
Pozorišni putopis (2) – Od Jajca do Čortanovaca
Odbrana zagrljaja kao misija
Vidi se da je publika željna direktnog susreta sa glumcima, sa pozorištem, vidi se da publika želi svoj civilni život nazad
Vidi se da je publika željna direktnog susreta sa glumcima, sa pozorištem, vidi se da publika želi svoj civilni život nazad
"Satanizovanjem DPS-a vređaju svaki treći glas na ovim izborima. To, naravno, ne znači da treba abolirati one pojedince koji su prekršili zakone ili učinili krivična dela. Sledeća vlast, ko god to bude, mora demontirati postojeći sistem vladanja, a ne državu zbog grešaka prethodnika"
Kada sam video naslovnu "Vremena" pre dve nedelje, na sve četiri mreže na kojima imam profile (Fejsbuk, Instagram, Tviter i Linkdin) napravio sam anketu: "Pitanje za moje prijatelje starije od, recimo – 40 godina: Gde ste bili u leto 1990. godine? Čega se sećate?" Dobio sam nekoliko stotina odgovora, mnogo više na Fejsbuku i Tviteru nego na drugim dvema mrežama – što bi moglo da bude predmet posebne analize. Komentare i sećanja na 1990. ostavljali su i neki koji inače nikad ništa ne komentarišu, "Vreme" je jednostavno ubolo temu, a ljudi su se sa puno strasti i emocija bacili na nešto što ne čini toksični koktel "korona + dnevna politika" kojim smo iz svih medija napajani proteklih meseci. O kolektivnom doprinosu kulturi sećanja ljudi iz celog regiona koji pamte 1990. čitajte u okviru "Znam šta ste radili tog leta", a u narednih par redova – o tome kako sam ja kao 22-godišnji student doživeo tu godinu u Novom Sadu
Jednodnevni bojkot plej-of utakmica američke NBA lige koji su inicirali košarkaši Milvokija na trenutak je paralisao i druge sportove. Da li podrška sportista borbi protiv rasizma i socijalne nepravde u Americi za cilj ima smenu predsednika SAD Donalda Trampa
Zdrav razum nalaže da je za vreme pandemije prilagođavanje različitim potrebama i uslovima u različitim školama nešto što bi trebalo podržati kao princip. Prilagođavanje i lokalizacija imaju, međutim, smisla samo u decentralizovanim sistemima u kojima je obrazovanje odvojeno od političkog uticaja. U uslovima srpske partokratske države u kojoj su i škole postale partijske ispostave, ministar ne postavlja samo direktore na osnovu lojalnosti partiji, već su direktori naviknuti da za gotovo sve čekaju instrukcije ministarstva, pa je nerealno očekivati da će ovo iznenadno prebacivanje odgovornosti u prekratkom vremenskom roku dati željene rezultate
Pandemija korona virusa je sasvim sigurno u određenoj meri uticala na sve, bez obzira na materijalni, društveni status i životne okolnosti. Ali dok u zemljama poput Velike Britanije, SAD i Kanade postoje institucije, statističke i naučne, koje beleže psihološke posledice krize, u Srbiji niko ne pita građane kako su, već im prosto naređuju da budu dobro. A nisu dobro
Koliko se kunemo u njih i koliko ih zazivamo, ima se utisak da o Nemanjićima svi sve znamo. Izložba u Istorijskom muzeju Srbije otkriva da ni dan-danas ne znamo ko su im preci, gde su im bili dvori, kako su provodili dane
"Pogledajte spomenike u Rimu, gradu prebogate istorije i tradicije – niti jedan nema 23 metra, ni približno. Najveći vajari i umetnici znaju da spomenici treba da budu što bliži ljudima, da ga oni mogu sagledati, osetiti, da mogu ostvariti komunikaciju sa njima i osetiti karakter"
Maroević je bio otvoren i privržen stilsko-poetičkoj i ideološkoj raznovrsnosti, a nasuprot "jasnim" merilima i "definisanim" pravilima, koja vrlo često nisu ništa drugo do opravdanje za provincijalnu uskogrudost i duhovnu lenjost
Po čemu će se pamtiti period od 2012. do danas? Kako se došlo do brisanog prostora za obesmišljavanje rada i klasičnih političkih institucija i samih izbora? Šta govore poređenja sa prilikama u drugim zemljama bivše Jugoslavije
Tehnika je antropološka konstanta a čovek je biće artificijelnog zato što nije besmrtan. Otuda je pitanje tehnike i ključno političko pitanje: radi se o tome kako se s njom ophodimo u vremenu koje nam je dato
Sve što se događa u sistemu srpskog visokog obrazovanja rezultiralo je odbijanjem molbe Nacionalnog akreditacionog tela za obnavljanje punopravnog članstva u Evropskoj asocijaciji za obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju. Na taj način je pozicija našeg visokoškolskog sistema unutar zajedničkog evropskog prostora dovedena u pitanje. Obaška javašluk po pitanju odnosa Ministarstva prosvete prema pandemiji virusa korona
Slobodan Milošević je obećavao brze pruge Srbije, a Aleksandar Vučić da će se vozom stizati do Niša za sat i 20 minuta. Takođe, obojica su u raznim prilikama znali da se hvale stopama rasta: dvostruko višim od najviših u Evropi, odnosno najvećim privrednom rastom u Evropi – kako kad i kako koji. Milošević i Vučić su delili i isti odnos prema opoziciji, "spoljnim" pritiscima, domaćim neprijateljima, slobodi medija i još mnogo čemu drugom. Ipak, postoje i velike razlike. Između ostalog, Milošević je imao neuporedivo samostalnije saradnike od Vučića, partijske disidente i retko kad se pojavljivao u medijima. Sve to je danas nezamislivo
"Meni već dugo neki politički događaji u Srbiji liče na pokušaje vegetarijanaca da preuzmu mesaru, a pritom i bez osvešćene ideje da bi valjalo da je pretvore u piljaru. To dodatno otežava i egzotična ideja da će promene doneti neki narod ili neki građani, i to protestima, bez ikakve političke organizacije, delovanja..."
