
34. Beogradski džez festival
Nema razgraničenja?
BJF obeležen je popunjenim salama, pohvalnim infiltriranjem mlađe publike i u časovno ranije sadržaje, i pozivanjem gotovo svih izvođača na bis; uglavnom zasluženo
BJF obeležen je popunjenim salama, pohvalnim infiltriranjem mlađe publike i u časovno ranije sadržaje, i pozivanjem gotovo svih izvođača na bis; uglavnom zasluženo
Zašto se uporno ignorišu posmrtni ostaci srpskih vojnika iz Prvog svetskog rata u gradu Tunisu iako su im i imena i mesta rođenja odavno spasena od zaborava? Zašto je problem napisati ta imena iznad njihovog poslednjeg mesta počivanja? Ona jesu ispisana prošle godine na zidu groblja u Bizerti, ali tamo njihovi posmrtni ostaci nisu zasigurno. Da li je to nemar države koji traje decenijama, disfunkcionalnost državnog aparata koji se ogleda u nedostatku komunikacije među institucijama ili, kao što to često biva, zastoja zbog jednog nestručnog mišljenja koje nijedna zvanična državna komisija ne dovodi u pitanje
"Sve što Aleksandar Vučić radi ima za cilj da obeshrabri nezavisne medije i novinare i da ih diskredituje. A pritom, više je puta izjavio da on neće ometati nezavisne medije. Ali, istina je sasvim drugačija. Od početka agresivno etiketira N1, naravno i druge. Posebno je, na konferencijama za novinare, žestok prema novinarkama, što smo videli na primeru koleginice iz RTS-a. A kad ispred sebe vidi novinare, za oktavu je tiši, koliko sam primetio. U obračun sa nezavisnim medijima očigledno je uključena i BIA koja se, po mom uverenju, ne bavi stvarnim državnim neprijateljima već medijima i Tviterom. Baš me zanima da li je novi direktor BIA, od kada je postavljen, prvi put u istoriji uveo organizovani monitoring društvenih mreža"
Reporter nije imao (ne)sreću da vidi umetnicu Kiju, zato postig’o opazi kako Šešelj prodaje knjigu o Vučiću ispod tezge, kao i gospodina u fotelji Kojčića, koji udžbenički emitov’o mis’o da Predsednik čita
"Ja mislim da se opšta centralizacija sprovodi iz dva razloga: prvi da biste imali potpunu kontrolu i razvili sistemsku korupciju kroz kapilarne glasove, a drugi je što je Vučić svestan da u najvećem broju lokalnih samouprava sede nekompetentni i nestručni ljudi i, pošto su takvi, oni su opasni. Zato što su opasni, onda treba da se rukovodi njima iz centrale i da se trošenje novca ograniči samo na uzak krug ljudi koji sede oko Vučića na ministarskim pozicijama. To ima veze i s tim da vam je jedan čovek kandidat i za predsednika države, i za premijera, i za gradonačelnika i za predsednika opštine. Svuda lista nosi ime Aleksandra Vučića, a pošto on sedi gore i on određuje gde će pare da se potroše, onda je i sistem tako formatiran"
Niko nema iluziju da će serija sa urbanom tematikom nadmašiti turske sapunice na Pinku ili kvaziporodične DNK šećerleme na Prvoj, ali će u istoriji televizije ostati trag o sadašnjoj generaciji tridesetogodišnjaka čija priča je po mnogo čemu univerzalna
"Kultura otvaranja" postala je dominantna kultura komunikacije s narodom kao najava zlatnog doba koje će takođe biti svečano otvoreno, samo što niko ne zna kada
"Mislim da je danas mnogo lošija situacija na medijskoj sceni nego u doba Zakona o informisanju. Zašto? Zato što ima mnogo manje pluraliteta: izuzev par izuzetaka, sada se gotovo svi mediji nalaze pod direktnom kontrolom Aleksandra Vučića. I to ne njegove vlade ili stranke, nego baš pod njegovom ličnom kontrolom"
Realizator čitavog tog zakonskog projekta, tadašnji ministar informisanja Aleksandar Vučić, u međuvremenu je nagrađen pozicijom koja mu danas omogućava da modernijim metodama i prilično potkovan dodatnim veštinama pokuša da sa zemljom sravni ono što nije uspeo od oktobra 1998. do oktobra 2000.
Vest da je neko iz uprave Zvezde pokušao da namesti utakmicu sa Pari Sen Žermenom i da na tome zaradi milione evra, kao i hapšenje srpskih fudbalskih menadžera u okviru međunarodne istrage, izbacila je srpski fudbal u centar interesovanja evropske javnosti. Dobre igre klubova i reprezentacije tako su potonule u afere o nameštanju rezultata i pranju novca u postupku preprodaje igrača
"Režim nije ostvario nijedan od svojih proklamovanih ciljeva – ni socijalna, ni ekonomska, ni spoljna politika ne daju rezultate. Zato neko mora da im bude kriv. S obzirom da ne mogu biti krivi spoljnopolitički faktori, moraju naći dežurne krivce u zemlji. Jer, umesto da ispunjava predizborna obećanja koja je dao građanima Srbije, Vučić ispunjava obećanja koja je dao strancima dodvoravajući se moćnijim od sebe u svetu kao što se nekad dodvoravao Šešelju. To je njegov način vladanja i to vodi ka radikalizaciji odnosa u društvu sa nesagledivim posledicama"
Kakvu budućnost Bemusu donosi stav da njegov program treba da bude svima pristupačan, koji je jedna od osnova koncepta ovogodišnjeg Bemusa nazvanog Zlatni?
