
Saborovanje na Ravnoj gori, »transkripti« reportera »Vremena«
Četničke igre
Dvojica se nameračila na uramljenog Dražu, đuture uzimaju i Kalabića, kad za slavu metnu na zid, niki nema da pipne...
Dvojica se nameračila na uramljenog Dražu, đuture uzimaju i Kalabića, kad za slavu metnu na zid, niki nema da pipne...
"Po unutrašnjosti se politikom bave oni koji su pre 2012. godine sedeli ispred prodavnice i pili pivo. U bilo kom selu teško ćete naći uspešnog domaćina, koji obrađuje hektare zemlje, koji ima plastenike, postrojenja a da se bavi politikom. Ne zato što on ne voli svoje selo i ne bi voleo u njemu da napravi put, vodovod ili ko zna šta, već zato što neće da sedi u društvu onih koji su danas predstavnici političkih stranaka u Srbiji, neće da se valja u tom političkom blatu"
Svakodnevno smo zapljusnuti vikom i drekom premijera Srbije koji šikanira ministre, novinare i slučajne prolaznike na javnoj sceni. Na društvenim mrežama, bar 200-300 ljudi, sa zaštitnikom građana Sašom Jankovićem na čelu, svakodnevno dobija jezive pretnje, uvrede, kletve i poniženja. Pre ili kasnije, verbalno, medijsko i virtuelno nasilje materijalizuju se u metalnu palicu, a psovka se pretvori u dve kopče na glavi ili smrskanu jagodičnu kost
Suočavanje sa prošlošću, nesuglasice oko uloge partizana i četnika u Drugom svetskom ratu, opasnost neofašizma u Evropi, primena nemačkog modela prevazilaženja prošlosti na druge narode koji sa sobom nose teret ratnih zločina neke su od tema o kojima je bilo reči na tribini koju su povodom Dana pobede u Drugom svetskom ratu 9. maja organizovali forum ZFD i nedeljnik "Vreme". O ovim i drugim pitanjima razgovarali su Ivan Ivanji, pisac, logoraš u koncentracionim logorima Aušvic i Buhenvald, Stjepan Mesić, bivši predsednik Hrvatske, prof. Dragoljub Mićunović, bivši predsednik Skupštine Srbije i Crne Gore, prof. Volkhard Knige, istoričar i direktor Memorijalnog centra Buhenvald, i dr Predrag Marković, istoričar. Tribinu je moderirao Filip Švarm, odgovorni urednik nedeljnika "Vreme"
Mislim da Vlada nije jedinstvena, a to će Aleksandar morati da rešava, ako stigne od ministarskih obaveza koje je preuzeo na sebe. Ja se ne mešam da li je izbor ministara morao da bude ovakav ili onakav. U politici ne možete uvek sve po svojoj želji i ukusu ili po onome što znate o ljudima. Predsednik Vlade ne sme da dozvoli da mu se Vlada obruka, i zato mora da uskoči da nešto rešava umesto ministara. Nema uspešne vlade ako postoje univerzalni ministri koji mogu da skaču iz resora u resor
Uprkos žestokoj propagandi, gotovo polovina ispitanika ne veruje u ostvarenje projekta "Beograd na vodi", dve trećine se protivi prodaji Telekoma (svega 20 odsto podržava), a kada je reč o prodaji zemljišta to protivljenje dostiže razmere pravog konsenzusa. I što je po vlast posebno neprijatno, među te koji se protive spada i većina glasača SNS-a i SPS-a
O prodaji "Avala filma", uništenju beogradskih bioskopa, Kinoteci, ministru Ivanu Tasovcu, Radoslavu Zelenoviću, Srđanu Dragojeviću, Nebojši Bradiću, Nadi Popović Perišić, krivici "žutih", odgovornosti naprednjaka, ulozi socijalista i kulturnoj politici vođenoj u Srbiji poslednjih petnaest godina
Duh Voje Šešelja lebdi nad Srpskom naprednom strankom i ona je od njega neodvojiva. Sa istom bezobzirnom arogancijom on je pravio Veliku Srbiju, a oni Beograd na vodi i brzu prugu do Pešte. Ni njima, kao ni Voji Šešelju, argumenti ne znače ništa: važna je njihova volja
