
Teroristički napadi u Briselu
Strah u srcu Evrope
Da li su bezbednosne službe opet zakazale i kako dalje u borbi protiv Islamske države
Da li su bezbednosne službe opet zakazale i kako dalje u borbi protiv Islamske države
Srbija definitivno nije šaka pirinča da je vrane pozobaju. No, zna li vrana, uopšte, šta je pirinač...
Šta je tu iz čega nastalo i šta je prvo bilo: kokošar ili jajara?
Prvi utisak iz daljine da improvizovani izbeglički kamp u Idomeniju izgleda kao balkanska proslava 1. maja u prirodi, topi se kao plastična kesa u vatri kada se zađe u taj logor. Na hektarima proklijale pšenice, pod golim nebom, duže od dve nedelje živi više od 10.000 očajnih ljudi. Gladni su, bolesni i mokri
Teško da u Srbiji ima medija koji je tokom devedesetih kritički izveštavao o režimu Slobodana Miloševića, a da nije bio zatvaran, kažnjavan i na sve načine onemogućavan. Isto tako, teško da ima novinara koji je profesionalno radio svoj posao, a da u istom periodu nije doživeo nešto iz asortimana tadašnje srpske policije: prebijanja, pritvaranja, prisluškivanja, maltretiranja...
Premijer se od samog početka našao u makazama između lokalnih zlikovačko-patriotskih sila i haških ultimatuma
Za Srbe sa Kosova ja sam pre svega građanin Kosova, nisam Albanac. Ali ako uvedete Srbiju u jednačinu, ja postajem Albanac. Ne mogu da se uspešno usprotivim Srbiji samo kao građanin republike Kosovo. Srbija je prevelika i mnogo jača od nas. Ali to nije slučaj sa Srbima sa Kosova
U ružmonovskom smislu, Frano Cetinić je bio čovek anganžmana: učestvovao je u Studentskom pokretu ‘68, bio je svedok događanja oko Korčulanske škole, osnovao je 1989. Jugoslovensko veće evropskog pokreta, štitio pravo anganžmana u svojoj novinarskoj profesiji na Francuskom radiju (RFI), a posebno kao prevodilac Ružmona, Suvarina, Bezansona, Vidal-Nakea, Kastorijadisa, Morisa Žolija..., i kao pisac važne knjige Pozovi NATO radi umorstva, knjige-dnevnika o bombardovanju Srbije povodom koje je trpeo neljudske, nemoralne, neprofesionalne napade, pre svega u Beogradu i Zagrebu, a i u ostalim ludim kućama onog i ovog vremena. Ali uprkos napadima i osporavanjima svim primitivnim i neargumentovanim metodama, on se dosledno držao onoga što je od gorepomenutih mislioca saznao: da se čovek uvek mora braniti osnovnim pravilom da je "istodobno slobodna i odgovorna osoba, ne samo kolektivizirani pojedinac"
Početkom septembra prošle godine snimateljka mađarske nacionalne televizije namerno je saplela izbeglicu iz Sirije sa detetom u naručju. Snimateljka je nakon toga izgubila posao. Osama Abdul Mohsen, čovek koga je saplela, nastavio je svoj put, danas živi u predgrađu Madrida i radi kao trener u školi fudbala
Turski premijer Redžep Tajip Erdogan dobio je od EU sve što je tražio, ali pitanje je da li je njegov plan za rešenje izbegličke krize sprovodiv
Kao juče da je bilo, a deca začeta tih dana sada decu imaju... U međuvremenu je đavo odneo i više država i vojsku i Vožda i snove puste, sve u neprekinutom sledu, eto, do dana današnjeg. To što je 9. marta 1991. počelo, traje još. Jesmo li nešto naučili iz iskustva 9. marta? VREME 11. mart 1991: Krvava odbrana vlasti
Treba nam novi socijalni konsenzus, odlaganje svih sporova i sukoba, zavrtanje rukava, uvođenje reda. Vreme štednje i žrtava nije prošlo. Razlika je u tome što to danas činimo za budućnost svojih porodica i naše zemlje, a ne zarad bolesne politike i privilegija vlastodržaca
Jedini čovek osim Josipa Broza Tita za koga se zna da je posedovao tri Ordena narodnog heroja bio je nedavno preminuli Lemi Kilmister, o čemu je u nekrologu vođi Motorheda posvedočio Dragan Kremer ("Vreme" broj 1306). Povodom Lemijeve smrti svi regionalni mediji preneli su i informaciju o njegovom susretu s Titom sredinom šezdesetih. Kustos Muzeja istorije Jugoslavije Tatomir Toroman pokušao je da pronađe u dokumentaciji za tu tvrdnju bilo kakav čvrst dokaz
