"Da li bi nasipi izdržali dugotrajni pritisak visokih voda, pritisak od nekoliko meseci, kakav je, na primer, bio 1965. godine. Tada bi se postavilo pitanje da li nasipi koji se ne održavaju mogu da zaštite priobalje od katastrofe. Zimus je radna grupa Pokrajinskog izvršnog veća Vojvodine utvrdila da se taj sistem odbrane od poplava uopšte nije održavao čitavih deset godina"
Dr Slavko Bogdanović
Dr Slavko Bogdanović, predsednik Upravnog odbora „Srbijavode“, poznati je naš stručnjak za vodoprivredno pravo i član međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti. Razgovor povodom poplavnog talasa koji dolazi iz Evrope počeli smo pitanjem da li deli rašireno mišljenje kako će hidrosistem vezan za Dunav sada obezbediti sigurnost našem priobalju iako je u protekloj deceniji u velikoj meri bio zapušten, kao uostalom i sve drugo.
DRSLAVKOBOGDANOVIĆ: Ne mogu mnogo govoriti o tehničkom aspektu tog sistema jer je moja struka pravnička, bavim se pravnim aspektima vodoprivrede. Mogu samo preneti mišljenja naših vodoprivrednih inženjera – a mi u toj oblasti imamo i tradicije i mnogo sposobnih ljudi – da naš sistem odbrane od poplava u Podunavlju može da odoli prvom naletu velikih talasa koji dolaze iz Evrope. Drugo je pitanje da li bi nasipi izdržali dugotrajni pritisak visokih voda, pritisak od nekoliko meseci, kakav je, na primer, bio 1965. godine. Tada bi se postavilo pitanje da li nasipi koji se ne održavaju mogu da zaštite priobalje od katastrofe. Zimus je radna grupa Pokrajinskog izvršnog veća Vojvodine utvrdila da se taj sistem odbrane od poplava uopšte nije održavao čitavih deset godina – što je veoma rizično.
Problem je sistemske naravi. Smatram da je opasna nebriga za njega počela 1. januara 1992. godine kada je Vlada Srbije centralizovala vodoprivredna sredstva, to jest oduzela vojvođanskoj vodoprivredi sve fondove – pa te fondove počela da koristi nenamenski. Sada sve to treba reformisati i vratiti u normalno stanje, a to znači decentralizovati odlučivanje o vodoprivrednom novcu.
Naravno da se stvari u vodoprivredi ne mogu popravljati jednokratnim potezima. U Vojvodini su se, na primer, pre nego što je Milošević nad njom preuzeo celu „brigu“, 22 godine izvodili vodoprivredni radovi. Tada su izgrađeni svi sistemi zbog kojih se Srbija danas može osećati bezbedna od visokog Dunava. U vojvođanskom fondu voda godišnje se sakupljalo oko 40.000.000 dolara, a zajedno sa sredstvima 16 melioracionih SIZ-ova, pokrajinska godišnja potrošnja u vodoprivredi dostizala je oko 120.000.000-130.000.000 dolara. A, na primer, 1990. godine, cela Srbija je za tu namenu potrošila milion dolara. Tako se nastavilo s finansiranjem i cele, ponovo „ujedinjene“ Srbije narednih desetak godina. Na primer, čak je i HE „Đerdap“, firma koja nikad nije bila bez novca, u ovom razdoblju ostala dužna vodoprivredi 70.000.000 dolara.
Vodoprivreda svakako mora da prati sudbinu društva. Mi ne tražimo da ova generacija u teškim nasleđenim prilikama, ekspresno nadoknadi sve ono što je upropašćeno. No, vodoprivreda je i dalje potpuno na periferiji i niko ništa ne preduzima da se stvari počnu bar postepeno popravljati. Upravni odbor „Srbijavoda“ ne misli da je sada najvažnije istražiti zašto je prethodno rukovodstvo gradilo reprezentativne poslovne objekte i razbacivalo pare na luksuz vrhuške. Mi se sada bavimo pitanjem kako taj sistem transformisati u skladu s modernim evropskim rešenjima – da bismo pre svega obezbedili zdravu vodu Srbiji, zatim i sprečiti štetu od poplava.
Treba razlikovati jedinstvo upravljanja vodama, koje je neophodno, od centralizacije upravljanja vodoprivrednim novcem. Zanimljivo, Omnibus zakonom je centralizacija para s republike preneta na pokrajinu – a i to ne valja. Sada isti tip problema imamo i u Srbiji i u Vojvodini.
Ministarstvo za poljoprivredu Vlade Srbije caruje kao nekadašnji državni „aor“ u vodoprivredi: ono ulaže, gradi, ubire naknade, donosi planove i projekte, ništa ne dopire do vodnih zajednica kao zajednica najzainteresovanijih, koje su na ovim terenima starije od stotinu godina.
To je dobrodošla izjava, ali se plašim da je data prigodom ovog vodenog talasa i plašim se da se sve ne završi na palijativnim rešenjima. Zapravo, i vodoprivredi je potrebna strana pomoć. Mi tu međunarodnu pomoć možemo dobiti, ali moramo znati kako se ona traži. No, pre svega, vodoprivredni sistem mora se reformisati da bi Evropa mogla da ga razume.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Litijum se pretvara u najskuplju valutu u globalnom privrednom i političkom nadmetanju. Sa stanovišta Berlina, Srbija maltene nema pravo da Evropi uskrati svoja značajna nalazišta, a i zašto bi se odrekla sopstvenog napretka? U tom svetlu ne čudi što je kancelar Nemačke Olaf Šolc ad hok došao u Beograd da se zajedno sa Vučićem smeška dok se potpisuju litijumski sporazumi i svojim prisustvom pomogne naprednjačkoj propagandnoj mašineriji da građanima Srbije omili projekat “Jadar”
Nosioci vlasti sad ponavaljaju da je potreban široki javni dijalog stručnjaka koji bi o rudniku litijuma, njegovim prednostima i rizicima govorili iz raznih uglova. Dakle, poziva se na ozbiljan pristup temi kako bi se izbegle moguće iracionalnosti, netačne informacije i interpretacije. Retko ko se ne bi složio sa dijalogom, čak ni najuporniji ekološki aktivisti. Ali, postoji ovde jedan veliki problem. Upravo je vlast temeljno ukinula javni dijalog u društvu želeći da tako ukine drugačije mišljenje
Ako smo nešto naučili za sedam godina političke karijere Ane Brnabić, jeste da ona ima veliku moć da se menja i prilagođava, te da to čini predano i bez ostatka. Zato je vrlo moguće da još nismo videli sve likove i oblike koje aktuelna predsednica Skupštine može da iznese
Od svih slučajeva iživljavanja policijskih službenika nad građanima, samo je jedan dobio pravni epilog. Pravda, ipak, čak ni u tom jednom slučaju, izuzetku u moru ostalih (koji će verovatno biti zataškani), nije zadovoljena. Presudu u korist žrtve doneo je Apelacioni sud u Novom Sadu, a iznos novčane naknade koju je žrtva dobila na nivou je naknade za napad i ujed psa
Od osnivanja Fiskalnog saveta 2011. godine njegov predsednik bio je profesor i akademik Pavle Petrović. Po isteku mandata nije mu ponuđeno da nastavi da obavlja tu funkciju, a za novog predsednika Fiskalnog saveta predsednik države Aleksandar Vučić predložio je profesora Blagoja Paunovića. Šta se do sada zbivalo sa radom Fiskalnog saveta i zašto je ova nezavisna institucija važna? Konačno, koji deo struke bi morao da vodi ovu instituciju
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!