
Sterijino pozorje
Mali im je ovaj Urban
Ovogodišnje Pozorje ispalo je bolje nego što se moglo slutiti, ali to ne znači da nije bilo bizarnih stvari na njemu i oko njega
Ovogodišnje Pozorje ispalo je bolje nego što se moglo slutiti, ali to ne znači da nije bilo bizarnih stvari na njemu i oko njega
Dobra je vest da je pokrenut TENT "A", loša vest je da su najizdašniji kolubarski kopovi potopljeni, utešna vest je da su aktivirani neki ranije zatvoreni kopovi i da uspeva da se nagrebe petina nekadašnje proizvodnje te da će uz prelazne rezerve biti koliko-toliko domaće struje sledećih mesec-dva, onespokojavajuća vest je da će povratak "na staro" trajati najmanje godinu dana...
Iz Krupnja se, i pre katastrofe, nije moglo dalje, a tek sad se nema ni kud, ni dalje. Potrebno im je sve, a, vele, najviše stručnjaci. Svi su toliko pogođeni, i u šoku, da, za sada, lopataju uglavnom azilanti. Ministar Selaković, koji prvi stig’o, umal’ nije dobio batine, ali sve će bude bolje od dobro, vele da sa terase sedišta lokalnih naprednjaka, koji nisu u vlasti, svima tobože maše ‘volika figura kartonskog Vučića
Na Balkanu pominjanje pristupanja NATO-u izaziva povišenu temperaturu, bar u državama koje u savezu nisu, poput Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Svaka zemlja ima svoje razloge zašto nije u Alijansi: u Makedoniji to žele i vlast i veći deo stanovništva, ali problem je protivljenje Grčke; u Crnoj Gori je vlast voljna da pristupi, ali građani većinom nisu; u BiH, podrška stanovnika se razlikuje u zavisnosti od toga da li žive u Republici Srpskoj ili BH entitetima. U Srbiji je problem najsloženiji, po običaju
"Mislim da se, u odnosu na raniji period, danas u Leskovcu oseća jedna vrsta izvesnosti", kaže Goran Cvetanović, gradonačelnik Leskovca
Slobodan Antonić i Đorđe Vukadinović analizirali su snimke sednica Kriznog štaba Vlade Srbije, frejm po frejm i došli do zaključaka koji slede...
Šta će od osiguravajućih kuća da naplate velika javna preduzeća, a šta građani, i koliko je u Srbiji razvijena kultura osiguranja
"Treba da zaboravimo na podele po okruzima. Cela Timočka Krajina treba da bude jedinstvena, Zaječar treba da bude administrativni centar, a Bor industrijski. To je najbolje i za našu državu i za ljude koji ovde žive", kaže Saša Mirković, predsednik Skupštine grada Zaječara
Nakon svinjskog i ptičijeg, svet je polako počeo da zahvata "kamilji" grip. Middle East Respiratory Syndrome Coronavirus, "respiratorni sindrom Bliskog istoka", do sada je usmrtio 181 osobu. Ipak, zvaničnici Svetske zdravstvene organizacije tvrde da nema mesta za paniku
Dušan Matić je bio ostrvo jednog doba i jedne književnosti, ali ostrvo sa posebnom umetničkom florom, faunom i mikroklimom
Titulu najagilnije televizije u praćenju katastrofalnih poplava osvojila je, potpuno neočekivano, Televizija Pink. Povremeni manjak profesionalizma nadoknadili su neverovatnom energijom
Sve je ličilo na organizovani haos. Stvaralo se zajedništvo među strancima koji su pohrlili sa svih strana da prave bedeme od džakova sa peskom. Tvitovima su se širile informacije o najugroženijim područjima. Činilo se da su ljudi u svoj ovoj nesreći pronašli nekakav smisao
Aleksandra Đerić, profesorka engleskog jezika iz Obrenovca, danima je bila zarobljena u poplavljenom gradu, čekajući evakuaciju. Specijalno za "Vreme", ustupila je izvode svog dnevnika, pisanog u danima katastrofe
"Veliki je posao obavljen, a još veći je tek pred nama: da se spreče pljačke, da se spreči panika, da se spreči kolanje kojekakvih glasina, na primer da je Obrenovac žrtvovan zbog Valjeva i takvih i sličnih nebuloza, koje normalan ljudski um ne može da zamisli"
Možda je to zbog i dalje pojačanog adrenalina, ali opšti je utisak, sem kod onih na koje se odnosi, da nadležni nisu bili na visini zadatka, da su, recimo, ozbiljno shvatili upozorenje meteorologa i reagovali onako kako Zakon o vanrednim situacijama nalaže, da bi događaji imali bolji tok. Manje-više na svim punktovima dobrovoljci su bili prinuđeni da se sami organizuju, jer je retko gde – čast izuzecima, bilo nekog koji bi znao da kaže šta konkretno treba da se radi
Aleksandar Saša Ćirić, jedan od osnivača i pomoćnik glavnog urednika nedeljnika „Vreme", preminuo je 18. maja u Beogradu, posle kraće i teške bolesti.
