
Zrnce u katranu duše
Prvo veče Hate poetry održano je u prostorijama Krokodila u utorak 18. septemtbra
Prvo veče Hate poetry održano je u prostorijama Krokodila u utorak 18. septemtbra
Hate poetry, format javnog čitanja privatnih pretećih poruka, mejlova, komentara, promovisan u Beogradu. Te poruke šalje grupa ljudi zadužena da unosi govor mržnje i u javni diskurs. A to nije slika prave Srbije, kao što nisu ni izbori
"Ne mogu zamisliti dvije, tri ili više generacija u sljedećem periodu koje bi mogle proživjeti takav skok u životnom standardu, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju kao generacije koje su rođene u Kraljevini i živjele u socijalističkoj Jugoslaviji. Zaista ne znam što bi to sada moralo biti – možda da počnu živjeti na Mjesecu pa da to bude ekvivalent nečemu što je bilo toliko radikalno. Uzmimo, na primjer, osobu rođenu 1928. godine. Ona živi u Kraljevini Jugoslaviji, jednoj od najsiromašnijih evropskih zemalja, jedva ili nikako ne može školovati svoju djecu, ne može zamisliti posao sa plaćenim godišnjim odmorom, stan dobiven od firme, odlazak na ljetovanje i da ne nabrajam dalje"
Nekoliko najnovijih priloga domaćoj produkciji književnosti za decu, i životna pitanja koja postavljaju Sara, Akiko, Marja i ostali njihovi likovi
Divlje i divljačke gradnje koje ni inspekcija niti bilo ko u državi ne može ili ne želi da zaustavi, otimanje, nepoštovanje propisa, pretnje, ucene i surovi obračuni sa "neposlušnim" građanima prekoračili su sve granice podnošljivosti
I bez otvorenog kosovskog pitanja put u Evropu je veoma težak. Još je teži kada se obećane izmene Ustava Republike Srbije u oblasti pravosuđa predviđene poglavljem 23 pokušavaju šibicarski da izbegnu. Kad postane jasno da se to ne da izbeći, onda je najteže usvojiti makar minimum preporuka Venecijanske komisije
Zbunjeni i sluđeni potrošač raspet je između svojih želja da za najmanje novca dobije najbolju uslugu, pri čemu se oslanja na pomoć sistema koji bi trebalo da ga zaštiti
Novinari su sa dozom neverice ponavljali ime investitora, da bi posle nekoliko dana to ime praktično nestalo. Valjda im nije dovoljno ozbiljno zvučalo kada kažu da će u Zrenjanin stići milijardu dolara od firme – Šan Dong Ling Long
Pred novim načelnikom Generalštaba Vojske Srbije generalom Milanom Mojsilovićem je dilema – da li će biti na funkciji kao poslušnik do penzije i tako "uprskati" svu dosadašnju karijeru o kojoj se ogroman broj oficira i podoficira izjašnjavalo vrlo pozitivno ili će biti onaj poslednji koji će, kad izlazi, "ugasiti svetlo" u vojsci. Test proba za to biće pominjanje ili izostavljanje u prvim obraćanjima "vrhovnog komandanta", funkcije koja ne postoji u Ustavu i zakonima
Daleko od toga da je privatizacija PKB-a bila "za primer" – ima tu mnogo "zašto", na koje javnost nije dobila odgovore, a sva je prilika i da neće. Najpre, onako na prvu loptu, postavlja se pitanje zbog čega je PKB privatizovan na ovaj način – ucelo – a ne, na primer, tako što bi se isparcelisalo zemljište koje pripada kompaniji, pa prodavalo na parče. Ili, da se zasebno prodaju funkcionalno povezane celine. Međutim, ono što je mnogo problematičnije u privatizaciji PKB-a jeste unošenje državnog zemljišta u imovinu kompanije "ispod žita"
Priča o jednom eksponatu izložbe "Naša istorija, naša sećanja" Francuskog instituta u Srbiji
Uprkos opštem nacionalističkom ludilu Marijan Beneš je do poslednjeg daha ostao Jugosloven. Zbog toga je od "ponosa i dike" i "našeg prvaka" postao "ničiji" šampion, bio ponižavan i osramoćen, da bi ga tek posle smrti ponovo kovali u zvezde
"Raniju neodlučnost u Jugoslaviji može da zameni samo odlučnost, hladnokrvnost, trezvenost da se u okviru sistema, u okviru zakonitosti, u okviru zakona sprovode stvari, omogući miran život svim ljudima u celoj zemlji. Nije za neodlučnost nikakva alternativa uspaljenost. I tu se mi razlikujemo i ja hoću da kažem s kim se i u čemu razlikujemo" – to je rekla Živana Olbina na sednici GK SK Beograda.
