
Umesto "Nuspojava"
Bukarin demokratski dijalog na napredni način
Izvesni građanin javno smatra da bi jednog kritičara vlasti i vladajuće stranke trebalo mlatiti gde god se na njega naiđe. Šta je taj građanin SNS-u, i šta je SNS njemu
Izvesni građanin javno smatra da bi jednog kritičara vlasti i vladajuće stranke trebalo mlatiti gde god se na njega naiđe. Šta je taj građanin SNS-u, i šta je SNS njemu
"Rekonstruisani Muzej savremene umetnosti u Beogradu neće biti otvoren 20. oktobra, na pedesetogodišnjicu postojanja, kako je bilo najavljeno, ali će bez sumnje kulturni događaj već biti ukoliko se tada bude video kraj renoviranju. Prošle godine se nije videlo ništa: ni kada će biti, ni kuda to sve ide. Otvaranje obnovljenog muzeja u oktobru bila je više želja, nego realna mogućnost"
Pretpostavljam da je Zorana Milanovića već zvao Ivica Todorić, združeni hrvatsko-srpski tajkun, i pitao ga da li ima ideju koliko bi ga koštalo da se Srbi uskopiste u carinsko-drumskom ratu
Šta je sve bilo najavljivano u privrednoj saradnji između Srbije i UAE, a šta je ostvareno
Ponovo je u žiži javnosti ime Dragutina Dimitrijevića Apisa koji se vezuje za Majski prevrat i ubistvo kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin 29. maja/11. juna 1903, a koji je četrnaest godina kasnije streljan na jednom zabačenom polju kod Soluna u zoru 13. jula 1917, nakon Solunskog procesa, u kome je na vojnom sudu osuđen zbog navodnog organizovanja atentata na Kralja Aleksandra Karađorđevića 11. septembra 1916. i formiranja i vođenja tajne organizacije "Ujedinjenje i smrt" za koje su svi znali, pa rehabilitovan 16. juna 1953. Povodom vesti da bi iz Soluna možda mogli da budu preneti u otadžbinu Apisovi posmrtni ostaci ponovo se rasplamsava polemika u generaciji nedostojnih naslednika koja je razrušila Jugoslaviju o manama i smrtnim greškama onih koji su je gradili u "vreme smrti". O tim događajima i ljudima je ipak dostojnije podsetiti na reči savremenika, što pokušavamo na narednim stranicama
Na dan izlaska ovog broja "Vremena" počinje 49. Bitef, prvi Beogradski internacionalni teatarski festival koji će proći bez Jovana Ćirilova. U glavnom programu na njemu će biti prikazano deset predstava, s akcentom na političkom teatru
U Beogradu se nedavno pojavio servis CarGo, alternativa uobičajenom taksi prevozu i replika globalno rasprostranjene i kontroverzne kompanije Uber. Priča o Uberu dobra je ilustracija šta se može desiti kad mala kompanija prebrzo preraste u veliku i kako joj zbog toga strada reputacija
Umesto da rešava problem, premijer Viktor Orban vodi kampanju protiv izbeglica i tako povećava svoj rejting. Izbeglice dolaze i odlaze, ali mržnja ostaje
Sedam država za 22 dana, stotinak novih poznanika iz Srbije i zemalja regiona, nekoliko stotina prepešačenih kilometara, nekoliko hiljada kilometara pređenih vozom, prolazak kroz Orbanov "zid", fotografisanje kraj ostataka Berlinskog, 687 stepenika bliže nebu i pogled na čitav Pariz sa Ajfelove kule, Barselona na dlanu ispod parka Guelj... Tako je ukratko izgledalo ovo leto iz moje perspektive zahvaljujući konkursu "Putujemo u Evropu" (umesto "u", lepše bi zvučao predlog "po" jer smo i mi deo te Evrope)
Digitalni arhiv srpskih i jugoslovenskih službenih novina objavljivanih tokom poslednja dva veka, koji je "Službeni glasnik" načinio i koji je odnedavno dostupan svima, jedan je od najboljih izvora srpske državno-pravne tradicije, istorije i kulturnog nasleđa
"Ne sme se dozvoliti manipulacija humanizmom. Niko ne sme da se ideološki ili politički na ovome okoristi. Izbegličko pitanje nikad ne sme da bude pitanje političkog nadmetanja, kao što je bio slučaj devedesetih kad su izbeglice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine služile za politička potkusurivanja. Izbegličko pitanje mora da bude isključivo pitanje ljudske solidarnosti"
Tačno 29. oktobra, nedeljnik "Vreme" obeležiće četvrt veka izlaženja. U narednim brojevima, pa sve do kraja godine, različitim tekstovima i manifestacijama obeležićemo ovaj vredni jubilej
U poslednjoj rundi briselskih pregovora, nema ni "p" od pobede, čak i kada se gleda samo glavna i "najpovoljnija" stvar u ovom briselskom paketu, to jest Zajednica srpskih opština (ZSO), koju zvanični Beograd sada pokušava da iskoristi da bi koliko-toliko spasao obraz, makar u sopstvenim očima