Gospodin Premijer otvorio most od 59,82 metra, koji završen tri puta posle roka, ali koji tri metra širi, i 12 metara duži. Na mostu zahvalio narodu Koceljeve, "koji nas je u ovakvom broju dočekao", jer bez te snage ništa ne bi uradili. A narod, u autobusi, doveo kum Glišić, koji predsednik opštine Ub
Umetnost vladanja u današnje vreme jeste kako obezbediti političku stabilnost u uslovima kad imate sve žešću eksploataciju. Oni koji u tome uspevaju visoko su cenjeni u međunarodnim institucijama. Vučić je uspeo da sprovede reforme koje su ne samo nepopularne nego i kontraproduktivne za kvalitet života većine ljudi, a da pri tome to nije izazvalo ozbiljnije potrese. Tajna uspešne politike onako kako je ona danas shvaćena jeste da ljudi glasaju za vas uprkos tome što radite protiv njihovih interesa
Možete stvarati ne znam kako divan "pravni ambijent" i pisati teorijski savršene zakone, ali stanje medija na kraju će opet bitno zavisiti od – političkog konteksta
„Gorski je prevashodno roman o Londonu. Međutim, svi glavni junaci su u London stigli natopljeni politikom istoka i juga Evrope, i svoje otadžbinske priče upisuju u istoriju Britanije na jedan polifon, mnogoglasni način, često u protivurečju jedni s drugima a i sa samima sobom. Gorski je ruski patriota, čak i nostalgičan u odnosu na predjeljcinovsku Rusiju, ali istovremeno je i Jevrejin koji nosi određenu svest o tome da nije ’slovenska duša’. Natalija, u koju je zaljubljen, sanja da pobegne iz Rusije po svaku cenu, ali na Zapadu ne zna šta bi sa sobom. Nikola je beogradski tinejdžer čak i kada se približava četrdesetoj. U Englesku stiže u bekstvu od mobilizacije, kao čovek bez politike, ali i bez strasti; on je na neki način predstavnik srpske ’izgubljene generacije’ koja se devedesetih rasula po svetu i koja je moj pandan izgubljenoj generaciji Ficdžeralda i Hemingveja"
"Ako se bude snimala srpska verzija američke serije Mad Men, njujorška Medison avenija, ta arterija svetskog advertajzinga imaće u domaćoj verziji odgovor u Hilandarskoj ulici. Tu je bila locirana marketinška agencija Saatchi & Saatchi u kojoj su bili između ostalih i Dragan Đilas, a nedaleko od nje i agencija Spektra u kojoj su bili Milan Beko i Beba Popović. Nisu li oni posle rada u agencijama u devedesetim postali neki od važnih kreatora političkog i društvenog života Srbije"
„Još samo u Belorusiji, Makedoniji, Albaniji i Srbiji postoje predstavništva Nemačke privredne komore, društva sa ograničenom odgovornošću i privrednog udruženja. To je bilo karakteristično za zemlje u tranziciji, za zemlje Istočne Evrope u 90-im godinama, u okviru nemačke spoljnotrgovinske politike. U međuvremenu su u tim zemljama osnovane bilateralne komore, pa je osnivanje nove nemačko-srpske komore signal upućen nemačkim partnerima da je došlo do normalizacije uslova u zemlji", kaže za "Vreme" Martin Knap
"Danas sam slušao jedan bluz album i tamo čovek lepo kaže – bluz ti omogućava da se osetiš kao da imaš milion dolara, a nemaš ništa. E, to ti je otprilike i suština popularne kulture. Kao što neko reče: ona ti omogućava da se vratiš kući. Svi smo u nekom trenutku morali da odemo od kuće, a kroz rok pesme i film, mi joj se vraćamo. To je svakodnevna priča o izgubljenom raju, o mestu gde možemo opet da se osećamo toplo i fino kao u svom domu"
