Politička kriza i izborna kampanja
Izborna groznica
Nema izgleda da iz tekućih trvenja bilo šta dobro ispadne. Jedini lek za to bunilo su izbori za ustavotvornu skupštinu
Nema izgleda da iz tekućih trvenja bilo šta dobro ispadne. Jedini lek za to bunilo su izbori za ustavotvornu skupštinu
Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala treba da bude donet u Srbiji na brzinu, u predizbornoj kampanji. Zato će biti sprovodiv tek kad Savezna skupština izglasa izmene krivičnog postupka – ako ih, naime, izglasa... Ceo ovaj poduhvat – uprkos svojim dobrim stranama – smandrljava se na brzaka, bez ispunjenih preduslova, na način više revolucionaran nego redovan. Slično je i sa zakonom o budućoj Agenciji koja treba da nasledi Državnu bezbednost
U organizaciji "Fridrih Ebert fondacije" i nedeljnika "Vreme" 26. juna održana je tribina pod naslovom "Kuda idu Srbija i Crna Gora". Tribina s istim naslovom održana je u oktobru 2001. godine i želja organizatora bila je da okupimo iste učesnike. Nažalost, to nije bilo mogućno jer su neki od njih na dan održavanja tribine bili angažovani kao članovi Komisije za ustavna pitanja. Gosti tribine su bili gospoda Slobodan Samardžić, savetnik predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunice za politička pitanja, Zoran Knežević, član Izvršnog odbora Socijalističke narodne partije Crne Gore, Vuk Minić, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore, Milan St. Protić, predsednik Političkog saveta Demohrišćanske stranke Srbije, Zoran Lutovac, saradnik Instituta društvenih nauka i Nebojša Medojević iz podgoričkog Centra za tranziciju. Tribinu je vodio Dragoljub Žarković, glavni urednik nedeljnika "Vreme". Razgovor koji objavljujemo u ovom dodatku tek je neznatno skraćen u odnosu na ono što je izrečeno u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Učesnici nisu naknadno autorizovali svoja izlaganja. Oprema teksta je redakcijska
"Smena i pobuna"; "Vreme" br. 599
Vidovdanski protest opozicije zavšen je bez velike drame. Drame ovde piše vlast
"Danas kada se dižu optužnice protiv onih koji su počinili zločine u nedavnom ratu psihijatrija se opet zloupotrebljava. Jedan broj psihijatara, finansijski i(ili) politički motivisan, proglašava smanjeno uračunljivim ili potpuno neuračunljivim zločince za djela koja su počinili"
Nekadašnja vladajuća partija počela je polako da se deli na one koji jedinu šansu za opstanak vide u što bržem odricanju od Miloševića i na one koji smatraju da je za novog Slobu isuviše rano, pogotovo u trenutku kada se on, po njihovom mišljenju, tako dobro drži u Hagu i "brani svoj narod". Dele se zatim i na one koji smatraju da socijalistima ama baš sve (osim njih samih) na političkoj sceni Srbije ide na ruku, ali i na protivnike teze po kojoj izbore ovde nikada ne dobija opozicija, već ih samo gubi vlast svojom glupošću i pohlepnošću, što ovdašnji socijalisti valjda najbolje znaju
Sve postpetooktobarske analize bile su saglasne u jednom: Srpski pokret obnove je klinički mrtav. Danas, SPO daje neke znake života i već godinu dana traži nove izbore
Uprkos nedefinisanoj političkoj situaciji i socijalnim tenzijama, kao i nezadovoljstvu građana, po oceni istraživača, ipak ne postoji jača politička snaga koja bi nezadovoljstvo iskoristila za krupnije promene na političkoj sceni
To što je sam Pavković mogao da pomisli i da kaže da se neće povinovati Koštuničinoj odluci pokazuje da u Srbiji praktično nema ni pravila, ni zakona, ni hijerarhije, ni bilo čega što se ne može osporiti, odbaciti ili upotrebiti kako je kome volja i kako kojoj stranci odgovara