Reagovanja
Magle Vladimira Cvetkovića
"Nacionalna država (ili o Srbiji i Građaniji)"; "Vreme" br. 605
"Nacionalna država (ili o Srbiji i Građaniji)"; "Vreme" br. 605
Uroš Predić je nezaobilazno ime u istoriji srpskog slikarstva. Odgovarajući na ankete nacionalnih institucija, Predić je u tri navrata pisao svoju autobiografiju, 1921, 1946. i 1949. godine. Jedini publikovani autobiografski zapisi objavljeni su u "Godišnjaku Srpske kraljevske akademije" 1921. godine. U feljtonu koji će "Vreme" objaviti u narednih nekoliko brojeva naći će se sva tri Predićeva autobiografska teksta, od kojih je autobiografija pisana 1921. godine objavljena, ali sa kojom šira publika nije imala prilike da se upozna, kao i dopune autobiografije koje je Predić pisao 1946. i 1949. godine, a koje se sada prvi put publikuju. Osim toga, čitaoci će imati priliku da se upoznaju i sa do sada nepoznatim dokumentima, delovima prepiske i reprodukcijama koji nigde ranije nisu bili publikovani. Materijal je priredio Darko Garić
Građani koji su za nastavak NOB-a glasaju za Batu, Mrkonjića fanovi glasaju za stanogragnju, za još nerođenu decu pripadnika MUP-a i Armije
Odgovor vlasti na nepojamno bezobrazan prohtev Dokićevih bio je Jedino Moguć, i ne valja se nadati nego zahtevati da se tu ništa ne može promeniti ni za jotu
"Da li bi nasipi izdržali dugotrajni pritisak visokih voda, pritisak od nekoliko meseci, kakav je, na primer, bio 1965. godine. Tada bi se postavilo pitanje da li nasipi koji se ne održavaju mogu da zaštite priobalje od katastrofe. Zimus je radna grupa Pokrajinskog izvršnog veća Vojvodine utvrdila da se taj sistem odbrane od poplava uopšte nije održavao čitavih deset godina"
Republički premijer dr Zoran Đinđić u nedelju, prilikom posete Apatinu i Bezdanu, izjavio je da je stanovništvo bezbedno, da Novi Sad i Beograd nisu ugroženi nadolazećim vodenim talasom, mada je oprezno primetio da "kad je Dunav u pitanju, čovek nikad ne može biti siguran"
Uz sve i svašta što im se može zameriti, ovdašnje stranke bar u jednoj stvari dele sudbinu dela svojih birača: baš kao i nekoliko stotina hiljada običnih smrtnika kojima dedovi nisu ostavili pozamašno nasleđe, i one žive kao podstanari. Prostorije su im prilično velike, oprema podrazumeva najmoderniji nameštaj i tehniku, zakup iznosi nekoliko prosečnih godišnjih plata, ali potraga za adekvatnim staništem, namicanje novca za kiriju i stalan osećaj neizvesnosti i privremenosti (sve ono što je dobro poznato običnom podstanarskom svetu) nisu im strani. Čak i Socijalistička partija Srbije, jedina koja je od predaka dobila poneku nekretninu, verovatno će uskoro morati da pogleda šta se nudi u oglasima
Zar vam se ne čini da je nekako postalo manje važno da li će te Povelje biti ili neće, da li će biti državne zajednice ili neće, nego ko će biti zaslužan ili kriv za bilo kakav ishod
"Nacionalna država (ili o Srbiji i Građaniji"); "Vreme" br. 605