Vreme uspeha

08.avgust 2007. Redakcija Vremena

Biznis

Devizne rezerve NBS-a dostigle su krajem jula 9,3 milijarde evra, što obezbeđuje pokrivenost novčane mase od 351 odsto, dok su rezerve poslovnih banaka iznosile 427,2 miliona evra

Košarka

25.jul 2007. Vladimir Stanković

Zlatna mladost

Osvajanjem titule svetskog juniorskog prvaka reprezentacija Srbije postigla je (neočekivano) veliki uspeh, ali tema načeta u prošlom broju "Vremena" – zašto ne blistaju i kao seniori – i dalje je otvorena

Portret savremenika – Zoran Slavnić Moka

11.jul 2007. Slobodan Georgijev

Novi patriotizam

Srbija će na prvenstvu Evrope u Španiji nastupiti sa timom koji neće imati vrhunski kvalitet, ali će ga činiti momci koji će verovati u ono što rade. Slavnić će pokušati da im prenese čestitost prethodnih generacija i ličnu drčnost koja mu je u životu više puta donela rezultat i poštovanje, ali ga je ostavila van glavnih košarkaških tokova

Slučaj Danilović

14.jun 2007. Božo Koprivica

Vitez protiv kojota

Malo ljut na svoje igrače koji su ispustili 13 poena razlike i veoma besan na sudiju koji nije svirao nekoliko grubih prekršaja prema igračima Partizana, to su svi videli, i tako direktno skrojio rezultat, Danilović je otišao do svlačionice i tako je (po)stradao jedan sudija. Da li je to trebalo da uradi P. Danilović? Nije, naravno. Ali...

Milorad Dodik, premijer Vlade RS

07.jun 2007. Tanja Topić

Od izdajnika do spasitelja

I dok ga jedni obožavaju gotovo do idolopoklonstva (prema svim istraživanjima, u Republici Srpskoj takvih je preko 70 odsto stanovništva), za druge je on bahat, temperamentan, povremeno "iritira" međunarodnu zajednicu i nesrpske narode u BiH. Prvi je građanin Republike Srpske, koji je podnio zahtjev za dvojno državljanstvo Srbije, a za BiH momčad navija samo kad ona igra protiv Turske. Milorad Dodik, koji nikada nije bio nacionalista, dobio je protekle izborima najviše na tvrđoj nacionalnoj priči. "Narod" ga voli, što on dobro koristi u populističke svrhe. Voli, a i ne srami se, zapjevati i popraviti štimung na opštenarodnim proslavama i događanjima, uglavnom stranačkim mitinzima. Svi se, međutim, slažu s time da je Milorad Dodik autentični lider izabran voljom naroda i kao takvog ga treba poštovati

Kolektivni portret

Prilozi za biografiju nove Vlade

Drugi kabinet Vojislava Koštunice biće sastavljen od članove pet stranaka (DSS, DS, G17 plus, NS i SDP) i imaće pored premijera jednog potpredsednika, 22 ministra i jednog ministra bez portfelja. Osim premijera, u vladi je ponovo i još šest njegovih ministara, ali je jedino ministar policije zadržao resor, ostali su prekomandovani u druge resore. Ministarski staž ima i petoro koji dolaze iz redova DS-a i G17 plus. U ovoj vladi će biti četiri žene

Četiri godine nakon atentata na premijera

14.mart 2007. Tamara Skrozza

Političko nasledstvo Zorana Đinđića

Kada je ubijen Zoran Đinđić, njegovi saradnici i prijatelji, kao i oni koji su se tako samo predstavljali, često su pominjali kako je u pitanju bio čovek koji je preskakao nekoliko stepenika. Četiri godine kasnije, ispostavlja se da na srpskoj političkoj sceni nema nikoga čija bi se brzina penjanja makar primakla Đinđićevoj. Istovremeno, međutim, mnogo je onih koji se guraju na odmorištima, mere koliki je bio Đinđićev korak, razmišljaju kuda je Đinđić zapravo išao i prepričavaju na kojem su se stepeniku s njim mimoišli

