
Intervju – The Prodigy
Testiranje granica stvarnosti
"Warriors Dance Festival koji će se održati u Beogradu veoma je značajan za bend – ovo nije samo još jedno pojavljivanje grupe The Prodigy, nego slavljenje cele jedne kulture kojoj mi pripadamo"
"Warriors Dance Festival koji će se održati u Beogradu veoma je značajan za bend – ovo nije samo još jedno pojavljivanje grupe The Prodigy, nego slavljenje cele jedne kulture kojoj mi pripadamo"
U Vajmaru je u organizaciji Memorijalnog centra "Buhenvald", a u saradnji sa moskovskom institucijom Memorijal, otvorena izložba "Gulag – tragovi i svedočanstva 1929–1956" o logorima u Sovjetskom Savezu za vreme Staljinove vladavine, kroz koje je prošlo oko 20 miliona zatvorenika. Memorijalni centar "Buhenvald" je sebi stavio u zadatak da, osim istraživanja užasa nacizma, proučava i pojave makar i samo donekle slične onome što se događalo u nacističkoj Nemačkoj. U okviru pratećih priredbi o logorima u bivšoj Jugoslaviji, o "logorisanju" Podunavskih Švaba i o "administrativnom upućivanju na društveno korisni rad" na Golom otoku, o tome kako je Mirko Tepavac zgrožen stanjem i "robovlasničkim" odnosima koje je zatekao celo rukovodstvo jednog logora u kome su bili zatvoreni Nemci poslao na Sremski front, govorio je Ivan Ivanji. Taj govor prenosimo u celosti
"Društveno odgovorno poslovanje (DOP) u Srbiju je stiglo sa velikim multinacionalnim kompanijama koje posluju na domaćem tržištu. Najzastupljeniji element DOP-a u Srbiji su još uvek donacije, odnosno različiti oblici filantropije, zbog toga što većina kompanija kod nas još nije strateški inkorporirala DOP u sve segmente poslovanja. Strateški pristup DOP-u, međutim, podrazumeva dugoročnu opredeljenost kompanije za odgovornost prema lokalnoj zajednici, životnoj sredini, zaposlenima, klijentima i partnerima na tržištu", kaže za "Vreme" Miroslava Nešić Bikić, rukovodilac Odeljenja za marketing i odnose sa javnošću Piraeus banke Beograd
Moj beogradski dnevnik je rezultat čudnovate međusobne simpatije i nekog poluprijateljstva što se razvilo između Hudelista i Ćosića za vreme Hudelistovog rada na ambicioznom projektu o sukobu Hrvata i Srba u dvadesetom stoleću
Hudelistov je portret Dobrice Ćosića knjiga čudna i drugačija na mnogo dobrih i manje dobrih načina
Pozivam i one koji u Boga ne veruju da se Bogu mole da Bog da kišu, možda će njih Bog poslušati...