"Kad kažemo ‘režim’, treba biti vrlo precizan: tu je reč o Aleksandru Vučiću i grupi ljudi oko njega. Nije reč čak ni o SNS-u, ni o vladi, nego o ljudima od kojih su neki možda vezani za SNS, dok neki nisu, ali su svi prijateljskim, kumovskim ili nekim drugim vezama vezani za Vučića"
Za sve ovo vreme, kako kaže Ljuba Popović, nijedan ministar nije bio na otvaranju nijedne izložbe u Modernoj galeriji Valjevo. Išli su okolo po sajmovima šljive i festivalima duvan-čvaraka, ali u Galeriju nisu ulazili
Astroturfing, kod nas poznat kao "botovanje", prisutan je još od antičkih vremena, bar ako je suditi prema Šekspirovoj interpretaciji: u drami "Julije Cezar" postoji scena u kojoj Kasije piše "pisma iz naroda" protiv Cezarove vlasti
Pitanje za budućnost je ko će tu doći da investira: nažalost, niko ozbiljan, neki avanturisti, neki kojima će se davati parcele... Meni to više liči na turski dvor, a ne na evropsku državu i vladavinu prava. Svašta se radi u raznim evropskim državama sa javnim parama, ali ovako nešto je tako grubo kršenje ljudskih prava da se čovek pita kako je to uopšte moguće i kako toliko dugo traje
Medijska slika Srbije, i tu je naš osnovni problem, nije samo proizvod želje Aleksandra Vučića da javnost oblikuje prema svojim ubeđenjima. Ona je isto toliko i posledica demokratskog kapaciteta našeg društva nespremnog da se suoči uopšte sa idejom da nema društvenog progresa bez slobodnih medija i objektivne informacije. Ko misli drugačije, neka pogleda podatke o gledanosti ili čitanosti
Kada se bavite osamdesetim, preti vam opasnost da utonete u mlaku vodu nostalgije, što se u slučaju HRT-ove serije "Crno-bijeli svijet" nije desilo, zbog inteligentnog ugla pristupa – preko muzike novog talasa
Pre nekoliko meseci, na naplatnoj rampi u Bubanj Potoku kod Beograda policija je u kamionu pronašla desetine žena, dece i muškaraca. Svi su izjavili da su platili po sto evra da bi bili prebačeni od granice Srbije do okoline Banje Koviljače, gde se nalazi jedan od centara za tražioce azila. Istu tarifu pominju na sudovima i taksisti koji su uhvaćeni u prevozu ilegalnih imigranata. To daje odgovor na jedno od najčešće postavljanih pitanja posle nesreće kod Leskovca kada je sa puta sleteo kombi sa 54 osobe od kojih je 41 povređena – kako je moguće da u to vozilo stane pedesetčetvoro ljudi? Za krijumčare, u kombiju je bilo 5400 evra zarade, i to samo za prevoz kroz Srbiju
Primer koliko je sve u vezi sa istorijskim projektom konfuzno i puno pitanja, nedoslednosti, intrige i netransparentnosti, jeste najmanji aspekt čitavog projekta – štand, odnosno "privremeni objekat za promociju" to jest "prvi objekat ‘Beograda na vodi’", a u stvari – obična kafana
Već nekoliko dana neprekidno nalećem na primere ponižavanja, ili blaže potcenjivanja, žena na ovdašnjim televizijama. Pa, hajde da rekonstruišemo tu "superženu" iz reklama, spotova i s naslovnih strana
Zvanična je istina da su oni vekovi u kojima smo zajedno živeli bili tamnica naroda, iz koje smo se jedva iskobeljali, sve držeći se Hantingtona (Samjuela) i njegovih teza o "sukobu civilizacija", ali je neverovatno koliko smo nakon te tamnice opet u zajedničkoj, smrdljivoj kloaki
Vreme u kome živimo opisuje se kao doba zbunjenosti; govori se o horizontalnosti – gubitku vertikalnog i istorijskog mišljenja, o homogenizaciji i strahu od različitosti, imperativu operacionalnosti i brzine, o proboju tržišta u sve oblike života, o iluziji beskonačne slobode i života kao šoping ekspedicije, o pitanju "ko sam kada nisam online"...