Narod tumara i gužva se oko oranija sa čvarcima, odsvud dim i jara, odvrnuli Cecu, samo čuješ Eeej, samo čuješ Oooj, i samo čuješ, Mešaj, ne popuštaj... a ima i da, u sve to, suze roniš i zapevaš: Neću da pijem sam, ‘oću u društvu
Prošle subote, oko 13.30 na televiziji u Srbiji počeo je rat. Verovali ili ne, Milovan Drecun je na RTS-u ovom prilikom bio glas razuma
Bila je to najuspešnija poseta državnog funkcionera Koceljevi, policajci su dupke napunili gepek ministra Nebojše Stefanovića sa razni ajvar. A što se tiče u njega "najuspešnijeg doktorata od postanka Srbije", dotore ministar je to pitanje zatvorio, ko hoće, neka čita, ko neće, ne mora
Od završetka ratova u bivšoj Jugoslaviji i u godini kada se obeležava sto godina od nastanka ove pokojne države, verovatno se nije održao, sa toliko učesnika, skup onih koji su služili vojni rok u nekoj kasarni, a potom bili na nekoj od suprotstavljenih strana, kao što je to bilo prošle subote u Kraljevu, gde se okupilo oko 200 bivših starešina i vojnika koji su bili Saobraćajnom školskom centru
Kao Seks Mikija i Nadežde u šupi na Uskrs, kao Luna, Sloba i Kija u ljubavnom trouglu, usledila je sednica Glavnog odbora SNS-a, o silovanju premijerke, zavrtanju ruke Maji Gojković i tuči novinarke, misli se na Gordanu Uzelac sa TV Pinka. Nije apostrofiran Vukosavljević, mada su pominjani mangupi u sopstvenim redovima – tu kreće teška artiljerija Vučić, pa Stefanović i na kraju Vulin
Povoljna roba iz Nemačke, silikon za tiplovi, dugmići, brojanice, crkvene i duhovne pesme, tovatna mast, šest šarenih i tri zelene lubenice...
Od Vebera smo stigli do Konstantinovića i mogu da zamislim kako on postaje "guru" naprednjačke Srbije i kako aktivisti kroz stranačke prostorije šetaju s knjigom pod miškom
Nakon što je službenica njegovog ministarstva Milena Antić rekla da nijedan poslodavac neće zapošljavati ženu koja se "danas zaposlila, a sutra ostala trudna", i da je poslodavcu "žena potrebna da radi", ministar Đorđević opet se obratio javnosti. Ne u vezi sa skandaloznim Zakonom o finansijskoj podršci porodicama s decom. Ne u vezi s odredbama koje su ojadile sveže zaposlene porodilje, pokazavši da u Ministarstvu ne postoji ni naznaka razumevanja za porodice s decom. Ne u vezi sa sistemski i sistematski diskriminatornom ponašanjem ove države prema ženama koje žele da rode, koje su rodile ili koje ne mogu da rode. Umesto svega toga, on je objasnio da će Milena Antić snositi posledice, da je to što je rekla posledica afekta i nepristojnog ponašanja voditeljke
U Vladi Srbije sede ljudi koji donose odluke i utiču na živote, a da nemaju pojma ne samo kakvi su zakoni ove zemlje, nego ni o kojim je zakonima reč. To ih, međutim, ne sprečava da sa ozbiljnim viškom samopouzdanja i manjkom strpljenja reaguju na svaku, pa i najmanju kritiku. To im ne smeta da odlučuju koje će dete biti poslato na lečenje, a koje ne. Da odlučuju ko će da živi, a ko da se snađe. A ako ne preživi, da kažu: dešava se
"Ja bih najviše voleo da mi, ‘Podrži život’, ne moramo da postojimo. Najviše bih voleo da je taj državni fond dovoljan za sve, ali očigledno nije čim postojimo i mi i Šapićeva fondacija. A i to je malo..."
Postoje momenti kada se različite medijske realnosti stope u jednu, a ona je u ovom trenutku otelotvorena u ličnosti Vučića. Nažalost, taj unisoni ton je podrazumevao i apsolutni nedostatak bilo kakvog kritičkog tona
Uprkos opštem nacionalističkom ludilu Marijan Beneš je do poslednjeg daha ostao Jugosloven. Zbog toga je od "ponosa i dike" i "našeg prvaka" postao "ničiji" šampion, bio ponižavan i osramoćen, da bi ga tek posle smrti ponovo kovali u zvezde
Ovog puta ništa nije ličilo na crninu i sivilo, kišu, sneg, tragediju, čemer i jad januarskog Vučićevog puta od manastira Banjska do Lapljeg Sela i Pinkovog rijaliti prenosa iz te seoske hale. Predsednik Srbije sa svojim saradnicima sada nije delio pernatu živinu, telad, krave i vozila, kao posle ispovesti i jadikovki srpskih seljaka sa centralnog Kosova 20. januara, četiri dana posle ubistva Olivera Ivanovića. Tokom ove dvodnevne posete nizale su se reči o velikim infrastrukturnim ulaganjima – nule na brojevima vrtoglavo su se ređale
Vučićev govor, predstavljen kao najvažniji u njegovom životu, za Srbe na Kosovu nije doneo ništa novo. Jedino novo što smo čuli jeste da predsednik Srbije ima strah od sopstvene istorijske nebitnosti i da nema rešenje za Kosovo. Poraz je priznao kao da proglašava najveću pobedu i dobio aplauz