
Ub, rodno mesto Cana Subotića
I drugi kradu, ali ne dadu
Čovek je odavde, i nema šta da se kaže, veli jedan koji gledajući u crkvu ponavlja, Ovo se ne viđa za života. Vaistinu, pred ikonama koje je oslikao Rus Muhin može samo da se ćuti
Čovek je odavde, i nema šta da se kaže, veli jedan koji gledajući u crkvu ponavlja, Ovo se ne viđa za života. Vaistinu, pred ikonama koje je oslikao Rus Muhin može samo da se ćuti
Franjo Mihalić, osvajač srebrne olimpijske medalje u maratonu 1956. u Melburnu, još uvek važeći rekorder Srbije na 10, 15 kilometara i u trčanju na jedan sat, proslavio je u utorak 90. rođendan
U poslednjem poglavlju Zelene čoje Montenegra, knjige posvećene "uspomeni na velikog umetnika i prijatelja Zuku Džumhura (1921–1989)", Kapor direktno i bez krzmanja izlaže sve ono što mu je u poslednjih dvadeset godina donelo zao glas. Na samom kraju knjige, međutim, stoji: "Često su me pitali na čijoj bi strani Zuko bio da je živ? Zanimljivo pitanje! – odgovarao bih. – Verujte, pitaću ga čim ga budem video..."
Taman u sebi probudim ono malo hrišćanskih natruha te počnem na nekog pripadnika vladajuće klase gledati kao na brata u Hristu, taj se isprsi kao vojnik partije i ja kud ću, šta ću, davai nazad v ravnodushie, a tu i tamo i u netrpeljivost
Napitak poznat širom sveta nastao je u saradnji srpske kompanije i Ruske akademije nauka, na pronalaženju najefikasnijih mogućnosti za očuvanje i zaštitu zdravlja ljudi koji žive i rade u ekstremno teškim uslovima
Ono što većini ne bi moglo tako lako da prođe, Lepoj je prolazilo glatko, iz vrlo jednostavnog razloga: nikada se nije trudila da bude nešto što nije, nikada se nije pretvarala i nikada, uprkos tome što je nazivaju "nekrunisanom kraljicom narodne muzike", nije pokušavala da glumi primadonu
Argentina i Južna Amerika svečano su obeležile 100. rođendan Fransiska "Panća" Varalja, jedinog živog učesnika finala prvog svetskog šampionata u Urugvaju 1930
Velimir Ilić, lider Nove Srbije ("Glas javnosti")
Predsednici Skupštine hitno su bili potrebni sinonimi za reč "zločin", trebalo je nabaviti nekoliko rečnika, ići na internet, a sekretarica kao da je u zemlju propala
Sedamdesetih je bio jedan od simbola Beograda, osamdesetih prodavac novina u novobeogradskom bloku 70, devedesetih "parking majstor" kod savskih splavova… Na scenu – raskrsnicu "Kod Londona", stupio je u vreme kad je "Kosa" imala beogradsku premijeru, umro je onog dana kad se u Ateljeu 212 opet pevalo "Daj nam sunca". Ostaće upamćen po tome što je od prozaično rutinskog posla – regulisanja saobraćaja na raskrsnici napravio umetnost
"Zapad još nije našao drugi način osim zaduživanja kako bi održao životni standard građana. Generacije privilegovanih bejbi-bumera koje se spremaju za penziju ne pristaju na bilo kakvo smanjenje sopstvenog standarda zarad budućnosti svoje dece i unuka"
"Pred našim očima, na nama su se in vivo igrali sa tezama, dokumentima, implementacijama, ingerencijama, konstruktima, projektima, netvorcima… I mi bismo promišljanjem takvog jednog iskustva imali šta da kažemo i toj Evropi. Nije naš brend neki kajmak ili maline. Naš brend je iskustvo svedoka. Jer mi možemo da pomognemo da se ono što se ovde desilo ne desi više nikome nikada"
Poslednjih godina stanovnici Srbije i okolnih zemalja sanjaju o tome da postanu deo ujedinjene Evrope. Kakav je kroz istoriju bio politički i kulturni odnos Srbije i Evrope
Ovdašnji ljubitelji proze Pola Ostera u poslednjih su četiri-pet godina, zahvaljujući prvenstveno izdavačkoj kući Geopoetika i prevoditeljki Ivani Đurić-Paunović, bili privilegovani te su njegove nove knjige mogli čitati pre nego Englezi i Amerikanci. Novi Osterov roman ovih je dana, međutim, objavljen u originalu, dok se prevod na srpski još čeka. Invisible je u mnogo čemu Osterov povratak na poznat mu teren, na teme i motive koji su ga proslavili
"Filmovi Žana Koktoa predstavljaju neku vrstu epske trilogije o kreativnosti u umetnosti, životu, smrti, ljubavi i onome što je suprotno od ljubavi, a to nije mržnja, već narcizam"
Gospodin Palma održ’o svojevrstan solistički koncert – sa koga jedan od delegata direktno javio, Bajo, ovo samo treba doživeti – na kome su solo tačke imali predsednik Tadić, Prvi potpredsednik Vlade, potpredsednik Vlade Krkobabić, ambasadori Rusije, Švedske i Nemačke, koji i svi rekli, Hvala, jedinstveni gospodine Markoviću