
TV manijak
TV kniks
Istoričarka je dvoje penzionera Čarlsa i Kamilu prošetala Kalemegdanom, uz blagu sugestiju da ne pominje baš ta bombardovanja, ona saveznička u Drugom svetskom ratu ni ona tokom NATO agresije
Istoričarka je dvoje penzionera Čarlsa i Kamilu prošetala Kalemegdanom, uz blagu sugestiju da ne pominje baš ta bombardovanja, ona saveznička u Drugom svetskom ratu ni ona tokom NATO agresije
"Ćopiću treba bezrezervno da verujemo, čak i onda kad izmišlja. On je jedan od prvih naših pisaca, a lako može biti i poslednji, koji je dobro poznavao svoj narod. On je tako dobro osećao kako narod diše, počevši od jezika njegovih junaka pa do onoga što ti junaci govore i, što je još važnije, do onoga šta ti junaci prećutkuju"
"Stereotipi su proizvod nepoznavanja i neznanja, a predrasude, stereotipi, postojali su i za Bosance, Crnogorce, za svaki narod u Jugoslaviji, ne samo za Albance. I za to nije kriva naša generacija, bilo je to i pre nas. Ali tad su se puno pričali vicevi na tu temu, pričao sam ih i ja kad sam se šetao po Jugoslaviji. Čini mi se da više nema viceva, davno nisam čuo neki novi vic o Albancima i Srbima. A nije dobro što ih nema zato što je vic znak da je situacija opuštena. Čim se ne čuju vicevi, mora da ima neke tenzije"
Godine 1976. udareni su temelji jednog od najvećih mitova u popularnoj kulturi – grupa ABBA izdala je album pod imenom Greatest Hits. I to ne bi bilo ništa neobično da u tom trenutku za njih nije znao samo određen broj fanova u Skandinaviji, Nemačkoj i Australiji – u Velikoj Britaniji oni su bili samo neodređeno sećanje na evrovizijsku pobedu 1974, takoreći zaboravljeni one-hit wonder. A onda se desio singl S.O.S. i na brzinu sastavljena kompilacija najvećih hitova – i ceo svet je otkrio da ABBA postoji
Na licu tog dobrog i neuhvatljivog "večnog beogradskog momka" ogledalo se bolje, čistije lice jednoga grada
Negde između starih i novih sukoba i pomirenja narodi na Balkanu su i dalje udaljeni jedni od drugih. Dugačak je put od predrasuda i stereotipa do upoznavanja i razumevanja. Umesto što se, kao do sada, u prvi plan stavlja sve ono što razdvaja narode Balkana, treba poći od onoga što nas spaja. To važi i za odnose Albanaca sa drugim balkanskim narodima
Desnopopulistička Alternativa za Nemačku ulazi u još tri pokrajinska parlamenta ubedljivim rezultatima. To je stranka bez programa i bogzna kakvih kadrova, ali se odlučno protivi izbegličkoj politici kancelarke Angele Merkel i potpiruje mržnju protiv muslimana. Time je pogodila raspoloženje mnogih Nemaca koji osećaju da su ih velike stranke ostavile na cedilu
Za poslednjih osam meseci, Karadžića je videlo, na javnim mestima, više stotina ljudi. Danas, većina njih ne može da prežali 5.000.000 dolara koji su im bili ispred nosa, a koje je američki Stejt department nudio za informacije koje bi pomogle hvatanju ovog haškog begunca
