In memoriam
Đenka Đavo, Bob iz Vrućeg vetra; "disident" Jakovljević, besmrtni Makavejevljev "Alex Rossignol", pogrebni govornik iz Ko to tamo peva ("tvoji čobančići i... čobančice"); svi muzičari ("ej ti!, ti buđavi...") što nose "tetki lek", ciganski don Korleone u Domu za vešanje, Gile iz Sivog doma... Niko tako, i nikad tako humorno, s neuhvatljivim komičkim tajmingom, nije utelovljavao negdašnji polusvet, odgurnute, male, slomljene ljude, ponekad čak i idealiste i zanesenjake kojima ipak ne smeta i da prevare ili nekom zavedu kćerku kad se namesti prilika. Bora je u njima uhvatio jednu lomljivu ljudskost, od vrste koja je svesna sebe u svojoj slabosti, pa se zbog toga uvek izmiče iz događaja, koja se sklanja i iz istorije