Dosije "Vremena" – Stanko Subotić Cane

Švajcarski krojač

Što god da čovek napiše o Stanku Subotiću zvanom Cane, sledi mu jedna od dve kvalifikacije: ili je mafijaški plaćenik ili poslušnik tajkuna i velikosrpskih krugova. Na jednoj strani su bivši predstavnik Trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu Ratko Knežević, predsednik Pokreta za promene Nebojša Medojević i određeni krugovi u Beogradu i Zagrebu. Svako ko ne prihvati zdravo za gotovo tvrdnje da je Subotić mafijaški capo tutti capi u regionu, narko-baron i naručilac plaćenih likvidacija hrvatskog izdavača Ive Pukanića i drugih lica koje su mu stala na žulj, za njih je, najmanje, potplaćen od Caneta i njegovog klana. Na drugoj strani je crnogorski premijer Milo Đukanović i, opet, neki krugovi u Beogradu. Za njih je Subotić žrtva ekspanzionističke srpske politike koja se ne može pomiriti sa nezavisnošću Crne Gore i mračne zavere krupnog kapitala. Tako Cane postaje politička činjenica, mada se zdrav razum tome opire

Srbija u regionu

24.mart 2010. Aleksandar Ćirić

Na Brdo, s Brda i iza brda

Kako je okončan "diplomatski fijasko organizatora" ili, ništa blaže rečeno, "debakl" prošlonedeljnog skupa lidera zapadnobalkanskih država na Brdu kod Kranja i čime će to Srbija platiti, pošto je već kažnjena

Ubistvo Ivana Stambolića i pravosuđe

17.mart 2010. Tatjana Tagirov

Državna odšteta za državni zločin

Ako je ova nevelika odšteta porodici Stambolić početak ispravljanja posledica zločina iz nedavne prošlosti, to valja pozdraviti. Ako je to tek incident s kojim se Država izvlači od odgovornosti za svoje zločine, možda smo napaćenim Stambolićima kupili malo tišine i zaborava koje kao porodica nakon svega zaslužuju, ali nismo kupili tišinu i zaborav za ostale žrtve čiji najbliži još čekaju naše priznanje da ih još boli ono o čemu mi danas i ovde, kao saučesnici Države, još uvek ćutimo

Kosovo

17.mart 2010. Slobodan Georgijev

Kuće, okućnice i status kvo

U poređenju sa 17. martom 2004. godine, kada je uništeno na desetine svetovnih i verskih objekata, ubijeno 20, a proterano više stotina ljudi, današnje prilike na Kosovu mogle bi zaista da izgledaju mnogo bolje, ali je veliki broj problema srpske zajednice ostao

Posle Biznis foruma na Kopaoniku

17.mart 2010. Dimitrije Boarov

Biznismeni i ministri u zimskoj oluji

Najveselije mesto Biznis foruma na Kopaoniku je, naravno, bila filijala jedne kafane iz okoline Novog Sada, sa orkestrom koji od pesama "nema šta ne zna". U uglu, primetio sam i premijera Cvetkovića sa saradnicima i nekoliko direktora što javnih preduzeća, što stranih banaka – ali ni u ovoj kafani niko nije mogao zasigurno da ustvrdi – jal se veseli, jal se ne veseli

Konferencija o Zapadnom Balkanu

10.mart 2010. Andrej Ivanji

Simboli, imena i druge stvari

Srbija insistira na tome da predstavnici Kosova nastupaju pod etiketom Kosovo-UNMIK. U Prištini zahtevaju da Kosovo tretiraju kao nezavisnu državu. Kompromisa za sada nema

Intervju – Vesna Fila, pomoćnica ministra prosvete za razvoj obrazovanja i međunarodnu saradnju

10.mart 2010. Jelena Jorgačević

Izgovor za ulazak u učionicu

"Ma koliko da je kvalitetan udžbenik neophodan i važan, kada pratite istoriju obrazovanja uvek se govorilo ‘imao sam dobrog učitelja’, a nikada ‘imao sam dobar udžbenik’"

Kopaonik biznis forum 2010.

10.mart 2010. Dimitrije Boarov

Između Kejnza i Darvina

Već čuveni "srpski Davos", koji se već 17 godina održava na Kopaoniku, počeo je u veseloj pučkoj atmosferi (uprkos hladnom i maglovitom vremenu), iako mu ovoga puta prisustvuje i grupa ambasadora iz zemalja koje su što nominalno, što faktički postale "strateški partneri" Srbije. Ipak, teška senka neizvesne ekonomske budućnosti dominirala je čak i u izlaganjima vodećih predstavnika Vlade Srbije, koji su po prirodi svoga položaja prinuđeni da šire optimizam

Država i poljoprivreda

10.mart 2010. Zoran Majdin

Vinograd, subvencija i politika

Kad bivši premijer koji dobije više od pola miliona evra iz državne kase i za te pare napravi vinograd po proceni "znalaca" vredan milion i po, sve to na državnom zemljištu zakupljenom "po višestruko nižoj ceni od tržišne", više je nego dovoljan povod da novinari počešu prste, da počnu spekulacije – kako je subvenciju dobio, kako je zemljište tako jeftino zakupio, odakle mu resto para... Naslovi tipa "Država da istraži: Kako je Živković postao milioner?!", "Skandalozno! Živković: Država mi poklonila milione!", "Afera ‘Vinograd’: Živković uhvaćen u laži" logičan su rezultat

