
Susret u Briselu
Mramor, kamen i železo
Dok se Amerika i Evropa polako udaljavaju, predsednici Tadić i Josipović su u Briselu demonstrirali dosad neviđenu bliskost Beograda i Zagreba
Dok se Amerika i Evropa polako udaljavaju, predsednici Tadić i Josipović su u Briselu demonstrirali dosad neviđenu bliskost Beograda i Zagreba
Nije presudna sudbina tužbe i kontratužbe, već rešavanje mnogobrojnih otvorenih posleratnih pitanja koja se tiču položaja velikog broja ljudi
Ћевапчић.срб VREME 1002
Ako je bivši tajlandski premijer ostao samo crnogorski državljanin, ne mora brinuti: Crna Gora ne izručuje svoje državljane drugim državama
Nikada još nije bilo da toliko ozbiljno delujućih ljudi sasvim ozbiljno osmišljava i sprovodi jednu tako zapanjujuće neozbiljnu politiku
Kako je moguće da se očigledan slučaj partnerskog zlostavljanja zamagli i izvitoperi u svirepo lešinarenje i čerečenje žrtve
Što god da čovek napiše o Stanku Subotiću zvanom Cane, sledi mu jedna od dve kvalifikacije: ili je mafijaški plaćenik ili poslušnik tajkuna i velikosrpskih krugova. Na jednoj strani su bivši predstavnik Trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu Ratko Knežević, predsednik Pokreta za promene Nebojša Medojević i određeni krugovi u Beogradu i Zagrebu. Svako ko ne prihvati zdravo za gotovo tvrdnje da je Subotić mafijaški capo tutti capi u regionu, narko-baron i naručilac plaćenih likvidacija hrvatskog izdavača Ive Pukanića i drugih lica koje su mu stala na žulj, za njih je, najmanje, potplaćen od Caneta i njegovog klana. Na drugoj strani je crnogorski premijer Milo Đukanović i, opet, neki krugovi u Beogradu. Za njih je Subotić žrtva ekspanzionističke srpske politike koja se ne može pomiriti sa nezavisnošću Crne Gore i mračne zavere krupnog kapitala. Tako Cane postaje politička činjenica, mada se zdrav razum tome opire
Kako je okončan "diplomatski fijasko organizatora" ili, ništa blaže rečeno, "debakl" prošlonedeljnog skupa lidera zapadnobalkanskih država na Brdu kod Kranja i čime će to Srbija platiti, pošto je već kažnjena
Ako je ova nevelika odšteta porodici Stambolić početak ispravljanja posledica zločina iz nedavne prošlosti, to valja pozdraviti. Ako je to tek incident s kojim se Država izvlači od odgovornosti za svoje zločine, možda smo napaćenim Stambolićima kupili malo tišine i zaborava koje kao porodica nakon svega zaslužuju, ali nismo kupili tišinu i zaborav za ostale žrtve čiji najbliži još čekaju naše priznanje da ih još boli ono o čemu mi danas i ovde, kao saučesnici Države, još uvek ćutimo
"Ljudi i vreme"; VREME 1001
U poređenju sa 17. martom 2004. godine, kada je uništeno na desetine svetovnih i verskih objekata, ubijeno 20, a proterano više stotina ljudi, današnje prilike na Kosovu mogle bi zaista da izgledaju mnogo bolje, ali je veliki broj problema srpske zajednice ostao
Najveselije mesto Biznis foruma na Kopaoniku je, naravno, bila filijala jedne kafane iz okoline Novog Sada, sa orkestrom koji od pesama "nema šta ne zna". U uglu, primetio sam i premijera Cvetkovića sa saradnicima i nekoliko direktora što javnih preduzeća, što stranih banaka – ali ni u ovoj kafani niko nije mogao zasigurno da ustvrdi – jal se veseli, jal se ne veseli
Srbija insistira na tome da predstavnici Kosova nastupaju pod etiketom Kosovo-UNMIK. U Prištini zahtevaju da Kosovo tretiraju kao nezavisnu državu. Kompromisa za sada nema
"Ma koliko da je kvalitetan udžbenik neophodan i važan, kada pratite istoriju obrazovanja uvek se govorilo ‘imao sam dobrog učitelja’, a nikada ‘imao sam dobar udžbenik’"
Već čuveni "srpski Davos", koji se već 17 godina održava na Kopaoniku, počeo je u veseloj pučkoj atmosferi (uprkos hladnom i maglovitom vremenu), iako mu ovoga puta prisustvuje i grupa ambasadora iz zemalja koje su što nominalno, što faktički postale "strateški partneri" Srbije. Ipak, teška senka neizvesne ekonomske budućnosti dominirala je čak i u izlaganjima vodećih predstavnika Vlade Srbije, koji su po prirodi svoga položaja prinuđeni da šire optimizam
Kad bivši premijer koji dobije više od pola miliona evra iz državne kase i za te pare napravi vinograd po proceni "znalaca" vredan milion i po, sve to na državnom zemljištu zakupljenom "po višestruko nižoj ceni od tržišne", više je nego dovoljan povod da novinari počešu prste, da počnu spekulacije – kako je subvenciju dobio, kako je zemljište tako jeftino zakupio, odakle mu resto para... Naslovi tipa "Država da istraži: Kako je Živković postao milioner?!", "Skandalozno! Živković: Država mi poklonila milione!", "Afera ‘Vinograd’: Živković uhvaćen u laži" logičan su rezultat
Alarm zbog povećanog broja azilanata sa Balkana u Belgiji možda je zaustavio organizovane transporte, ali reporter BIRN-a u autobusu koji iz Preševa vozi na redovnoj liniji ka toj zemlji otkriva da mnogi ostaju nepokolebani u svojoj nameri da tamo potraže bolji život
Mnogi trendovi koje je Zoran Đinđić lansirao i dalje traju. Problem je samo u tome što današnji lideri previše slobodno tumače ono što su naučili, kao i u tome što se oni, za razliku od Đinđića, obraćaju ljudima umornim od borbe i skeptičnim prema obećanjima koja dobro zvuče
Od onih socijalista koji su sada deo vlasti, neko Miloševićevu fotografiju drži na zidu, neko ritualno jednom godišnje ode do Požarevca, a jedni i drugi se trude da Miloševića što ređe pominju, ali svi ističu da dobro sarađuju i lako se dogovaraju sa onima sa kojima sada vlast dele
Preko Save Savanovića, veličanstvenog vampira, Glišić je istovremeno izrazio strah od stvarnosti i od samog sebe. Nije reč ni o kakvim duhovima nad vodama niti o pukoj piščevoj izmišljotini – a daleko bilo o fantastici – nego se radi o ludoj realnosti. Savu je Glišić na svojim leđima uneo u srpsku književnost, potvrđujući staro pravilo da nijedan narod nije preživeo – bez vampira
Treba biti realan i otvoren, i reći građanima da će proces oporavka nacionalne privrede biti težak, dug i postupan. Ali on je svakako moguć, ako se u društvu postigne jedinstvo u ideji da samo snažna domaća privreda može da obezbedi zapošljavanje i dugoročnu ekonomsku stabilnost za državu i njene građane
Ono malo krupnih domaćih kapitalista što ih ovde ima dovedeni su dotle da razmišljaju da li bi im, na osnovu ličnog bogatstva, bilo bolje da do kraja života pecaju sabljarke na Mauricijusu ili da i dalje ulažu novac u privredu Srbije