Nema ničega spornog u tome da poslodavac određuje ritam rada pod uslovom, naravno, da je u okvirima zakona. Za državne službenike poslodavac je Država, a inokosni poslovodni organ je Vlada, pa ni u ovoj odluci o promeni radnog vremena nema ničeg spornog. Sporna je vajda: šta će to biti bolje, ako boljitka uopšte bude?
Početak rada nove vlade Srbije obeležen je posetama važnih gostiju. Visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu politiku i bezbednost Ketrin Ešton doputovala je u Beograd odmah nakon izbora nove vlade, u narednim danima sledili su je komesar za proširenje EU Štefan File, slovački šef diplomatije Miroslav Lajčak. Izrečeno je mnogo lepih reči i nadanja da će Srbija sa novom vladom imati svetlu budućnost
Ko i kako odlučuje o "najevropljanima" i može li se predvideti sledeći laureat
Prevodioci jesu statiste na diplomatskoj pozornici, ali uvek moraju da znaju o čemu se radi i da dobro poznaju svog šefa, da bi mogli verno da prenose šta govori. I to, po mogućnosti, na strani jezik, jer će na svom maternjem lakše da razaznaju sve nijanse, koje ponekad mogu da utiču na tok istorije
Folklor je živ i zdrav u glasnim žicama Biljane Krstić i pod prstima orkestra Bistrik, savremen i kreativan; nema ko da vam oduzme kulturni identitet dok ga ovakvi čuvaju
"Stvarno bih voleo da radim ponovo sa mojom dragom prijateljicom i koleginicom iz muzičkog dela Život i smrt Marine Abramović, to je vaš dragulj – briljantna Svetlana Spajić! Voleo bih i da skupljam pečurke sa Džonom Kejdžom. Mislim da bi to bilo predivno iskustvo, negde u šumi, možda u Severnoj Karolini, samo skupljati pečurke i slušati zvukove... tišinu"
Tačno na dan izlaska ovog broja "Vremena", 15. maja 2014. godine, dakle, navršava se puno stoleće od smrti Jovana Skerlića. Na sahrani se od Skerlića oprostila i delegacija "bosanske revolucionarne omladine" u sastavu Gavrilo Princip, Vladeta Bilbija i Đulaga Bukovac. Njih trojica su nosili venac u počast čoveku koji im je bio inspiracija kao jedan od ključnih tvoraca i protagonista jugoslovenske ideje
Oko dve trećine trosatnog ekspozea novog premijera Aleksandra Vučića otišlo je na planiranje ekonomske politike nove vlade, pri čemu je eksplicitno pomenuo nekolicinu preduzeća u vlasništvu države – neke od njih sasvim uspešno posluju, neke su na granici opstanka, dok se za neke ne može biti optimista kada je reč o oporavku. Šta je Vučić najavio u ekspozeu? Privatizaciju Dunav osiguranja do sredine 2014, zakonski okvir za rešavanje preduzeća u restrukturiranju (do kraja godine), uz zaštitu radnika i nalaženje strateških investitora. Više puta je ponovio da je država veoma loš vlasnik, da loše upravlja preduzećima, koja ili imaju velike gubitke, ili mnogo manji profit od očekivanog. Najavio je privatizaciju Telekoma opravdavajući taj potez "opadajućim prihodima i pogoršanjem konkurentske pozicije, ulazak manjinskog partnera u EPS, restrukturiranje Srbijagasa i Železnica Srbije, razmatranje prodaje licence stranih partnera za organizovanje igara na sreću, kao i partnere za Aerodrom Beograd. U nastavku sledi ono čime raspolažu pomenute firme, u kakvom su finansijskom položaju i kakve trendove poslovanja imaju u poslednjim godinama
Gavrilo Princip i ostali pripadnici Mlade Bosne su bili grupica velikosrpskih nacionalista, krvožednih i primitivnih, koji su uz pomoć zločinačke klike iz Srbije smakli prestolonaslednika najnaprednije i najmultikulturalnije ondašnje države i njegovu trudnu ženu, a taj se prestolonaslednik baš u to vreme spremao da tu zemlju na skali napretka i multikulture podigne još više. Svi antijugoslovenski projekti, i za vreme Kraljevine i za vreme SFRJ, pa i danas, nastavljaju se, na ovaj ili onaj način, na austrougarsku propagandu čija je ovo osnova, a čiji je rezervni položaj potenciranje Crne ruke i Apisa kao stvarnih organizatora Sarajevskog atentata, dok su mladobosanci, uprkos idealizmu, bili tek Apisove marionete
Treći nastavak serijala o Bridžet Džons podbacuje utoliko što nas ne iznenađuje ničim suštinski novim, ali oni koji su je ranije voleli imaju ipak sve razloge da posegnu za njim