
Deklaracija iz Terezina
Bez Srbije

Zdravstvo
I druga roditeljska kuća
Grafikon
Gde najčešće trošimo
Ekologija
Karavan za Planetu

Kuršumlija
Blokada opštine
Igre na sreću
Ukidanje telefonskih kvizova
Novogovor
Seljak
Ko me uči engleskom
"Virtuelni telefon"; VREME 964
Alkohol je »fuj«
"U parkiću, usred mraka"; VREME 964
Uvrnuti stavovi
"Sloboda štampe u medijskoj Somaliji"; VREME 964
Hanibal i pomagači
"Duvanske afere: Pukanić i Šelzi"; VREME 963

Koncerti
Rad, red & blues
Simply Red, 26. VI, Kalemegdan;
BluesStock, 27. VI 2009, Dom omladine, Beograd

In memoriam – Olja Ivanjicki (1931–2009)
Olja Ivanjicki i njeno vreme
Oljini hepeninzi iz šezdesetih, skupljanje odbačenih predmeta, proglašavanje odbačenih i bezvrednih stvari za umetnička dela, igra sa lutkama kao umetnikovim dvojnicima, rituali spaljivanja dvojnika kao izraz samozaborava, sve je to bio doprinos podsmevanju životu kao otuđenom obliku nove Velike Igre moderne umetnosti. O tome treba razmišljati kada govorimo o Olji Ivanjicki, a ne o nekakvom lažnom glamuru, pomodarstvu, ili o tobožnjoj renesansi savremenog sveta. Nesposobnost tumačenja danas je odraz propasti znanja, invencije i imaginacije

Knjige – "Slike kojih nema" (Prosveta, 2009) Maja Herman Sekulić
Knjiga kao zagrljaj
Ovo je vešto sklopljena knjiga po uzoru na ukrštene reči Vladimira Nabokova. Tako su u ovoj verziji epilog i prolog lako zamenili mesta. I oseća se ta radost skladanja. Rimuju se esej i stih, pismo i ogledalo, mit o biblijskoj Lilit i kratka porodična povest. Rimuju se Jejts i Nabokov (štima to, štima), pa mit o Loliti i Lilit sa Kalenića na rolšulama
Pozorište
Njihove i naše boleštine
Dve predstave Ateljea 212, "Proslava" i "Samoudica", poslednje su koje je Svetozar Cvetković potpisao kao producent i umetnički rukovodilac ovog pozorišta. Ispostavilo se da je taj "poslednji pečat" bio umetnički i/ili društveno veoma smeo i uspešan

U razgovoru sa Dušanom Makavejevom o Dragoljubu Aleksiću i filmu Nevinost bez zaštite
Svakidašnja umetnost akrobacije
"Aleksićev fantastičan film Nevinost bez zaštite bio je deo prave bulevarske kulture, i trebalo bi da bude prepoznat kao važan deo nacionalne kulture uopšte. Puritanci preziru sevdalinke, narodne pesme ili viceve, ali ukoliko želite da shvatite neki narod, bez toga ne može. To ostvarenje nije bilo upisano u istoriju jugoslovenskog filma"

Tajne maršalove intimne rezidencije
Tito je u modi
Na izložbi "Smrt u trezoru" izloženi su predmeti koji su svojevremeno poklonjeni Titu, a koji su za različite namene potraživani u periodu od 1992. do 2009. Međutim, trezor iz kojeg su pozajmljeni tek čeka da bude otkriven

Portret savremenika – Radisav Raja Rodić, vlasnik "Kurira"
Svrati, bato
U jakoj konkurenciji medijskih manipulatora u Srbiji, vlasnik "Kurira", "Glasa javnosti", nekoliko preduzeća i jedne živopisne kafane možda baš i nije apsolutni šampion, kako mu se čini, ali gromada, svakako, jeste: nesumnjiv je bio njegov uticaj (preko "Kurira") u rušenju bar jedne vlade (Zorana Živkovića) i lansiranju brojnih afera kojima je uticano na stav javnosti o njihovim žrtvama
Bosna i Hercegovina – Novinari i ratni zločini
Bosna na srpskom tragu
Nažalost, najveće su šanse da će istraga beogradskog suda o odgovornosti novinara u ratu, barem u Bosni, biti iskorišćena za već viđeni scenario kada su u pitanju ratni zločini i suočavanje sa prošlošću: međusobno optuživanje, relativizaciju zločina, skidanje sopstvene odgovornosti i njeno prebacivanje na "one tamo"