Sportski život u tri slike

28.februar 2007. Vladimir Stanković

Penzije, zasluge, Đukić

Vlada je odradila svoje – Mnogo je prirodnije da stara Hala ponese ime profesora Ace Nikolića, koji je u njoj radio i živeo na 500 metara od nje – Partizan je konačno stegao petlju i doveo trenera koji hoće da gradi igru svog, a ne da razgrađuje igru protivnika

Rusija

14.februar 2007. Vladimir Stanković

Trka bez (zvaničnih) kandidata

Ne zna se da li o nasledniku Vladimira Putina, u martu 2008, više brinu sami Rusi ili svi ostali, ali je zanimljivo da se o mogućim kandidatima za glavnu stolicu u Kremlju zasad samo nagađa mada se čini da polako u prvi plan izbijaju dva imena: Sergej Ivanov i Dmitrij Medvedev

Portret savremenika - Borislav Stanković

31.januar 2007. Slobodan Georgijev

Bora protiv nečiste krvi

Dok je bio u Minhenu, bio je dobar, bio je "naš Bora", bio je svetionik, bio je hvaljen i slavljen od svih; kada se pre nekoliko godina "vratio", odjednom je postao smetnja većini, zaslužna starina koja ne bi trebalo da se meša u stvari

Portret savremenika – Žarko Zečević

17.januar 2007. Slobodan Georgijev

Zeka u tamnoj šumi

Čovek koji je preživeo nekoliko garnitura na čelu države, koji je na vlasti duže od Mila Đukanovića, čovek koji je upoznao sve ljude u Srbiji "od neba do pakla" našao se pred velikim izazovom jer se odlučnost publike poklopila sa očajnim rezultatima

Deset događaja 2006

27.decembar 2006. Milan Milošević

Mirni dani puni istorije

U godini 2006. u Beogradu je ponavljano Kosovo, Kosovo, Kosovo, a u Briselu Hag, Hag, Hag. U tom procepu 2006. je ličila na "čekanje Godoa", sudeći bar po čekanju na događaj koga nema – potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om, a vize i da ne pominjemo... Nade su bile porasle 26. januara 2005. kada je usvojena Studija o izvodljivosti i 15. decembra 2005, kada su pregovori počeli, i Koštuničina vlada se hvalila da je uspela ono što nije uspela prethodna reformska vlada. U aprilu 2006. Brisel zamrzava pregovore sa Srbijom zbog neizvršavanja haške obaveze. To je izazvalo parlamentarnu krizu u Srbiji koja je trajala sve do raspisivanja izbora (ostavka Miroljuba Labusa, rascep u G17 plus, rekonstrukcija vlade, odložena demisija ministara G17 plus). Pokušaji da se pregovori nastave uz primenu od Evropljana odobrenog Akcionog plana za saradnju s Hagom nisu uspeli, pa se obećavajući uspeh pretvorio u neuspeh Koštuničine vlade. Došlo je nekoliko uteha: verbalna podrška Srbiji stigla je iz Brisela sredinom decembra; prijem Srbije u Partnerstvo za mir 14. decembra (vojska i kabinet predsednika Tadića ovo su ocenjivali kao značajan napredak, što je ljutilo Karlu del Ponte i nekoliko prohaških komentatora u Beogradu); otvorena je kancelarija NATO-a u Beogradu, (što je ljutilo radikale i socijaliste), i ulazak Srbije u predsoblje za ulazak na tržište Evropske unije potpisivanjem ugovora o pristupanju asocijaciji CEFTA, koja čini bescarinsku zonu od oko 30 miliona ljudi, što je vlada prilično reklamirala, a što je opet, iz nekih protekcionističkih razloga, ljutilo radikale.