Nedavno su pred širi filmski "auditorijum" stigla dva filma o odrastanju koja su dobacila dalje od pukih festivalskih prikazivanja i oboda sveobuhvatnije distribucije
Ovogodišnja konkursna komisija Ministarstva kulture i informisanja, koja je trebalo da odredi koje će publikacije biti otkupljene za biblioteke Srbije – po mišljenju ministra, u principu je dobro obavila posao, ali je napravila tri neoprostive greške. Na spisak za otkup uvrštene su, naime, i tri knjige koje – verovatno tako misli ministar – podrivaju Srpstvo
Prestankom zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, više od 33000 prosvetnih radnika koji su do sada radili na određeno, treba da dobiju posao za stalno. Kako ide zapošljavanje? I šta je sa onima koje sistem ponovo ne vidi
Dva metka koje je Jovović ispalio u Antu Pavelića 1957. godine, nadomak Buenos Ajresa u Argentini, još uvek odzvanjaju
Možda zamenik gradonačelnika Beograda zaista uđe u istoriju, ali ne zbog mnogo čega lošeg, i ponečega dobrog, što je uradio u svojim opsesivnim pokušajima da ostavi trajni pečat na licu prestonice, već kao neko ko je ključno doprineo padu Vučića
Iza gotovo svih teorija zavera koje pozivaju na spoznaju istine i borbu za slobodu od mračnih sila, kriju se zarada i neki aspekti ljudske prirode
Sveopšta napetost, broj obolelih koji nikako ne pada, bes lekara, arogancija vlasti i Kriznog štaba, sumnjiva statistika i čudni rezultati pi-si-ar testova postaju polako deo svakodnevice. U aprilu su nas upozoravali na "novu normalnost" iako smo mi ovde davno zaboravili kako izgleda i stara normalnost. Poštenije je reći da živimo "novu nenormalnost"
"Vatreno oko" je proradilo, Darija Kisić Tepavčević lovi epidemiologe na spisku onih koji traže smenu Kriznog štaba, ministar Lončar raskrinkava građane koji se testiraju triput dnevno dok testova nema, a Pelemiš ima izlive nežnosti nad novinarskim pitanjima o merama u vrtićima. To su, ukratko, aktivnosti Kriznog štaba za suzbijanje zarazne bolesti kovid-19 u trenutku kada su bolnice popunjene i otvaraju se nove, u kojima nema ko da radi
"Socijalizam je društveni i ekonomski eksperiment koji nam može poslužiti da se odbranimo od posledica nejednakog razvoja i podele na bogatu Evropu centra i siromašne periferije. Mi se u ovom okviru ne možemo razviti, niti dostići bogate zemlje centra. Tzv. slobodna tržišna utakmica odgovara onima koji su već u poziciji moći i reprodukuje globalne nejednakosti"
Moglo bi se reći da je Stevanović ispunio, poput svog predsednika, sve svoje dečačke snove. Sem jednog. Nikada do sada nije uspeo da dobije izbore u svojoj rodnoj Surdulici, a Novica Tončev, lokalni šef socijalista, ostaje njegova noćna mora
"Ako u zatvorenom prostoru deset ljudi ima maske, a predstavnik naše vlasti je ne nosi – kakva je poruka koja se šalje javnosti? Mislim da građani treba da uzmu stvar u svoje ruke, da brinu o sopstvenom zdravlju, jer kapaciteti države svakako nisu dovoljni"
Prošlo je više od dve nedelje od početka protesta protiv uvođenja policijskog časa koje je najavio predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Ti dani, prvih pet najviše, ostali su obeleženi suzavcem, hapšenjima i policijskom brutalnošću
Iskusni policajci kažu da za najmoćnijeg čoveka u policiji slovi pomoćnik direktora Ivan Ristić. Inače, on je bio u poslednjoj generaciji "regruta" primljenih u Jedinicu za specijalne operacije u Kulu i "junak" njihovog spota kad se u trpezariji uoči ručka čita zakletva JSO. Posle raspuštanja Jedinice prebačen je u SAJ, a kasnije je dobio zadatak obezbeđenja američkog ambasadora, što je radio vrhunski i profesionalno, kako potvrđuju i svi novinari koji su u to doba pratili aktivnosti ambasade SAD