Od trinaest gradova-heroja Otadžbinskog rata u Sovjetskom Savezu dva su na Krimu – Sevastopolj i Kerč. Na ovom politički i istorijski trusnom području sukobi i dalje traju, makar se vodili oko benignih stvari kakav je Koktebel džez festival
"Sećam se da sam te 2012. čekao lift u Palati pravde držeći u rukama dokumentaciju novoformiranog Udruženja sudijskih i tužilačkih pomoćnika. Naišao je jedan stariji kolega i rekao mi da to nije trebalo da uradimo i da sam, citiram: ‘završio karijeru u pravosuđu’"
"Kada se setite Vučićevih poseta Sarajevu, Srebrenici, Zagrebu ili Kosovu, vidite da uvek postoji ta cirkuska priprema po medijima. Ona ima za cilj da Vučića prikaže kao čoveka koji tobože gasi požare iako ih pre toga kao politički piroman sam zapali. Naivni se dive toj tehnici. Kažu – on je vešt političar. Ali to može da radi svako ko ima takvu moralnu strukturu da je spreman na baš sve i da svoje lične ciljeve ostvaruje manipulacijom medijima i javnošću uz pomoć ulizica i bednih ministara bez karaktera. To je pravi karakter vlasti u Srbiji u poslednjih šest godina"
Tek manji deo onih koje u formalnom i društveno-klasnom smislu smatramo inteligencijom ima kulturne nazore, vrednosti i potrebe kakve konvencionalno povezujemo s tim slojem
Investiraju se velike svote iz gradske kase u ukrasne saksije duž auto-puta kroz Beograd, a u isto vreme grad izdvaja više nego skromna sredstva za programe iz kulture koji bi trebalo da čine važan deo turističke ponude grada. Kako je moguće da su očigledno ogromni novci uloženi u tako neizvesan poduhvat
"Srbijo, čuvaj svoje reke!", "Hoću reku, neću cevi!", "Ne damo ni kap!", "Vodu na slobodu!", "Zločin nad prirodom!", "Biznis hoće Staru planinu da pretvori u pustinju!", "Nije vam to mama kupila!", bili su neki od transparenata na protestu protiv izgradnje malih hidrocentrala (MHE) na Staroj planini koji je u nedelju 2. septembra održan u Pirotu
Mi danas nemamo pojma šta rade i govore oni koji kritikuju vlast, ali u sitna crevca čujemo reakcije na njihove klevete. To se zove – Kontravizija
"Sigurno je da treba da se napiše mnogo knjiga i naučnih radova ne bi li se stekla što preciznija slika o jugoslovenskoj državi. Ali već sada možemo slobodno da kažemo da su obe Jugoslavije bile emancipatorske i modernističke za narode koji su je sačinjavali. To je neosporno. A protiv politički motivisanog revizionizma u nauci može da se bori samo iskrenošću, profesionalizmom i objektivnim istraživanjem"
U javnosti se mnogo govorilo o tome zašto je episkop zahumsko-hercegovački napustio tu eparhiju, da li je to zaista bila njegova odluka ili je, iz ovih ili onih razloga, bio na to prinuđen. Da li on nekome smeta ili nešto smeta njemu? Možda je ipak bolje pitanje šta on za sobom ostavlja i možda je važnija ona tema da se ipak nešto sme i može – ma koliko svi pričali o crkvenoj disciplini i nesposobnosti laika da razumeju kako Crkva funkcioniše, te da se stvari ne mogu tako brzo menjati niti otvoreno kritikovati, a kamoli iskakati iz proseka
"Danas je pomalo utopijski verovati da promovisanje pravih vrednosti u pozorištu može da dovede do šire društvene emancipacije. Ali, vi me niste pitali da li može da utiče globalno, već na publiku. Da, verujem da može, ali da se taj uticaj sprovodi i kritikom onoga što ne valja u društvu, i promocijom emancipatorskih vrednosti"
"Radničke novine" iz 1913. godine pišu: "Nama su u Beogradu Arnauti poznati: oni su vrlo valjani i izdržljivi radnici na obali Save i Dunava gde istovaruju i utovaraju velike terete, oni su drvoseče, bozadžije, salepčije itd. I još nijednog Beograđanina nije bilo da se na lenost Arnauta požalio." Posle Drugog svetskog rata gotovo svako koga sam poznavao u Beogradu imao je "svog Albanca". Nisu bili samo fizikalci, bili su i naši "privatni bankari" od kojih smo bez kamate mogli da pozajmimo novac ili kupimo devize