Joca Amsterdam iz hrvatskog ugla
Hapšenje i komentari
Kako su hrvatski mediji hapšenje Sretena Jocića stavili u politički kontekst
Kako su hrvatski mediji hapšenje Sretena Jocića stavili u politički kontekst
U drugoj polovini devedesetih u DB-u nisu postojale rang-liste, stanovi su imali status službenih. Možda je Jovica Stanišić zaista Legiji dao stan i pare, ali bi možda i Branislav Ivković, tada šef Stambenog fonda Vlade Srbije, ako ga se još neko seća, imao štogod reći o tome
Ima ko voli Dedinje i sladak život. Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam, pojavljuje se 1995. u ovoj tužnoj priči u ulici Avgusta Cesarca (tamo gde je čuvena "Cvećara"), a iz nje bi mogao da izađe kao žitelj Tolstojeve 33 i podstanar Mire Marković, udovice Milošević. Uz sve to idu skupi automobili, telohranitelji iz policije, prijatelji i poslovni partneri; sve bezbednosno nadasve interesantni likovi. Do sada je Sreten Jocić pokazivao retki i dragoceni talenat da u pritvoru sedi što kraće moguće. Videćemo kako će se završiti ova epizoda
Poruka presude Prvog opštinskog suda podseća na ponašanje momka koji je "uživao bez zaštite", a sada mu ne pada na pamet da prizna posledicu u vidu deteta
Pregovarački tim Protivterorističke jedinice Žandarmerije MUP-a Srbije radi svoj posao diskretno i van medijske pažnje. Njihovi mnogi uspesi ne pominju se, ali zato retki neuspesi neizbežno stižu u javnost zbog tragičnih ishoda. Ljubaznošću PTJ-a i MUP-a "Vreme" je dobilo priliku da se upozna sa detaljima jednog takvog događaja
Tek kad je, zbog ubistva Željka Đedovića, stigla policija iz Beograda i uhapsila vlasnika Polita, koji se bavio obezbeđenjem objekata, saznalo se zašto je u Valjevu, kriminala što se tiče, isto kao i u ostalim gradovima Srbije
"Kriminalcima uglavnom nije bitno koliko će provesti vremena u zatvoru, već da je imovina 'na sigurnom'. Zakonom o oduzimanju imovine stečene kriminalom to se upravo onemogućava, on razara suštinu organizovanog kriminala"
Tragični incident od prošle nedelje kada je u susretu s policijom izgubio život Đorđe Zarić mogao se izbeći. Sada je kasno, jedan je život izgubljen, a desetine života su upropašćeni. Nije, međutim, kasno da se iz te tragedije izvuku pouke – i u policiji i u građanstvu
Opravdana je sumnja da je optužnica Beograda samo još jedna u nizu političkih manipulacija tragedijama koje su nam se dešavale početkom 90-ih godina. Dok krivicu prebacujemo jedni na druge, ostajemo gde smo bili sve dok se neka druga "Dobrovoljačka" ne desi ponovo
"Uvek sam bio za kompromise, ja sam muzičar po vokaciji, nisam policajac", Jovica Stanišić u razgovoru sa haškim istražiteljima 19. novembra 2001.
U naše tri brigade razmeštene oko Kosova i Metohije ima više stotina oficira i podoficira koji su sa Kosova i mnogima familije i danas tamo žive. Niko od njih nije izdao pogrešnu komandu ili napravio neki loš gest. Stvorili smo poverenje u kome ti ljudi profesionalno čekaju adekvatnu komandu nadležnih, mada je bilo napetih situacija. Ovoga trenutka imamo 38 aktivnih generala, a plaćamo 750 generalskih penzija. To je opterećenje iz starih vremena