji ne sprovode takve stvari. Pravilnici će biti do leta gotovi i u tom smislu će postojati standardi, a sa druge strane moraće da postoji efikasna kontrola. Ako toga nema, onda nam džaba svi zakoni, podzakonska akta i pravilnici"
Kako bi građanin koji nema nijednu kolumnu, a takvih slučajeva još uvek ima, mogao da se suprotstavi rasipništvu Vlade? Kako bi ju makar malo pokolebao u njenoj neodustajnoj okrenutosti istoriji, veličini i slavi?
Nakon što su u Haškom sudu oslobođeni hrvatski generali, svi su u Srbiji imali nešto da kažu. Zašto se ćuti posle puštanja na slobodu srpskog generala optuženog, inače, za nezgodna i po državu veoma delikatna dela
"Smena nepoštenih političkih elita etičkim elitama ne znači ništa. Za radnike je svejedno da li im firmu uništava poštenjačina ili lopov. Isto je svejedno da li zdravstvo privatizuje visoko stručna osoba ili diletant, rezultati će biti jednako porazni. Do stvarnih promena može doći tek sa preokretom ulevo i to na evropskom, a ne samo nacionalnom nivou. Ovaj preokret mora biti ravan preokretu udesno koji se odigrao tokom osamdesetih godina, što znači da prema ideologiji, praksama i institucijama postojeće neoliberalne EU moramo biti jednako nemilosrdni koliko su neoliberalni reformisti od osamdesetih pa nadalje bili nemilosrdni prema socijaldemokratskim i socijalističkim", kaže Primož Krašovec, nezavisni istraživač, publicista i prevodilac
Zbog banalnog i lako rešivog tehnološkog problema – plesnivosti kukuruza usled suše, zbog nečinjenja za to odgovornih, od ministra poljoprivrede sa sve državnim sekretarima, direktorima i načelnicima službi za to odgovornih proradila je metla: počelo je sa smenama službenika, najavljuje se rekonstrukcija vlade, mogući su i vanredni izbori
Sve velike mlekare imaju opremu kojom na liniji proizvodnje kontrolišu kvalitet proizvoda pa i na koncentraciju aflatoksina i vrlo dobro znaju šta plasiraju na tržište, to vrlo dobro znaju i odgovarajuće službe u Ministarstvu poljoprivrede, ali se i jedni i drugi prave nevešti, jer "ko te pita", ali kad ih se zatekne "in flagranti", šta će drugo nego da svoju brljotinu prebace na politički teren i za sve optuže (prodane) političare, uvozničke i GMO lobije združene u zločinačkom poduhvatu uništavanja srpske poljoprivrede i srpskog seljaka, samo je mlekarski lobi, ako takav postoji, zaobiđen
Krugovi neće ujediniti Beograd, niti će Srbiju učiniti boljom zemljom. Bolji neće postati ni ljudi koji su, okamenjeni i potreseni, izlazili s premijere. Neće se ništa promijeniti ni nakon skorašnje trebinjske premijere, ni nakon što film na ljeto i s jeseni prođe Sarajevom, Pulom i Zagrebom. Ne bi se promijenilo ni kada bi, nekim čudom, svih dvadeset i četiri milijuna ljudi (ima li nas već toliko?), bivših Jugoslavena, danas Regionalaca, vidjelo Krugove. Znamo kakvi su u svakome čovjeku obrambeni mehanizmi pred Zlom, kako se prežive i ratovi, i ratne strahote, i koncentracijski logori, svi ti naši jasenovci, jadovna i dretelji, sve te naše manjače, omarske i trnopolja, ali su uvijek veći i snažniji obrambeni mehanizmi pred Dobrom, pred onim Dobrom koje bi nas moglo uputiti na to da budemo skrušeni i odgovorni, ili, kao što je u svojoj proročanskoj pjesmi napisao Milan Milišić: "Da ne budemo više jedni, nego drugi. Da prignemo koljeno, da izgovorimo stihove za pomirenje."
Kroz porušeni Prozor prolazili su partizani, mladi tek stasali momci i devojke: u opancima i poderanim cokulama; u seljačkim gunjevima i delovima uniformi okupatorskih i kvislinških trupa; sa puškama i drugim oružjem svih kalibara i sistema. Išli su u kontranapad na Nemce i ustaše. Šef partizanskog saniteta Gojko Nikoliš piše: "Prolazi kolona pokraj kuća, a ranjenici je ispraćaju pjesmom i poklicima. Odmiče kolona uz brdo, a mene steže za grlo"
