Nuspojave
Kad ljubi Nebosanac
Tamo gde bilo koji predsednik Demokratske stranke ubedljivo nadsramoti Nikolića, tamo nade više nema
Tamo gde bilo koji predsednik Demokratske stranke ubedljivo nadsramoti Nikolića, tamo nade više nema
"Ako je Aleksandar Vučić koordinator službi bezbednosti, ko je odgovoran za eksploziju nasilja u našem svakodnevnom životu? Ako upravlja radom Saveta za nacionalnu bezbednost, ko je odgovoran za haos u tim službama? Za haos u policiji? U kojoj to zemlji komandant Žandarmerije polemiše sa tabloidima preko Fejsbuka? U kojoj to zemlji pitanje direktora policije postaje pitanje života i smrti, opstanka vlade, kao što je bilo ovde kod nas? U kojoj zemlji se prebijaju vodeći političari? Zašto Vučić ćuti o događajima u Segedinu?"
Ima mišljenja da bi kad bi se među naprednjacima održali izbori, Aleksandar Vučić bio u prednosti nad Tomislavom Nikolićem. Aktuelni lider, pored toga, nije doveo najbliže saradnike partijske poslušnike, nego ljude koji znaju posao, na neki način su eksperti, a nisu mnogo poznati u javnosti. Pomno prati sve medije, zna sve rejtinge. U njegovom okruženju sve funkcioniše kao sat, dok oko Nikolića ima amatera, prijatelja, rođaka
Možda briselske pregovore predstavnika Beograda i Prištine treba posmatrati i iz sledećeg ugla: među 58 evropskih konflikata, najčešći su oni koji se tiču autonomija (14) i secesija (14); pregled žarišta Hajdelberškog instituta za istraživanje konflikata pokazuje da je Balkan ugašeno krizno žarište, koje tinja...
Samo dve nedelje nakon što je štampa objavila "povratak u devedesete", u javnosti se pojavila i informacija da je, zbog povećanja cena ali i prodaje nelegalnog rezanog duvana, opala prodaja cigareta za devet odsto. Između ostalog, i zato je prihod od akciza u državnom budžetu u januaru 2013. bio za oko 12,4 miliona evra (1,37 milijardi dinara) manji nego u istom mesecu u 2012
Kada smo pre više od šest godina tekstu u "Vremenu" dali naslov "Hej, vojnici, vazduhoplovci, čelična krila naše armije", nikome nije palo na pamet da će ta pesma, spevana avijaciji države koja više ne postoji i od koje se novonastale uglavnom ograđuju, dići na noge poslovično mirnu i hladnu – kakva se očekuje na događajima te vrste – publiku na svečanoj akademiji održanoj povodom obeležavanja 100 godina vojnog vazduhoplovstva u Srbiji u prepunoj sali Jugoslovenskog dramskog pozorišta
Dok jedni tvrde da je ćirilica staro hrvatsko pismo, drugi odbijaju ustavne odredbe da se u javni život vrati ćirilica u mestima i gradovima u kojima Srbi čine više od trećine stanovništva
Hirurg, pionir sporta, zaljubljenik u gimnastiku, fudbaler i lakoatletičar-rekorder, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu, narodni prosvetitelj i promoter zdravog života Feodor Lukač, unuk zemljoradnika Sima Lukača iz Vrginmosta kraj Karlovca u Hrvatskoj, sin Steve Lukača, šumarskog inženjera s bečkom diplomom, i Katinke, rođene Popović, iz Slavonskog Broda, otac znamenitog profesora žurnalizma Sergija Lukača, u svojoj autobiografiji 1972. dramaturški sažima jednu epohu kroz ono što je proživeo u Sarajevu, Pešti, Beču, Bernu, Galiciji, Albaniji, Mostaru, Zrenjaninu, Novom Sadu – dva svetska rata, život u Austrougarskoj i u dve Jugoslavije
U reagovanju na moj tekst Midžić izjednačava Mladu Bosnu i Sarajevski atentat sa VMRO-ustaškom zavjerom i atentatom u Marseju. Iste su to stvari, kaže Midžić, samo što Vladu Černozemskog Crnjanski i Bazdulj ne bi glorifikovali. (To za glorifikaciju je tačno.) Iz ovog izjednačavanja proizilazi sve ostalo: Midžićevo pristajanje uz maksimu da je svaka (realno postojeća) Jugoslavija zapravo Srboslavija odnosno izjednačavanje jugoslovenstva kojeg simbolizuje, recimo, Miloš Crnjanski (ili Andrić ili čak Njegoš) sa velikosrpstvom i sa četničkom kamom. Uvođenje kame je najtelalskiji momenat u Midžićevom reagovanju; on koji ne vidi kontinuitet između dviju Jugoslavija, htio bi maltene da poveže Crnjanskog sa Srebrenicom
Mnogi su skloni da veruju da se politički, a naročito stranački život u Srbiji odvija iza kulisa, te da je sve ono što do javnosti stigne tek daleki odjek onoga što se zaista dešava. Zato, kažu, treba čitati između redova. Paradoksalno, često su najbolja potvrda ovakvih tvrdnji upravo pokušaji političkih aktera da deluju transparentno