Ekskluzivno - stenogram sa sednice vojnog i policijskog vrha

27.jun 2001. Redakcija Vremena

Nema slike, nema tona

Radio Slobodna Evropa javio je 21. juna da su načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Nebojša Pavković, bivši načelnik Resora državne bezbednosti Srbije Rade Marković i nekadašnji savezni sekretar za informisanje Goran Matić odlučili počekom sptembra 2000. godine da se zajednički deluje na ometanju rada nezavisnih televizijskih i radio stanica. Radio je, pozivajući se na dokumente "iz krugova bliskih VJ", objavio izvode iz stenograma za koji tvrdi da potiče sa te sednice. "Vreme" je došlo do kompletnog stenograma (ili beleški) sa ovog sastanka i stavlja ga na uvid javnosti

Javno mnjenje Srbije – jun 2001.

27.jun 2001. Priredio: Milan Milošević

Bez euforije i šok-terapije

Šta građani Srbije misle o stanju pod novom vlašću, potezima vlade, porezima, kadrovskoj politici, korupciji, političkim prioritetima, o odnosu Srbije i Crne Gore, Vojvodini, Kosovu, regionalizaciji, privatizaciji, Evropi, Hagu, standardu, veronauci, monarhiji, o tome koliko su spremni da čekaju i za koga su voljni da glasaju – po istraživanju Centra za proučavanje alternativa

21.jun 2001. Aleksandar Rajević, sudija, Beograd

Svedočanstvo s Kosova

"Leševi iz hladnjače zakopani na '13. maju'"; "Vreme" br. 544

Intervju - Božidar Đelić, ministar finansija i reformski lider

21.jun 2001. Miša Brkić

Socijalni nemiri neće zaustaviti reforme

"Predstoji nam vruća politička jesen, ali Vlada neće podleći zahtevima svih onih koji bi da žive evropski a da rade na stari način. Vlada neće sprovoditi ni šok terapiju u vidu stihijskog zatvaranja fabrika i slanja na ulicu na hiljade radnika. Ljudi bez posla, bez nade i budućnosti znače kraj reformama. Uvek postoji mogućnost da naša zemlja primeni rumunski ili ukrajinski scenario, ali valjda ima dovoljno pameti da se to ovde izbegne"

Kriza u Makedoniji

14.jun 2001. V. Zaharijev

Sve bliže totalnom ratu

"Oazu mira" je zahvatila oluja. Hoće li "oazu" zauvek prekriti pesak ili će opstati u surovoj balkanskoj pustinji, sve je više pitanje moći, a sve manje mudrosti

Zakon o privatizaciji

14.jun 2001. Redakcija Vremena

Deset pitanja – deset odgovora

Zakon o privatizaciji upravo je pred poslanicima Skupštine Srbije. U dosadašnjoj javnoj raspravi izazvao je brojne polemike i oštra osporavanja, kako i priliči ključnom reformskom projektu novih vlasti. Reformisti su s nestrpljenjem očekivali njegovo usvajanje uveravajući da ovaj zakon najzad uvodi Srbiju u kapitalizam. Protivnici tvrde da će zakon poslužiti za rasprodaju društvene imovine. Radnici su strahovali da će ostati bez samoupravljačkih prava u propalim firmama, a građani su se raspitivali da li će i njima stići poneki vaučer. Iz tromesečne javne rasprave iskristalisalo se deset karakterističnih pitanja u kojima je sublimirana suština Zakona o privatizaciji. Da bi široj javnosti učinilo dostupnim ovaj ključni reformski dokument, Ministarstvo za privredu i privatizaciju ponudilo je deset odgovora na ta pitanja. Redakcija "Vremena" odlučila je da objavi integralni dokument "Deset pitanja – deset odgovora" kako bi pomogla građanima da se što bolje upoznaju s projektom koji bi u naredne četiri godine Srbiju trebalo da svrsta u normalne evropske države

Štrajk taksista

14.jun 2001. Dušan Radulović

Vozanje poreza

Epilog blokade Beograda je kompromis koji je postignut sa predstavnicima Vlade da dugovanja nastala do 30. juna ove godine taksisti plate u četiri mesečne rate, da prestane prinudna naplata i započnu pregovori o realnom tempu vraćanja dugova shodno ekonomskoj snazi taksista

Lični stav

14.jun 2001. Dušan Pavlović, istraživač na Institutu G17

Ikona privatna, ekser državni

Veronauka u školama se ne može pravdati poštovanjem osnovnih ljudskih prava

Esej za samoprepoznavanje

14.jun 2001. Velimir Ćurgus Kazimir

Ima li leka za kivne?

Postoji, uoči donatorske konferencije, predlog da se obezbedi specijalni fond namenjen najkivnijim ljudima u Srbiji koji bi bio korišćen u cilju ispravljanja velikih nepravdi počinjenih prema njima u poslednjih desetak godina. Ocenjeno je, naime, da bi zbog opšteg društvenog mira i konstruktivne atmosfere bilo mnogo važnije podmiriti kivne nego direktne žrtve