Zaokret na Bliskom istoku
Otopljavanje Bejrut–Damask
Analitičari procenjuju da će Sirija i dalje zadržati uticaj u Libanu preko Hezbolaha
Analitičari procenjuju da će Sirija i dalje zadržati uticaj u Libanu preko Hezbolaha
Glavni kandidat za Olmertovog naslednika na mestu lidera Kadime je ministarka spoljnih poslova Cipi Livni, koja uživa veliku popularnost u biračkom telu
Nekog sporazuma je bilo. Iz nekog razloga Amerikanci, Francuzi, pa i Englezi izbegavali su da uhvate Radovana Karadžića čak i kada su mogli. A onda se nešto promenilo. U to šta se promenilo Radovan Karadžić i njegove pristalice ne bi da ulaze, ali zato insistiraju na sporazumu
U okviru realizacije multimedijalnog tematskog projekta "Nove vojske bivše Jugoslavije", "Vreme" je 15. maja organizovalo okrugli sto koji je okupio petoricu uglednih vojnih analitičara iz nekadašnjih jugoslovenskih republika. Pukovnik JNA penzionisani načelnik Centra vojnih škola Slovenačke vojske i vojni analitičar u slovenačkoj nezavisnoj štampi Milan Gorjanc, njegov kolega iz Bosne i Hercegovine Ostoja Barašin, kao i vojni analitičari Igor Tabak iz Hrvatske, Aleksandar Radić iz Srbije i dopisnik "Vremena" iz Crne Gore Nikola Dončić govorili su o reformisanju vojski svojih država, o političkim okolnostima tokom kojih su te reforme vršene i o njihovim rezultatima. Učesnici okruglog stola su odgovorili i na to koliko su organizovane oružane snage zemalja iz kojih dolaze, koliko su one strukturisane u odnosu na NATO standarde, koliko je njihovo učešće u mirovnim misijama, kakva je njihova sadašnja i koji su pravci njihove buduće međusobne saradnje. U ovom broju objavljujemo nastavak razgovora, posvećen pitanjima međunarodne saradnje i socijalnog položaja vojnika novih armija bivše Jugoslavije
U okviru projekta "Nove vojske bivše Jugoslavije", "Vreme" je 15. maja organizovalo okrugli sto koji je okupio petoricu uglednih vojnih analitičara iz nekadašnjih jugoslovenskih republika. U razgovoru o reformisanju armija, političkim okolnostima u kojima su obavljene i rezultatima učestvovali su Milan Gorjanc, pukovnik JNA i penzionisani načelnik Centra vojnih škola Slovenačke vojske, vojni analitičar u slovenačkoj nezavisnoj štampi, njegov kolega iz Bosne i Hercegovine Ostoja Barašin, kao i vojni analitičari Igor Tabak iz Hrvatske, Aleksandar Radić iz Srbije i dopisnik "Vremena" iz Crne Gore Nikola Dončić. Učesnici okruglog stola govorili su i o organizaciji oružanih snaga, koliko su one strukturisane u odnosu na NATO standarde, o učešću u mirovnim misijama, o sadašnjoj i pravcima buduće međusobne saradnje. U ovom i narednom broju "Vreme" će objaviti najzanimljivije delove razgovora
Čudesni trkač osvojio je na desetine trofeja i napunio muzej ergele priznanjima. Atlantik je i danas živ, dvadesetrogodišnje grlo ponosito troši svoje staračke dane, nakon što je 1991. prestao da se takmiči
Napade Hezbolaha vlada je ocenila kao pokušaj državnog udara, dok je Saad Hariri izjavio da je reč o "nesporazumu" i pozvao obe strane da se povuku i "sačuvaju Liban od pakla"
Vojska Srbije uživa visoko poverenje građana, uprkos neslavnim ratovima u prvoj polovini devedesetih i političkoj nestabilnosti koja usporava njenu transformaciju
Od svih vojski koje su nastale raspadom zajedničke države, jedna je ipak malo jednakija od drugih: današnja Vojska Srbije u znatno većoj meri polaže pravo na nasleđe Jugoslovenske narodne armije od svojih posestrima u drugim republikama bivše Jugoslavije. Iako je vojska, kao i sve ostale institucije u SFRJ, idealno trebalo da odražava multietnički i multicentrični karakter države, ona je u praksi ostala visoko centralizovana, a centar je, naravno, bio i ostao u Beogradu. Druge republike su dobile kasarne i skladišta, vazduhoplovne i mornaričke baze i znatan deo tehnike, ali Beogradu su ostali Generalštab, Ministarstvo odbrane, Akademija kopnene vojske, Vojnomedicinska akademija, ali i dobar deo kadrova koji ideološki i profesionalno nikako nisu mogli da se prilagode novim okolnostima. To nasleđe bivše JNA bilo je i ostalo težak teret pod čijom težinom Vojska Srbije i danas posrće
Vojska Srbije postoji manje od dve godine, otkako se Crna Gora izdvojila iz državne zajednice. Kao vojska Srbije poslednji put je učestvovala u Prvom svetskom ratu (1914–1918), potom samo u sastavu oružanih snaga Kraljevine i dve-tri potonje Jugoslavije. Jugoslovensku narodnu armiju su početkom devedesetih godina nazivali "srbo-komunističkom" i "srbo-četničkom", ravnopravno i istovremeno. Vojska Srbije sada pokušava da se prilagodi novom vremenu
Gotovo niko ne zna da je, u znak sećanja na bitku u Tuđemilu kod Bara gde je 1042. godine dukljanska vojska porazila vizantijsku, određen 7. oktobar za Dan crnogorske vojske. Dok još uvek nepromenjena crnogorska vlast ratno-pljačkaški pohod na Konavle i Dubrovnik, vođen kao "rat za mir" krajem 1991, nastoji na svaki način otpisati sa liste svojih aktivnosti, jedan deo opozicije konstantno je podseća na te događaje i potrebu uvođenja lustracije, a onaj drugi, prosrpski, uglavnom kritikuje otklon od "legitimnih vojnih intervencija"
Samo pojedini udžbenici istorije tretiraju raspad bivše države bez zalaženja u razloge, te nema ni pomena o kjučnim temama tog perioda. Sredinom januara u Skoplju su promovisane istorijske čitanke u izdanju Sorosove fondacije i holandskog Centra za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi, kao dopunski priručnici za nastavnike i učenike za izučavanje zajedničke istorije, ali – tek o Otomanskoj imperiji, balkanskim, Drugom svetskom ratu...