"Kulture u medijima ili nema ili je ima na jedan elitistički način u kom se tretira kao da ovde još žive i rade nadrealisti, pa šta ćemo drugo čitati u kulturnom dodatku ‘Politike’, nego Marka Ristića koji nije živ već ne znam koliko godina. Dao bih jedno banalno poređenje: volim i ja da jedem u Maderi, ali Madera odavno nije epicentar društvenog života Beograda, već je to npr. Savamala ili Beton-hala"
"Ako pričamo u terminologiji starih Grka, oni su onoga koji se ne bavi politikom smatrali idiotom, odnosno, idiot nije imao prava da se bavi politikom. Meni politika nije sfera interesovanja u smislu da je to nešto čemu bih posvetio život i bavio se time. Ali, u onoj meri u kojoj ona ulazi u sport – u moju profesionalnu oblast – da određuje visinu sponzorstva, prostor u novinama i tako dalje, smatram za svoju obavezu da mogu da iznesem mišljenje pošto u normalnoj državi kritika vlasti ne bi smela da bude nešto što mora da se plati glavom. Vlast mora da pristane na kritiku. Nažalost, ona je kod nas sve više i više apsolutistička i u rukama jednog čoveka", kaže Duško Vujošević
Zašto je, uz sve druge, važnije teme, u prvi plan tokom nove MMF-ove revizije sporazuma sa Srbijom isplivalo moguće "nesimbolično" povećanje smanjenih plata i penzija, kad će ono ionako morati da sačeka sledeću reviziju
Mit o "Srbima, narodu najstarijem" propagira jedna neozbiljna družina amatera-diletanata, podstaknuta jeftinim rodoljubljem, a nikako ne bih potcenio ni trivijalno koristoljublje kao motiv!). Taj mit uvek dobija na snazi u kritičnim trenucima opšteg beznađa i dezorijentacije
Za potrebe ove priče, pre svega, treba razjasniti u čemu je posebnost i prava uloga "novog talasa" u donošenju novih vrednosti u našu kulturu – oko čega se svi učesnici i posmatrači sa strane slažu – i koje su to vrednosti bile. Tekst je namenjen mlađima od 27. godina
Arsen je pisao, pevao i živeo, pa naposletku i umro, svima nama koji smo mogli razumeti šta znači kad "na stolu novine još leže, sa nekim datumima jula", i svima koji su, razvejani po svetu, tamo poneli i Arsena, kao dokaz da nisu tikve bez korena nego ljudi dostojni neke bolje sudbine
Nespremnost većine u Srbiji da prihvati sopstvenu odgovornost za zla nanesena Hrvatskoj devedesetih može se meriti samo sa potpunom nezainteresovanošću većine u Hrvatskoj za sudbine prognanih i pobijenih civila u "Oluji". U većoj ili manjoj meri, isto se odnosi i na celo naše okruženje
"Kad će običan čovek, i tamo i ovde, shvatiti da Hrvate i Srbe i danas spaja, ako ne bratstvo i jedinstvo, a ono bratstvo u nevolji – nevolji koja nas čini tako sličnima... I hoće li se upitati šta su uzroci te nevolje, hoće li biti u stanju da ih prepozna u nacionalističkim strastima kojima već više decenija, i tamo i ovde, biva sistematski trovan"
Pogled u retrovizor starog traktora pokazuje kako je traktorska industrija u jednom sistemu nastala, a u drugom nestala, kako je trasirala put naše industrijalizacije i transformacije poljoprivrede, a potom podelila sudbinu ne samo deindustrijalizacije već i deagrarizacije naše zemlje
"Jugoslavija, pa potom Srbija i, manje-više, sve ostale republike, imaju permanentan problem trgovinskog i platnog deficita još od 1919. godine. Dakle, mi imamo ceo jedan vek problema platnog deficita, a verujem da ćemo kroz pet godina biti u istoj situaciji kao danas – opet ćemo biti u MMF-ovom programu, biće sve isto. Ima jedna zanimljiva priča, mislim kod Borhesa, to je neko pisao i za Argentinu, a mislim da je i kod nas slična situacija: mi imamo cirkularnu istoriju"
Imperativ očuvanja kulturnog nasleđa, stvaranje imidža civilizovane države, dugoročna ekonomska isplativost nisu važni elementi našeg planiranja
Građani u podsvesti ne mogu da zaborave da iza evro-osmeha sadašnjih naprednjaka stoje krvavi očnjaci nekadašnjih radikala. I to je ono što ih plaši, jer svi znaju kakvi su nekada radikali bili, šta su radili i kakve su užase pravili ovoj zemlji. Ne verujem u tu vrstu naprednjačke metamorfoze i mislim da, ako svi budu ćutali, sutra više neće imati ko ni da ćuti