Nuspojave
Maska kao sekularna burka
Svet u kojem "svi" nose maske utvaran je i sablastan, on je već ostvarena, već gotova distopija; on je košmar iz kojeg se ne budite, nego u kojem se budite; slika beznađa bez izlaza
Svet u kojem "svi" nose maske utvaran je i sablastan, on je već ostvarena, već gotova distopija; on je košmar iz kojeg se ne budite, nego u kojem se budite; slika beznađa bez izlaza
U senci globalne svetske drame, neke industrije su potpuno stale, među njima i muzičko-koncertna. Pogledajmo kakve ideje i inicijative postoje širom sveta da se pomogne sektoru koji je donedavno punio najveće sale srećnim i raspevanim ljudima, a danas faktički ne postoji
Kovid 19 na gladnom i privredno zaostalom Crnom kontinentu može da izazove društvenu kataklizmu. Mnogi Afrikanci ne mogu ni ruke da operu jer nemaju pristup čistoj vodi, držanje socijalne distance je iz kulturoloških i ekonomskih razloga gotovo nemoguće, a broj lekara po broju stanovnika je najmanji na svetu
Gde da sa ulice i javnih prostora odu oni koji nemaju krov nad glavom, a zavise od aktivista "Krova nad glavom" i sugrađana
Vlada Srbije hoće da podupre posrnulu privredu sa 5,1 milijardu eva. Pitanje je da li je to dovoljno i da li će pomoć stići pravovremeno
Država ovde jeste drugo ime za Aleksandra Vučića, a partijski aparat koji imitira državu – samo je u njegovoj službi. Ali, svi oni koji su se zatekli "u službi" imaju odgovornost koja se više ni po čemu ne može meriti sa onom pre pandemije. Radi li partijska država u interesu svih građana Republike Srbije i pored evidentnog kašnjenja, početne neozbiljnosti i manipulacija? Može li joj se verovati ako su nam kazali da je prvi registrovani slučaj obolelog od kovida 19 bio 6. marta, pošto je partija SNS prikupila potpise za svoju izbornu listu
Vojska na ulicama u vreme vanrednog stanja – ništa neuobičajeno ni novo, svaka država to radi, ali na osnovu unapred pripremljenih i razrađenih planova, ustavnih i zakonskih ovlašćenja i propisa. Normalna zemlja – da, ali ne i Srbija u kojoj je sve podređeno vlasti jednog čoveka, pogotovo kad taj čovek ima svoje poltrone koji mu se dive do beskonačnosti. Da se ne bi smetnulo sa uma – da se korona virus desio i u vreme dok je Boris Tadić bio predsednik, ne bi bilo nimalo drugačije, možda bi se i tada neko od njegovih udvorica setio da ga proglasi za "vrhovnog komandanta"
Evropske države zatvaraju granice, ograničena je sloboda kretanja, čitave industrijske grane u potpunosti su zaustavile poslovanje, berze padaju. Niko ne može da predvidi koliko dugo će sve to trajati i sa kakvim posledicama će se završiti. Pandemija virusa korona ne gura Evropu samo u recesiju, finansijsku i privrednu krizu koja bi mogla da nadmaši onu iz 2008. godine, već suočava Evropejce sa ranjivošću globalno povezanog sveta i apokaliptičnim scenarijima kakvi su do sada bili nezamislivi
Teško je ovih dana objasniti građanima zašto je važno da sede kod kuće i zašto im se ograničava pravo na slobodno kretanje da bi im se sačuvalo pravo na život i zdravlje. Teško je i bez kontradiktornih, zbunjujućih i nedorečenih izjava vlasti, a najteže je kad vlast poslovično odbija da primeni elementarnu kulturu u komunikaciji sa građanima. Dodajmo tome i stalnu sumnju u ovu vlast i njene motive jer nemamo pojma da li su novouvedene mere zaista u potpunosti tu da bi nas zaštitile od korone ili su deo izborne kampanje
Izložba u Muzeju Jugoslavije nemilosrdni je podsetnik na vreme prisilnih seoba, noćnih, bespovratnih odlazaka i pokušaja (re)uspostavljanja starih i novih identiteta u drastično izmenjenim uslovima emigracije
Predviđeno je zaduživanje Srbije od 250 miliona evra za "projekat urbanog razvoja sa izgradnjom nacionalnog stadiona" (jednog jedinog), 120 miliona evra za izgradnju koncertne dvorane ("naraslo" sa 100 miliona koliko je predviđao prošlogodišnji budžet), kao i 27 miliona evra za izgradnju gondole Brzeće-Mali Karaman. I dok bi za sve ove projekte moglo lako da se kaže kako u državi zbilja postoje mnogo važnije stvari na koje treba potrošiti pare, daleko je nažalost, od toga da su to jedine "bačene" pare iz budžeta. Još je budžetom za 2018. predviđen skoro 21 milion dinara za "razvoj sistema u oblasti javnog informisanja i nadzor nad sprovođenjem zakona", da bi za 2020. za istu namenu bilo planirano 29 miliona. Za šta? Koji su rezultati ovog projekta, kakav je sistem uspostavljen, kako je sprovođen zakon
Neredi u Čileu i Ekvadoru, protesti u Argentini, tenzije u Boliviji i Paragvaju govore o jazu između bogatih i siromašnih, besu marginalizovane mladeži, sporom privrednom rastu, rastućem dugu i nepoverenju građana i u leve i u desne vlade