Oružane snage Republike Hrvatske krajem 2007. nalaze se u punom zamahu prilagođavanja NATO kriterijumima i standardima
Okončanje rata Hrvatska je vojska dočekala kao sasvim politizovana oružana snaga kojom su, osim kadrova iz JNA koji su dokazali privrženost HDZ-u, carevali vojnici i dočasnici pristigli iz Legije stranaca raspoređeni na najviše operativne dužnosti i u pretorijanske specijalne jedinice, konobari prekvalifikovani u nacionalne heroje, lokalni šerifi i siledžije, hercegovački vozači autobusa i šverceri bele tehnike...
Slovenija je postala deo Partnerstva za mir 30. marta 1994, kada je tadašnji premijer Janez Drnovšek potpisao pristup. Većina političara nadala se da je to odskočna daska za NATO, ali Slovenija postaje članica Alijanse tek deceniju kasnije, 2004
Slovenačka vojska još od početka uvođenja profesionalizacije ima problema sa izuzetno velikim odlivom vojnika i slabim prilivom novaka, tako da analitičari upozoravaju na realnu mogućnost da veliki deo najnovijih oklopnih vozila Patria 8x8, kada budu proizvedena i isporučena vojsci – neće imati ko da vozi. Veća kriza se može očekivati u trenutku kad Austrija krene u najavljenu profesionalizaciju vojske, što će otvoriti vrata i za strance. Mnogim slovenačkim vojnicima nemački jezik ne predstavlja prepreku pa već sada željno prate šta se događa preko (ukinute) granice, pošto očekuju da bi kao najamnici u austrijskim uniformama bili u prilici da dobiju mnogo viša primanja
Glavni štab Teritorijalne odbrane (TO) osnovan je 20. novembra 1968. U početku je komanda bila gotovo isključivo u rukama slovenačkih oficira, a posle 1974, prema zvaničnoj verziji razvoja Slovenačke vojske, "sve više vodećih položaja u TO prelazi u ruke srpskih oficira JNA"; razlog za to je navodno bilo "sve veće nepoverenje u TO od strane srpskih političara", koji su se plašili "demokratskih pokreta u nekim republikama". Slovenija je 1990. osnovala nov štab domaće TO, koji postaje prethodnica komande Slovenačke vojske. Prihvaćene su nove oznake i novi nazivi činova. Od tada je komandni jezik u nekadašnjoj Teritorijalnoj odbrani koja je 1993. prekrštena u Slovenačku vojsku – slovenački
Đorđe Bobić, gradski arhitekta ("Pravda")
Jugoslovenska narodna armija (JNA) otkrila je sa nedopustivim zakašnjenjem da je bila zamišljena, zasnovana, razvijena i obučena u svim aspektima svog mogućeg delovanja kao odbrambena vojska jugoslovenske federacije, a ne armija građanskog rata. U opkoljenim kasarnama Slovenije i Hrvatske JNA je otkrila da je pretpostavka njene efikasnosti podrška lokalnih resursa: ljudstvo, logistika, transport; u Srbiji je otkrila da se rat ne može voditi bez konsenzusa celog stanovništva. Ili, kratko, da nema nikakvog rata bez dva neophodna i par excellence politička preduslova – jasno definisanog ratnog cilja i nacionalnog konsenzusa oko tog cilja
Veliko komešanje u Srbiji i živa diplomatska aktivnost posle proglašenja kosovske nezavisnosti. Govori, izjave, depeše, note, parole i kamenice. Možda se zapravo tek sad pregovara, jer aranžman s kosovskom nezavisnošću je toliko loše sklepan, status je toliko nejasan, a proces je očito nezavršen
Pobunjenici i predsednikovi politički protivnici smatraju da je Debijeva vlada nasilna i ogrezla u korupciji. Oni takođe optužuju predsednika da je prisvojio dobar deo prihoda od nafte koji koristi za kupovinu oružja. Protiv predsednika su se ujedinile tri najjače pobunjeničke grupe
Lovci na afere oko Vuka Hamovića, što svako malo iskrsavaju u gotovo svim zemljama Balkana, neodoljivo liče na pastira iz narodne priče koji na najmanji šum uzvikuje "Vuk, Vuk", na šta njegove kolege napuštaju svoje poslove i kreću u hajku, da bi se svaki put brzo pokazalo kako je sve to bila lažna uzbuna