Izjava nedelje
„Kad Milošević u Hagu odsedi 500 godina zatvora, po povratku ćemo ga streljati“
Nenad Čanak, predsednik skupštine Vojvodine, odgovarajući na pitanje šta uraditi sa Miloševićem
Nenad Čanak, predsednik skupštine Vojvodine, odgovarajući na pitanje šta uraditi sa Miloševićem
Većina lidera DOS-a u Miloševićevom odlasku vidi nešto nalik povlačenju vode iza naših prethodnih života, posle čega bi sve navodno trebalo da krene nabolje, i pri tom strahuje i da pomisli šta bi moglo da se dogodi ako i pored ovakve kooperativnosti strana pomoć na kraju ipak ne stigne u zemlju. Sledeći teoriju o dva zla, Koštunica ponavlja da se nije imalo kud i prihvata manje zlo, iako očito ne veruje da će Karla del Ponte obaviti posao korektno, još manje da će u Zagrebu, Sarajevu ili Prištini pod udar istog suda ikada doći veći kalibar od nekog komandanta čete. Niko ne veruje da su mogući ozbiljniji incidenti od eventualnog bacanja protivnika saradnje sa Tribunalom pod avion (naravno u letu) koji će Miloševića odvesti prema Hagu
Za kratko vreme objavljeno je više desetina izbora iz hispanoameričke, američke, engleske, španske, francuske, nemačke, italijanske, meksičke, indijske, japanske, izraelske... književnosti. Kada bi se ovome dodali izbori naše književnosti, ili rubni projekti, pokazala bi se jedna od najboljih strana ovdašnje izdavačke kulture – to nije briga o bestselerima, već staranje o širini uvida u svetsku literaturu
Branislav Ivković, šef poslaničkog kluba SPS-a u Skupštini Srbije
Slobodan Milošević u zatvoru pomoći će SPS-u da se emocionalno homogenizuje i zakači za njega kao za mučenika i žrtvu novog režima i među narodne zajednice. Vremenom će, međutim, neminovno doći i do otvaranja pitanja njegovog naslednika i naravno nasleđa, na šta će on sve manje moći da utiče
U nedelju 1. aprila oko 4.35 istražnom sudiji u Centralnom zatvoru u Bačvanskoj ulici u Beogradu predao se čovek koji je svojim odlukama, svojim postupcima i svojim mitom presudno uticao na tok tragičnih zbivanja u proteklih trinaest godina u Srbiji i na tlu bivše Jugoslavije. Poslednji čin te drame, dug 36 sati, obeležen je događajima u kojima je čak i senka smrti i nesreće, koja je harala centralnim Balkanom čitavu deceniju, bila zakucala i na vrata samog Slobodana Miloševića i njegove porodice dok se patologija jedne politike selila u sudske hronike