Spomen-ploča postavljena u čast Aćifa Hadžiahmetovića Bljute u Novom Pazaru otvorila je novi front između Srba i Bošnjaka i pokazuje da ni nova vlada nema ideju kako da poboljša odnose sa manjinama kao i njihov status
"Pripadnost Zvezdi je na prvom mestu, a ne pripadnost nekoj političkoj partiji. Da li je Vučić za nas, kao i Đilas, kao i Šutanovac, kao i Antić, pa jesu. Da li treba da pomognu Zvezdi, pa naravno da treba i to kako god mogu. Isto tako očekujem da će sličnu stvar raditi Nikolić, Dačić i Boris Tadić, koji su partizanovci. To je po meni pozitivno i treba maksimalno da pomognu dok su na funkcijama"
"Helikopter roditelji" neprestano bdiju nad decom i, po potrebi, uskaču svaki put kad negde zaškripi, uklanjajući svaku prepreku pred kojom bi dete moglo da se nađe. Brojne studije pokazuju da ovakav pristup negativno utiče na razvoj osećaja odgovornosti kod dece, dok kod roditelja izaziva stalnu frustraciju, a često i depresiju, naročito kod majki
U savremenom društvu u kome postoje sasvim realna ograničenja kada su u pitanju prirodni izvori energije, i velike kompanije imaju ne samo zadatak već i potrebu da doprinesu pronalaženju održivih rešenja i tako podstaknu na razmišljanje o ovom problemu
U nedostatku bolje politike, ili bolje reći u iznudici, plasira se teza da je narod "gladan pravde", mada bih ja rekao da svi znaju da je gladan posla, većih plata, izvesnije budućnosti za sebe i svoju decu. Da je to pitanje samo pravde, lako bi; eno ga Aleksandar Vučić koji obećava razotkrivanje smutnih radnji u barem jedno tri afere
Aleksandar Vučić, potpredsednik Vlade Srbije ("Politika")
Uprava je htela da ima pokriće u klupskoj legendi, a on je hteo da proba da se ozbiljno bavi trenerskim poslom. Ipak nije Vladan Lukić pa da niko i ne primeti kako više nije u klubu
Sportisti Srbije su u zbiru uradili ono što se od njih očekivalo: neki su doneli medalje, a većina je bila na nivou svojih najboljih rezultata
Ima i oni’ koji u prima stadijum, sednu pod sliku Kosovke devojke, igračice, u šešir kostimografiju, tako se centrifugiraju da istresaju zadnjice u tanjire, a oni, oni samo zakivaju i tiltuju glavama
"Sredinom juna 1992, neka srpska vojna ili policijska formacija provalila je u naš stan i sina i mene nasilno mobilisala. Rafal u vrata, a onda: ‘Neka izađu svi muškarci!’ Sišao sam sa sinom. Ispred zgrade su već bile okupljene ostale komšije. Postrojili su nas, rasporedili: Srbe na jednu, Hrvate i Bošnjake na drugu stranu. Sjećam se, Nikola Šupica – ogroman, krupan čovjek u nekim razvaljenim papučama, magistar ekonomije, govori četiri strana jezika – pobunio se kada su ga izveli: ‘Ja sam Jugosloven!’, rekao je. ‘Neću sa vama!’ Nije pomoglo; kao i nas, i njega su odvojili na srpsku stranu. Odveli su nas na Vrace, iznad Grbavice, gdje su bili smješteni srpski magacini i komanda. Zadužili smo puške. ‘Napunite ih!’, naredili su. Kako da ih napunimo, bog te vidio! Pokazali su nam i komandovali: ‘Pucaj!’ Na Sarajlije, na komšije, na prijatelje, na braću... ‘Samo prebacujte preko Miljacke!’, vikali su"
Kad su meni pre trideset godina ukrali bicikl pa sam to prijavio nadležnom organu milicije, samo što mi nisu rekli "jeb’o te bicikl" a kamoli da im je palo na pamet da budem obeštećen na račun poreskih obveznika
Što se tiče Kosova, nema države na svetu koja bi se odrekla dela svoje teritorije. Zašto bi to očekivao bilo ko od nas, tim pre što se sa Kosovom ne bi završio proces cepanja Srbije? Da li nam je neko rekao da bi nakon toga Srbija ostala u istim granicama? Naravno da nije. Šta, treba da kažemo da se odričemo Kosova, da smo genocidan narod i da onda sve bude u redu
"Ujka Vaso, zapiši molim te: Pera Kalenić da se vrati u službu sa satisfakcijom." (zaviruje u Vasinu knjigu) "Jesi li zapisao ‘sa satisfakcijom’?" Branislav Nušić: Gospođa ministarka, šala u četiri čina, 1923, citirano drugi put u periodu sastavljanja vlade Ivice Dačića
"Mi sebe vidimo samo kao jednu vezu između ljudi koji žele da doniraju svoje vreme, stručnost i finansijska sredstva sa onima kojima su podrška i pomoć potrebne – da sve dođe na pravo mesto"