U ružmonovskom smislu, Frano Cetinić je bio čovek anganžmana: učestvovao je u Studentskom pokretu ‘68, bio je svedok događanja oko Korčulanske škole, osnovao je 1989. Jugoslovensko veće evropskog pokreta, štitio pravo anganžmana u svojoj novinarskoj profesiji na Francuskom radiju (RFI), a posebno kao prevodilac Ružmona, Suvarina, Bezansona, Vidal-Nakea, Kastorijadisa, Morisa Žolija..., i kao pisac važne knjige Pozovi NATO radi umorstva, knjige-dnevnika o bombardovanju Srbije povodom koje je trpeo neljudske, nemoralne, neprofesionalne napade, pre svega u Beogradu i Zagrebu, a i u ostalim ludim kućama onog i ovog vremena. Ali uprkos napadima i osporavanjima svim primitivnim i neargumentovanim metodama, on se dosledno držao onoga što je od gorepomenutih mislioca saznao: da se čovek uvek mora braniti osnovnim pravilom da je "istodobno slobodna i odgovorna osoba, ne samo kolektivizirani pojedinac"
Kako evropski, a i srpski, "levi" i "desni" ideološki imaginarijum gleda, a ne vidi figuru migranta
Bojana Andrić je beskompromisna akterka borbe za afirmaciju kulture i umetnosti u medijima
"Lekar opšte prakse dnevno pregleda 30 pacijenata, neki hirurški tim mesečno uradi 400-500 operacija, a imate hirurge koji ne ulaze u sale. Imam dva mlada hirurga, to su ljudi od po skoro 40 godina, oni imaju plate od 60.000 dinara, decu, kredite za stan. Bojim se da će otići odavde"
Kubanci se nadaju da će susret dve crkve u Havani još više doprineti miru i harmoniji, koji i inače vladaju kubanskim društvom
"NATO intervencija 1999. pocepala je i podelila ljude na nekolicinu koja je smatrala da je odluka o intervenciji pametna i da bi i liberali i komunisti trebalo da je podrže, i na većinu koja je smatrala da je intervencija neosnovana, da je ona protiv Srba i Srbije i da Srbija ipak ima pravo na Kosovo. U prvoj grupi bih mogao da nabrojim samo nekoliko imena među kojima sam i ja, a to su Sonja Biserko, Bora Ćosić, moj brat Voja Stojanović, bio je pokojni Srđa Popović, Nataša Kandić, Ivan Čolović, Svetlana Slapšak... Svakako ih ima više hiljada, ali vrlo malo. Na drugoj strani našao se niz uticajnih, uglednih kulturnih i javnih radnika, koji su tokom rata u Bosni bili angažovani na bosanskoj strani. Nakon bombardovanja, oni su zauzeli jaku patriotsku kritičku poziciju. Za nacionaliste to nije neočekivano, taj stav imali su i ranije. Ali kad građanski liberali prestanu da prepoznaju vrednosti koje su do juče zastupali i počnu da brane zločine države samo zato što su njeni podanici, to je teško svariti"
Često slušamo o planovima za letovanje izvan dometa interneta i mobilne telefonije, pratimo kako propadaju novogodišnje odluke o gašenju Fejsbuk naloga ili ljude koji se prostodušno žale kako ne mogu da se koncentrišu ne samo na odmaranje od interneta i odsustvo poruka već ni na jednu neprekinutu aktivnost
Nakon dve decenije postojanja, Muzej istorije Jugoslavije izložbom o Sokolskom pokretu između dva svetska rata najavljuje početak bavljenja periodom Kraljevine Jugoslavije, kao i buduću stalnu postavku
Aleš Debeljak, najznačajniji slovenački savremeni pesnik, poginuo je u saobraćajnoj nesreći 28. januara ove godine. Bio je i sociolog kulture, univerzitetski profesor, kolumnista i esejista, jedan od vodećih slovenačkih javnih intelektualaca, jedan od retkih koji su još u prvim danima nakon raspada Jugoslavije bez zazora govorili o jugoslovenskoj komponenti sopstvenog identiteta
Nova poljska vlada s entuzijazmom razgrađuje osnove demokratije i ne daje ni pet para na kritike iz Brisela
"Kada je planeta u svojoj najgoroj fazi, prepuna ratova, sukoba, terorizma i izbeglica, onda je to dobar trenutak da dokumentaristi odu korak dalje od naslova iz vesti i zapitaju: Zašto?", kaže selektor festivala Tue Stin Miler