Suzavac je ponovo u modi, ali ovoga puta više nekako južno: Priština, makedonska granica, a biće još toga. Mi ovde imamo određena iskustva sa suzavcima, doduše sve manje poslednjih godina, ali ih u parlamentu još nismo imali; imali smo ispred parlamenta, ali to je drugo. Hemijska sredstva, kako se to zove u policiji ("hemija" u skraćenoj verziji) nisu nimalo naivna i treba to imati u vidu
"U većini slučajeva ne idemo da prijavimo neki zločin, devojke budu prebijene, silovane... Zato što postoji strah da ćemo biti uhapšene, znamo iz iskustva, policija na nas ne gleda kao na žrtve nasilja nego kao na kriminalce. Ovaj zakon u stvari podstiče nasilje. I nasilje i trafiking"
Udovica čoveka koji je ubijen zato što je pokušao da zaštiti svoje saputnike od zločinaca govori o dugogodišnjoj potrazi za istinom, susretima sa Miloševićem, i zašto Tomo Buzov zaslužuje spomen-ploču
Koga "Zavetnici" sve pozvali, nije čudo da bilo preko nekoliko hiljada ljudi. Iako se reporter trudio, nigde ne video Vučića i Nikolića, što ne znači da ne bili prisutni, uostalom, saradnja sa policijom je bila visoko profesionalna i saradnička
Na samitu Evropske unije prošle nedelje nije postignut nikakav dogovor o izbegličkoj krizi. Nastavak sledi početkom marta, kada bi trebalo da se utvrdi primena akcionog plana sa Turskom koji je već napravljen
Otkad su promenjene procedure, "čudne" situacije se dešavaju na granicama. Po drugi put je kroz kamp u Preševu prošla jedna grupa izbeglica koja je iz Slovenije vraćena u Đevđeliju da uzme novi papir. Drugi su vraćani iz Hrvatske, neki iz Šida. Jedan Sirijac je vraćen čak iz Austrije. Dešava se i da se porodice razdvajaju ili da oni koji nemaju novca da plate neplanirani prevoz – idu peške ka Makedoniji
Izručenje Sretka Kalinića, pravosnažno osuđenog na ukupno 40 godina zatvora zbog učešća u zaveri za atentat na Zorana Đinđića i zbog više ubistava za račun Zemunskog klana, sada je sasvim izvesno i samo je tehničko pitanje
Velika drama oko toga što će opozicioni socijalisti odlučiti ko pravi vladu, kao da je to neki presedan: od 1990. do 2000. oni su samo dve godine vladali sami
Građani bi se od magaraca trebali prometnuti u lisice, pa biti na oprezu, ako se već ne bi trebali jasno i javno i masovno suprotstaviti zakonima i zlonamernom zakonodavcu koji im krade vlastite živote: za početak ovima o represiji i ograničavanju njihovih vlastitih sloboda
"NATO intervencija 1999. pocepala je i podelila ljude na nekolicinu koja je smatrala da je odluka o intervenciji pametna i da bi i liberali i komunisti trebalo da je podrže, i na većinu koja je smatrala da je intervencija neosnovana, da je ona protiv Srba i Srbije i da Srbija ipak ima pravo na Kosovo. U prvoj grupi bih mogao da nabrojim samo nekoliko imena među kojima sam i ja, a to su Sonja Biserko, Bora Ćosić, moj brat Voja Stojanović, bio je pokojni Srđa Popović, Nataša Kandić, Ivan Čolović, Svetlana Slapšak... Svakako ih ima više hiljada, ali vrlo malo. Na drugoj strani našao se niz uticajnih, uglednih kulturnih i javnih radnika, koji su tokom rata u Bosni bili angažovani na bosanskoj strani. Nakon bombardovanja, oni su zauzeli jaku patriotsku kritičku poziciju. Za nacionaliste to nije neočekivano, taj stav imali su i ranije. Ali kad građanski liberali prestanu da prepoznaju vrednosti koje su do juče zastupali i počnu da brane zločine države samo zato što su njeni podanici, to je teško svariti"
U Nedićevoj Srbiji oca su mi ubili odvodeći ga iz Topovskih šupa, majku u dušegupki vozeći je kroz Beograd, za moju sudbinu Milan Nedić nije bio odgovoran, jer sam se našao u Novom Sadu gde je vladao mađarski regent Mikloš Horti. Da li se mene lično tiče diskusija o eventualnoj rehabilitaciji Milana Nedića? Pa, tiče me se. Ovde, međutim, nije reč o tome
Optužbe da su harizmatični imam i njegovi sledbenici propagirali Islamsku državu i pomagali džihadistima otkrivaju širu priču o jednoj marginalizovanoj zajednici
Nesporno je da je Litvinjenko umro od radijacijskog trovanja izotopom polonijum 210; da je u Britaniju emigrirao i priključio se kritičarima Vladimira Vladimiroviča Putina. Ali, nema odgovora na glupo policijsko pitanje: a zašto bi se neko bavio takvim komplikacijama kad je Litvinjenka mogao đavo da odnese mnogo jednostavnije