Polemika povodom teksta Vojina Dimitrijevića "Sloboda štampe u medijskoj Somaliji", Vreme br. 964
Netačni navodi profesora Dimitrijevića
Zar postoje studije prava koje polaznike uče metodi koju je profesor u prošlom broju "Vremena" demonstrirao? Imao je pred sobom ono što sam ja napisala i potpisala, ali je odlučio da, umesto onog što sam objavila, napadne ono što tobož "mislim" i "verujem"
Glas naroda – Dvadeset pitanja o dvadeset izgubljenih godina (1)
Odgovori čitalaca »Vremena«
"Zar je išta od toga važno naposletku svega?", piše naš čitalac Branislav Poledica u odgovoru na pitanja o naših dvadeset izgubljenih godina ("Vreme" br. 964, 25. jun 2009), postavljenih povodom dvadesete godišnjice mitinga na Gazimestanu 1989, na kome je Slobodan Milošević ustoličen za nacionalnog vožda. Većina čitalaca koji su se odazvali na tu anketu, međutim ne misli tako i upušta se u detaljnu i veoma uravnoteženu analizu uzroka tog sunovrata. Od mnogih obimnih pisama koja su stigla u redakciju "Vremena", u našem štampanom izdanju, za početak, biramo dve lične ispovesti, zato što one upečatljivo i autentično, bolje od svake analize, govore o drami tog vremena. To su delovi dirljivog dnevnika naše čitateljke Kose Pakuševskij o danima koji teku i nose strepnje, rastanke, bolesti, oskudicu i poneku radost u smutnim vremenima; i beleška Gorana Vladisavljevića o tome kako je njegov otac jednom, 1987, došao kući sa posla i rekao: "Sutra vozim Slobodana Miloševića u Grčku!", i kako su šest godina kasnije u Japanu pomešali prezime Milošević i Vasiljević.
Nastavak u sledećem broju "Vremena".
Širi izvodi iz sadržaja ankete dostupni su na ovom linku
(Povezani članci (sa strane) – "Vox populi")

Intervju – Nenad Popović,
predsednik Ekonomskog saveta Demokratske stranke Srbije
Braćo Rusi, pomagajte
Ne mogu neki investitori da budu "maženi i paženi", da im se kad kasne sa plaćanjima preuzetih obaveza gleda kroz prste, a da se neki drugi na svaki način sputavaju. Politika razdvajanja investitora na "naše" i "tuđe" skupo će koštati ovu vladu
Ruska pisma podrške
Rusija je za srpske političare oduvek bila adresa na kojoj se tražila podrška, a ponekad dobijala i pomoć. Tako je prošle, izborne godine zabeležena intenzivna prepiska između srpskih i ruskih političara, a izborni štabovi i marketinški timovi su pisma upotrebljavali za poboljšanje rejtinga svojih stranaka, ubeđujući birače da upravo oni i njihovi kandidati imaju podršku Rusije. Te izborne godine posebnu pažnju su privukla dva pisma ruskog predsednika Vladimira Putina poslata Borisu Tadiću i Vojislavu Koštunici

Bratski biznis
Ruska posla u Srbiji
Ambasador Konuzin je već u novinarskim krugovima Beograda a i šire stekao glas čoveka koji, posebno u neformalnim kontaktima, nepažljivo troši neumesne ocene i procene, a ne libi se ni tihih pretnji, te gotovo imperijalne arogancije – što nameće utisak da je tako razumeo priče da to rade i drugi ambasadori velikih zemalja u Beogradu


Cincari – dva i po veka rasejanja
Moskopoljski argonauti
"U doba kada su ostali balkanski narodi razvili nacionalni korpus i definisali nacije, Cincari su kao manja etnička grupa hrišćanske vere učestvovali u nacionalnim pokretima drugih, bliskih, naroda" (Dušan Popović)