Dokument
Na putu milosti
Spasena od zaborava knjiga Milutina A. Popovića Zatvorenice, a sa njom i 35 životnih priča ženskog odeljenja Požarevačkog zatvora iz poslednjih četrdesetak godina 19. veka
Spasena od zaborava knjiga Milutina A. Popovića Zatvorenice, a sa njom i 35 životnih priča ženskog odeljenja Požarevačkog zatvora iz poslednjih četrdesetak godina 19. veka
U vreme kada ideologije gube značaj, kada kapital uređuje medije i pomera državne granice, javni servis je jedini prostor gde je moguće voditi dijalog o vizijama budućnosti i konstruktivno kritikovati postojeće stanje stvari
"Radničke novine" iz 1913. godine pišu: "Nama su u Beogradu Arnauti poznati: oni su vrlo valjani i izdržljivi radnici na obali Save i Dunava gde istovaruju i utovaraju velike terete, oni su drvoseče, bozadžije, salepčije itd. I još nijednog Beograđanina nije bilo da se na lenost Arnauta požalio." Posle Drugog svetskog rata gotovo svako koga sam poznavao u Beogradu imao je "svog Albanca". Nisu bili samo fizikalci, bili su i naši "privatni bankari" od kojih smo bez kamate mogli da pozajmimo novac ili kupimo devize
Uvrede, ponižavanje, omalovažavanje i vređanje na svojoj koži osetili su mnogi novinari u Republici Srpskoj u poslednjih mesec dana. To sve uglavnom se smeštalo u okvir izbornih nadmetanja, ali čini se da je – što potvrđuju i najnoviji događaji – reč o političkom stavu i vrednosnoj orijentaciji. Javnost je odgojena tako da je svaki četvrti ispitanik javnog mnjenja u Republici Srpskoj poslednju deceniju mislio da novinare treba tući. Preostali su se držali one krilatice "dobro je dok ne tuku"
"Najveći problem koji bi režim da rešava ponovnim aktiviranjem služenja vojnog roka jeste alarmantno stanje sa popunom mirnodopskih jedinica profesionalnim vojnicima i masovno napuštanje vojske zbog slabih plata. Nije formirana održiva aktivna rezerva, a o pasivnoj da se i ne govori. Govorim u realnim kategorijama, o obučenoj rezervi za kojom bi se poseglo bar kad se suočavamo sa poplavama, umesto što se angažuju specijalne jedinice i Generalštab", kaže za "Vreme" bivši načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš
Kako izgleda svakodnevica u selima na granici sa Kosovom na krajnjem jugu Srbije koja se često pominju kao moguća teritorija za razmenu za opštine sa severa Kosova
Od 10. do 17. avgusta održan je 24. Sarajevo film festival. Prikazana su 223 filma, čuli su se strani jezici, eks-Jugosloveni su bili najbolji prijatelji kao da se nikad nisu svađali i kao da rata nikada nije bilo
"Možda će zvučati bizarno, ali kriminalno razmišljanje, pokušaj da se prečicom dođe do boljeg života je neki oblik slobode mišljenja, stvar izbora, što se kosi sa idejom da je interes države i partije iznad ličnog interesa. Demokratska društva kao da podrazumevaju određenu dozu kriminaliteta, svesni da se neće svi snaći na tržištu i da će neko to probati prečicom"
Pogled na Island i trag koji ostavi u čoveku, na radovima Lidije Delić
Arheološki nalazi na eneolitskom lokalitetu Velika humska čuka govore o mogućim vezama zajednica sa naših prostora i onih sa donjeg Dunava, kao i o mogućem pronalasku praistorijskog bubnja
Pre dvesta godina u Beču objavljen je Srpski rječnik Vuka Karadžića. Mitropolit Stratimirović ga je spalio, a najviše otpora je izazvala Vukova pravopisna reforma, poglavito preuzimanje u novu azbuku slova j iz latinice. Povodom jubileja Rječnika, ovog ponedeljka otvorena je izložba „Srpska leksikografija od Vuka do danas" u Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti, a u okviru Međunarodnog kongresa slavista
Reditelji Goran Marković i Rajko Grlić, te snimatelj Predrag Pega Popović za "Vreme" govore o svojim sećanjima na Praško proleće 1968, kome su kao studenti prisustvovali u Čehoslovačkoj
Građani stvari vide drugačije: režimski mediji su takvi da podržavaju jednoumlje, proganjaju slobodnu misao i zagađuju atmosferu u društvu. Da emituju ugljen-dioksid, bili bi manje otrovni nego što su sada, kada objavljuju informativni program. Mi smo jedina zemlja koja će iz poglavlja "Zaštita čovekove okoline" medije morati da smesti tamo gde im je mesto – u poglavlje o slobodama i vladavini prava
