Kultura i politika
Selidba trajne pozajmice
Kako je sedam slika Nikolaja Reriha, koje od 1932. godine čuva Narodni muzej i koje će ove godine otići u Moskvu, dospelo u Beograd
Kako je sedam slika Nikolaja Reriha, koje od 1932. godine čuva Narodni muzej i koje će ove godine otići u Moskvu, dospelo u Beograd
Istraga u slučaju ubistva predsednika UO AMSS i potom samoubistva generalnog sekretara ove organizacije, možda će, a možda i neće pokazati prirodu i motiv tog zločina. Ipak, već sada se ne može izbeći utisak da određeni način poslovanja i života ima svoje granice i da može da košta života
"Ako treba, primenićemo i građansku neposlušnost i različite demonstracije i pokretanje opšteg narodnog bunta koji bi u jednom trenutku trebalo da bude u celoj Srbiji i da onda svi ti ljudi dođu u Beograd. Taj događaj, kada se desi, vlast neće moći da ignoriše i to će biti odlučujući trenutak kada će oni učiniti jednu od dve stvari koje nudimo: ili slobodni izbori ili da sami siđu sa vlasti"
Zbivanja na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji su još jednom potvrdila da su SAD i EU od partnera postali suparnici, da Donald Tramp vodi politiku ucena i zastrašivanja zasnovanu na samoljublju i kočopernoj ideji o sopstvenoj veličini
Možda je krajnje vreme da političari i njihove stranke konačno usklade to kako se zovu i kako se predstavljaju sa onim što zaista jesu
Samo jedan pogled na fotografiju na kojoj predsednik sedi za stolom i ruča sa radnicima razbija Vučićevu ružičastu stvarnost više nego tabaci teksta: Vučić jede pasulj i kupus salatu i ima jedno parče hleba. Radnici za stolom imaju i pasulj i kupus salatu, ali i gotovo celu veknu hleba, svaki od njih. Mogu biti samo dva zaključka: da radnici mnogo vole hleb ili da znaju da će to biti jedino što će pojesti tog dana
Sistem vlasti Milorada Dodika i njegove partije dodatno crpe snagu iz disfunkcionalnih institucija Bosne i Hercegovine uspostavljenih Dejtonskim sporazumom, koje zasigurno ne mogu postaviti granice autoritarnoj vladavini, pogotovo što je etnonacionalistički diskurs sveprisutan na celoj političkoj sceni BiH
Zbog čega u Srbiji nema uslova za fer i poštene izbore? Može li ih Aleksandar Vučić ipak raspisati i šta sve može uticati na njegovu odluku? Zašto nije moguće zamisliti dijalog između vlasti i oponenata? Kakva je tu uloga "afere vešala"? Kako je bojkot postao ne samo realna nego i jedina opcija opozicije? Što, zaista, pokazuje naprednjački propagandni spot? Koliko su zaista validna hvalisanja predsednika Srbije da naprednjacima raste podrška, a opoziciji pada? I, konačno, dokle se stiglo na protestnim šetnjama
Literatura uvek iznova pokazuje da su uspon i pad nacizma, Drugi rat i njegove dugovečne posledice, i dalje centralna tačka 20. veka, s živim odjecima sve do današnjice
Nešto što je krenulo kao pokušaj da se skrene pažnja na napad na Borka Stefanovića preti da preraste u najveći politički događaj u Srbiji poslednjih godina. Subotnje protestne šetnje iz Beograda šire se Srbijom i otvaraju mnoga pitanja pred sve učesnike u političkom procesu
"SFRJ je napravila najveću grešku kada je 1989. godine zaustavila sve državne procese vezane za korišćenje nuklearne energije i razvoj nuklearnih tehnologija. Naši najbolji nuklearni stručnjaci tada su napustili Srbiju. Otišli su na Zapad, da rade kod onih koji su naš narod ubeđivali kako je nuklearna energija opasna, dok su istovremeno u svojim zemljama gradili nuklearne elektrane. Ugasile su se katedre na fakultetima, prekinula istraživanja, zapustili naši istraživački reaktori u Vinči. Ostali smo bez naučnoistraživačke baze koja je bila jedna od najboljih u Evropi"
Privrženost dijalogu svakako je dobra stvar, samo što se postavlja pitanje da li je to posledica iskrenog opredeljenja ili nekog Vučićevog obećanja