TV manijak
REM u Skupštini Srbije
Sednice REM-a karakteriše odlaganje, bilo da se bežalo od tema, od donošenja zaključaka ili ne daj bože, nekakvih opomena
Sednice REM-a karakteriše odlaganje, bilo da se bežalo od tema, od donošenja zaključaka ili ne daj bože, nekakvih opomena
Koliko je SPS uzdrman? Da li je samo pitanje trenutka kada će se dodatno urušiti jer je "dinamika" unutar partije takva da ona bez vlasti i bez novca teško može da preživi u senci ogromnog koalicionog partnera kakav je SNS? Šta je ostalo od nekadašnje sile političkog života i da li ima u njoj nečega više od pukog tabloidnog prepucavanja
Zašto se privrednici bune zbog novog zakona o privrednim komorama, da li je on u skladu sa Ustavom Srbije, i da li je reč samo o još jednom parafiskalnom nametu
Dok su opozicione stranke zabavljene preživljavanjem, neki građani se iz protesta u protest u sve većem broju pridružuju Inicijativi "Ne da(vi)mo Beograd", tražeći alternativu. Baš zato što više ništa i ne očekuju od stranaka kojima su na poslednjim izborima dali svoj glas upravo da bi te iste stranke još jednom – preživele, a rukovodstva stranaka po ko zna koji put prokockala njihovo poverenje baveći se sobom umesto društvom
"Da li se osjećam odgovoran ako moj film nije ogledalce koje će uvijek govoriti da smo najljepši i najpametniji? Iskreno rečeno, ne baš"
Mračna i ružna strana svake stvari uvek je iskrenija, istinitija i autentičnija od one lepše. Otuda valjda niko drugi nije mogao bolje i tačnije nego Uroš Komlenović da prodre u suštinu fenomena Tome Zdravkovića
Uprkos odličnom dosadašnjem fiskalnom rezultatu u 2016, smanjenju NPL, privrednom rastu iznad planiranog, i dalje postoje rizici koji bi mogli da upropaste sve do sada postignuto – a to su nereformisana javna preduzeća i nezavršen proces privatizacije
"VODAVODA i danas ima iste prednosti koje je imala i pre deset godine, u smislu vrhunskog mineralnog sastava, u tome što se direktno flašira sa izvora od 605 metara, bez ikakve obrade. Mi vodu ne prerađujemo, već je flaširamo. Ceo svet je priznao kao vrhunske i ambalažu i ime, i dolazimo iz jednog potpuno prirodnog i zdravog okruženja – Srbije"
"U vreme dok su Nju primitivs radili svoju TV seriju, ja sam studirao, preživljavao i svirao po Evropi. Ali mislim da su oni bili sasvim odgovarajući, depresivan i mračan preludij za tragediju koja je sledila"
Političari na vlasti uveravaju nas eufemizmima da je situacija bolja no što jeste, ublažavajući nevolje i ulepšavajući stvarnost. Zato je važno da se razlikuje retorizam i verbalizam od realizma, a virtuelna stvarnost od postojeće
Svi preparati za obnavljanje posustale muškosti kod nas, to mi je čudno, oglašavaju se autoritativno, vojnički odsečno i tekst se završava izrazima poput: "i to je to!"
Kakve su realne šanse za opstanak alternativne/druge/nove scene u društvu koje, budući nesigurno u sopstvene vrednosti, insistira na slavljenju jubileja
Ako vas uzbuđuju strava i užas na filmu, posetite Pančevo. Uživaćete
"Dobri mentori nisu sebični, vole mlade, imaju dobrotu i ne ističu sebe, a loši su oni koji žele da iskoriste doktoranda da im on uradi sve, a da oni zarade novac. Matematika to ne trpi, po tome je bliža umetnosti. Matematičar mora da ima ljubav, kapacitet i radoznalost"
"Čini mi se da stvaraoci uvek imaju potrebu da razotkrivaju neke nezvanične verzije naše zbilje – otud i ti filmovi koji se ne dopadaju delu javnosti. Međutim, taj isti deo javnosti bi se zgrozio realno prikazanom slikom o sebi samima. Oni sebe doživljavaju kao holivudski film"
Ukupno gledano, nova generacija je položila ispit, mada su neke endemske bolesti našeg sportskog novinarstva i dalje prisutne
Kako je SSSR došao do stanja raspada. Kako su pučisti amnestirani i kako se u Rusiji manifestuje postimperijalni sindrom
Kako tabloidoidi kuju planove, kako nalaze teme, kako biraju junake sutrašnjeg izdanja i, nadasve, kako gledaju na svoje friške, netom objavljene uratke
Brza traka kroz favele. Druga Olimpijada predsednika Nikolića i deficit drugih predsednika država i vlada. Ko kome zviždi i aplaudira. Sportska brazilska nacija. Pogled sa Glave šećera koji oduzima dah. O arhitekturi "prestonice" estetske hirurgije, imidžu Srbije koju vezuju za Novaka Đokovića, o Petropolisu i snahi Karađorđevića iz brazilske džungle, o propustima domaćina i Plavom orkestru na Kopakabani
"EVO I REČENICE KOJA OBJAŠNJAVA SVE: ČUVENI LEO KASTELI, KOJI JE BIO OTAC MODERNE U NJUJORKU, KAD SU GA PITALI DA LI VERUJE U MODERNU, ON JE REKAO, NE, JA SAMO VERUJEM U JAKE LIČNOSTI. NIJE DOVOLJNO SAMO SLIKATI"
Treći sat uveliko teče. Disciplina pomalo popušta čak i u ministarskim redovima. Pogotovo u onom drugom, malo skrovitijem redu. Mlade snage – Krkobabić, Slavica i Ana – sede kao sfinge. Dobro se drže i Antić, Knežević, Nedimović, Jadranka Joksimović i Vanja Udovičič. Vulin se s nekim intenzivno SMS-uje – i intenzivno gestikulira. Neša i Rasim se tiho smejulje i sašaptavaju. Ivica i Zorana stoički podnose – mada s mučeničkim izrazom na licu. Oni su, uostalom, ne računajući Vanju, verovatno i u najboljoj kondiciji, budući da su se u prethodnom periodu najviše vežbali u disciplini "ćuti i trpi". Vujović laganim i dostojanstvenim korakom odlazi na pauzu
Dva nova američka filma – biografije Majlsa Dejvisa i Četa Bejkera – pojavila su se gotovo paralelno, baš onako kako su se dvojica pratila i u životu: Miles Ahead, režija Don Čidl, i Born to be Blue, režija Robert Budro