"Ovo što se dešavalo u poslednjih šest meseci posledica je trogodišnjeg sukoba gde ste na jednoj strani imali mali, već prežaljeni Aerodrom Niš sa lokalnim institucijama i lokalnom politikom, a na drugoj svu silu državne administracije i politike ogledanu u Ministarstvu saobraćaja i ministarki Mihajlović, da bi kasnije bila uvučena i Vlada, pa i stranka. Zašto je sve urađeno na ovaj način, pitanje je za Ministarstvo. Zašto baš posle potpisivanja ugovora sa Vansijem? Zašto se uopšte otvarala ova tema kada je jasno bilo da će problem s Kosovom i Metohijom kulminirati? Naravno, nikakve direktne veze nema između Aerodroma Niš i problema sa Kosovom i Metohijom. Reč je o tajmingu, u takvoj situaciji se sporedne krizne situacije kao što je Aerodrom rešavaju po ‘hitnom postupku’"
Nije nemoguće da se Vučić negde požalio da mu je svega dosta, kao i nama uostalom, a onda je neko procenio potencijalnu vrednost spina i dostavio ga uredniku "Srpskog telegrafa" koji je odigrao ulogu lakmus papira: da vidimo, brajko, ko će jače, brže i bolje da moli svevođu da ne ide u manastir (tamo bi mogao da ga spopadne iguman Sava)
Leonid Brežnjev je pokušao da privoli Aleksandra Dubčeka da odustane od svog "socijalizma sa ljudskim likom", modela koji je podsećao na jugoslovenski samoupravni sistem. Dubček nije popustio, Crvena armija je umarširala u Čehoslovačku i ugušila Praško proleće. U Jugoslaviji je podignuta borbena gotovost
Mnoge(i) bi da budu kao ona: zanosna, moćna, sposobna, bogata, sveprisutna, željena… kao Madona Veronika Čikone, kojoj je danas rođendan
"Što se Nebojša Stefanović toliko uznemirio na reč glupost i najgluplji kad je njegov šef rekao za ove što su rušili u Savamali da su ‘kompletni idioti’? Pa na KTV Šešelj je u svom poznatom stilu izjavio da je Stefanović kreten, imam sačuvan snimak. Predsednik države naziva novinare ološem, ove druge žutim lopovima, javni govor je toliko radikalski ogrubeo da upotreba reči glupost, i to u kontekstu suspendovanja države, zvuči skoro nežno"
Priča o "razgraničenju" Srbije i Kosova počiva na uverenju da promena granica u regionu nije tabu za trenutnu američku administraciju. Takvo eventualno rešenje će, kažu sagovornici "Vremena", morati da proguta i Evropska unija bez obzira na to što se neki pribojavaju dalje "balkanizacije Balkana"
Iguman manastira Visoki Dečani razljutio je zvanični Beograd objavom na Fejsbuku u kojoj je upozorio na moguće "dogovorene akcije na severu KiM kojima bi moglo da se krene u ‘konačno rešenje’". Niti je Sava Janjić prvi koji upozorava na ovakav scenario, niti je ovo prvi put da se spekuliše o dogovorenim akcijama Beograda i Prištine u cilju proizvodnje krize i odugovlačenja sa pregovorima. Ipak, nije isto kada nezavisni beogradski mediji i analitičari nagađaju da je hapšenje Marka Đurića predstava u režiji Aleksandra Vučića i Hašima Tačija, i kad o dogovorenim akcijama govori Sava Janjić, koji važi za retko umerenu i razumnu figuru u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, sedi u Visokim Dečanima još od 1994, ima svakodnevni direktan uvid u život Srba južno od Ibra, i sam živi taj život, a još i uživa autoritet u gotovo svim krugovima ovdašnjeg, inače po raznim osnovama duboko podeljenog društva
U moru letnjih pseudotema ponovo je na vrh izbilo "uterivanje ćirilice", ali ovaj put s pompeznim akademskim pokrićem žalosnog dometa
Sve to glumatanje oko neposredne ratne opasnosti, pretnji novim pogromima i olujama, ima za cilj očuvanje liderske pozicije i u završnici pobedu na izborima. Imali smo jednom Aleksandra Ujedinitelja, sad je vreme za Aleksandra Spasitelja, i tu ulogu Vučić odlično odigrava svaki dan
"Mene plaši da institucije u Srbiji nemaju adekvatan odgovor na mafijaška ubistva, a povrh svega istragama se bave političari, a ne profesionalci. Jer, kada smo čuli Republičkog javnog tužioca Zagorku Dolovac da priča o kriminalnim obračunima i šta će tužilaštvo da radi po tom pitanju? Nikad"
Vrhovi službi sada služe produženju lične i kriminalne vlasti. Zloupotreba službi nikad nije jednostrana, trenutnu korist za sebe izvlače obe strane. Štetu trpi nacionalna bezbednost i svako od nas
U neprestanoj borbi za egzistenciju ili pravdu zaboravimo ili nemamo strpljenja da zastanemo i pogledamo prirodu i ogledamo se u njoj. Podsetila me je na to pesma Bertolda Brehta "Rođenim posle nas" koju sam nedavno ponovo pročitao. Ne radi se tu samo o prirodi, već o svemu onome što propuštamo, a što je možda vrednije od onoga što činimo, na šta smo prinuđeni ili mislimo da moramo da uradimo. Iz vizure mojih devedeset godina to postaje bolno jasno