Po čemu se Patin kuvar izdvaja, zašto se bezmalo vek po objavljivanju i dalje koristi, štampa, prenosi s kolena na koleno? I zašto se gotovo ništa ne zna o njegovom autoru, o jednoj od prvih deset učenih, modernih žena u Srbiji
Širok je i preširok dijapazon uvreda, konstrukcija i neistina koje su tokom 2015. bile upućene iz vrha vlasti na adresu zaštitnika građana Saše Jankovića. Vređan je i proganjan javno – sa skupštinske govornice, na naslovnim stranama, na konferencijama za novinare, u intervjuima. Istovremeno, Saša Janković je tokom 2015. dobio i najznačajnija priznanja za svoj rad: između ostalog, nagrađen je francuskim Nacionalnim ordenom za zasluge u rangu viteza. Svojevrstan je apsurd da se i jedno i drugo dogodilo s istim razlogom: zato što je radio svoj posao. Od 2007. kada je stupio na dužnost, Saša Janković se bez ikakvih ustupaka i izuzetaka bavio onim što je u opisu posla zaštitnika građana, ne brinući pritom koga će da naljuti, kome će da se zameri i ko bi to možda mogao pogrešno da protumači. To je naročito došlo do izražaja baš tokom 2015, kada je mnogima "stao na žulj", pre svega insistiranjem na nepravilnostima u radu Ministarstva odbrane i bezbednosnih službi. U obrazloženju odluke da Sašu Jankovića proglasi za Ličnost godine, uredništvo "Vremena" navelo je da je on u više navrata "postavljao ključna pitanja i nametao važne teme od javnog interesa za građane Srbije", da je "svoj posao radio beskompromisno i hrabro" i da je uprkos "medijskom i političkom linču kakav Srbija u svojoj skorijoj istoriji nije videla", njegova kancelarija i dalje radila visokoprofesionalno i u službi javnog interesa. U intervjuu za "Vreme" Saša Janković objašnjava kako mu je to sve pošlo za rukom, ko su mu najveći neprijatelji, šta su mu ciljevi, ali opisuje i svoj životni put – detinjstvo i mladost, odlazak na ratište, iskušenja, odluku da ne ode odavde, ličnu motivaciju. Bilo je tokom tog razgovora priča o ljudima koje pamtimo, o onima koji su još uvek tu, o onima koji misle da su jači od zakona, baš kao i o porodici, o jednom psu, muzici i pozorišnoj predstavi na koju će možda otići u društvu – Aleksandra Vučića.
"Ako su osamdesete godine bile klaustrofobična komedija, ove naše godine su komedija klaustrofobije. Da cela stvar bude još gora, pod ovim našim nebom različita mišljenja ne izazivaju boljitak, već ratove"
Slike nepregledne mase muškaraca "arapskog izgleda" koji pred kelnskom katedralom napastvuje nemoćne žene, krade im novčanike, tuče se i povraća po železničkoj stanici, drastično u Evropi i Nemačkoj slabe pozicije politike koja se zalaže za masovno prihvatanje izbeglica sa Bliskog istoka i iz Severne Afrike
Knjiga o burnoj istoriji jednog lista kao ogledalu sistema i države važan je prilog arheologiji znanja o tome ko smo i šta smo, i zašto smo baš ovakvi kakvi smo
Tokom ove godine ostali smo bez dve kultne radio-stanice, prepušteni tiraniji sterilnih džuboksa, uz nešto časnih izuzetaka nesigurne budućnosti
Četiri decenije su prošle od izlaska kultnog prvenca Buldožera, "magazina za daltoniste, bicikliste, rok gitariste, djecu i vojnike, teške bolesnike, profesore i grobare, striptizete, psihopate, konduktere i mornare"