Tema broja – Politički lideri i Srbija (I)

10.mart 2010. Tamara Skrozza

Zoran Đinđić – Nasleđe i naslednici

Mnogi trendovi koje je Zoran Đinđić lansirao i dalje traju. Problem je samo u tome što današnji lideri previše slobodno tumače ono što su naučili, kao i u tome što se oni, za razliku od Đinđića, obraćaju ljudima umornim od borbe i skeptičnim prema obećanjima koja dobro zvuče

Tema broja – Politički lideri i Srbija (II)

10.mart 2010. Momir Turudić

Vlast i partija Slobodana Miloševića

Od onih socijalista koji su sada deo vlasti, neko Miloševićevu fotografiju drži na zidu, neko ritualno jednom godišnje ode do Požarevca, a jedni i drugi se trude da Miloševića što ređe pominju, ali svi ističu da dobro sarađuju i lako se dogovaraju sa onima sa kojima sada vlast dele

101 godina od smrti Milovana Glišića

03.mart 2010. Branko Kukić

Milovan Glišić juri suštog leptira

Preko Save Savanovića, veličanstvenog vampira, Glišić je istovremeno izrazio strah od stvarnosti i od samog sebe. Nije reč ni o kakvim duhovima nad vodama niti o pukoj piščevoj izmišljotini – a daleko bilo o fantastici – nego se radi o ludoj realnosti. Savu je Glišić na svojim leđima uneo u srpsku književnost, potvrđujući staro pravilo da nijedan narod nije preživeo – bez vampira

Iz ličnog ugla – Šta da se radi

03.mart 2010. Dr Nenad Popović

Zaposliti Srbiju

Treba biti realan i otvoren, i reći građanima da će proces oporavka nacionalne privrede biti težak, dug i postupan. Ali on je svakako moguć, ako se u društvu postigne jedinstvo u ideji da samo snažna domaća privreda može da obezbedi zapošljavanje i dugoročnu ekonomsku stabilnost za državu i njene građane

Kapitalisti, radnici i vlada

03.mart 2010. Dragoljub Žarković

I bogati plaču

Ono malo krupnih domaćih kapitalista što ih ovde ima dovedeni su dotle da razmišljaju da li bi im, na osnovu ličnog bogatstva, bilo bolje da do kraja života pecaju sabljarke na Mauricijusu ili da i dalje ulažu novac u privredu Srbije

Sarajevo–Zagreb–Beograd – O kolporterima i "Vremenu"

03.mart 2010. Miljenko Jergović

»Vreme« i vremena

U Sarajevu je, koji mesec nakon početka rata, Momčilo pokrenuo kolporterski biznis. Preko granica preko kojih su drugi krijumčarili oružje, alkohol, cigarete ili drogu, Momčilo je švercovao novine. I to isključivo one novine koje su ustrajavale na onim idealima zbog kojih je on iz Siska bežao baš u Sarajevo. U dugoj istoriji "Vremena", on je jedan od svetlijih i časnijih likova

Odnosi Evrope i Amerike

03.mart 2010. Andrej Ivanji

Obama nema vremena

Evropa Americi niti pravi probleme, niti može da joj pomogne da njene probleme reši, pa tako nije prioritet za Vašington

Prilog kulturi sećanja

03.mart 2010. Momir Turudić

Mesec mart u Srbiji

U novijoj srpskoj istoriji, najviše datuma kada se svako od nas seća gde je bio i šta je radio bilo je u martu. Tu su prve velike demonstracije opozicije 9. marta 1991, početak NATO bombardovanja 24. marta 1999, ubistvo Zorana Đinđića 12. marta 2003, smrt Slobodana Miloševića 11. marta 2006… Stariji sigurno pamte i demonstracije protiv pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu 27. marta 1941. godine. Moglo bi se reći da na ovim prostorima tragične martovske Ide iz starog Rima traju celog meseca, mada značajni martovski datumi u Srbiji u XIX veku nisu tako nešto najavljivali

Retke bolesti

24.februar 2010. Jasna Glišić, Mirko Rudić

Bol i tišina

Za njih je držanje kašike ili olovke, otvaranje vrata, sedenje na noši, pranje zuba, čak i rukovanje potencijalno opasno i bolno. Zbog tako osetljive kože, zovu ih još i "deca leptiri"

Pravda odozgo

24.februar 2010. Dejan Anastasijević

Zašto Haški tribunal nije doveo do pomirenja

Ovaj članak govori o razlozima zbog kojih je Tribunal podbacio na planu pomirenja. U prilog tome možda najbolje govore rezultati poslednjeg Galupovog istraživanju iz 2009: Srbe svojim neprijateljima i dalje smatra 83 odsto kosovskih Albanaca, 51 odsto Hrvata, skoro svaki drugi bosanski Musliman, a ovakva osećanja su u Srbiji uzvraćena. Uz to, u regionu veliki broj ljudi živi u uverenju da će doživeti još jedan rat. Tribunal svakako nije zaslužan za ovako sumorno raspoloženje, ali kada je već među svoje ciljeve zacrtao i pomirenje, ideja zaslužuje da se nađe na proveri