Svedočanstvo
Sontag zauvek
Desetočasovni intervju Džonatana Kota sa Suzan Sontag objavljen u knjizi Ako knjige nestanu... jeste priča o njenom pogledu na svet i život, isto koliko je primer odličnog i važnog novinarskog teksta
Desetočasovni intervju Džonatana Kota sa Suzan Sontag objavljen u knjizi Ako knjige nestanu... jeste priča o njenom pogledu na svet i život, isto koliko je primer odličnog i važnog novinarskog teksta
"Želim da verujem da ima mnogo Taneta i da su upravo to ljudi koji čine ovo naše društvo. Oni su na margini, sklonjeni, doživljavaju udarce – ali se ne predaju. To je moja vera u Srbiju i sam život zbog svega što smo prošli: ratove, raspad države, bedu, slom sistema... Jednu od poslednjih rečenica koju Tane kaže na kraju druge sezone Senki nad Balkanom, napisao sam ja. Elem, pred ubistvo kralja Aleksandra i na početku tog velikog nastupanja fašizma, Maja Davidović kaže: ‘Ne piše nam se dobro, nisu nas predvideli u tom novom svetu.’ Tane joj na to odgovara: ‘Njihovo je da predviđaju, a naše da ih ne jebemo dva posto.’ Mi tu bitku, naravno, ne možemo dobiti. Ali šta nam preostaje? Pa, da ih ne jebemo dva posto i da guramo svoje. To je moja poruka, moj stav i filozofija svih Taneta"
Veliko pitanje ovdašnjih muzeja je kako napraviti izložbu koja će zainteresovati publiku naviklu na spektakl i tehnološke novotarije. Primer Umetničko-istorijskog muzeja u Beču deluje i lako ostvarljivo, i lako primenljivo
Kako je izgledao jedan uobičajen dan vojnika u Solunu u godinama 1916–1918? Ovom i drugim manje poznatim temama iz tog vremena bavi se Jasmina Tomašević u knjizi Veliki rat i mali čovek: svedočenja srpskih vojnika u izdanju Prometeja, čija će promocija biti 10. decembra u podne, u Narodnoj biblioteci Srbije
"Vi možete da ucenjujete ljude, ali dokle? Imali ste slučaj gde su radnici fabrike ‘Milan Blagojević’ iz Lučana, gde je poginuo mladić, tapšali direktoru koji je išao na saslušanje. Ali zamislite da je poginulo 100 ljudi, da li bi i onda tapšali? Stvar je kumulativnog efekta... To političari znaju, oni se trude da do toga ne dođe, ali resursi su ograničeni... Kada iscrpite resurse da veći deo ljudi zadovoljite, došli ste do zenita svoje vladavine, što je slučaj i sa ovim sistemom"
Ovdašnja vlast je proglasila i Beogradski univerzitet političkim neprijateljem. Ponavljanje da je rešenje Odbora za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu politička odluka – jer nije u saglasju sa željama onih koji imaju skoro svu moći u državi – zvuči, u najmanju ruku, apsurdno. Ali, uz svesnost da je autonomija Univerziteta odbranjena, da li možemo da govorimo o razrešenju ako ni mentor ni članovi komisije ne budu snosili nikakvu odgovornost, a ministar finansija ostane tamo gde je i bio, sa još jednom aferom iza sebe, nimalo poljuljan činjenicom da je plagirao svoj rad, da je godinama tvrdio da nije, i da se i dalje ponaša kao da je u celoj priči on žrtva
"Od 1990. naovamo to će idejno, politički i ideološki biti najjasnije profilisana levičarska partija. Osnivaju je iskreni levičari, svesni da Socijalistička partija Srbije ili Pokret socijalista nisu levičarske stranke jer sprovode neoliberalnu politiku. Naša nova partija će biti posve drugačija"
Nakon ujedinjenja Nemačke ljudi sa istoka zemlje su dobili toliko dugo snevanu slobodu da putuju gde hoće i kupuju šta hoće, samo što za to nisu imali para. Životni standard na istoku države je počeo da opada, a na gotovo sve rukovodeće funkcije su postavljani zapadni Nemci, čak i za šefove baleta ili direktore muzeja. Tri decenije nakon pada Berlinskog zida nemačko društvo je i dalje podeljeno, baš kao i raspodela bogatstva. Još jednom se pokazalo da demokratiju i slobodu veličaju samo oni koji je nemaju
Kakva se poruka šalje potencijalnim učiniocima krivičnih dela u Srbiji, ako se vinovnici ovog napada kažnjavaju uslovnim osudama? Moglo bi se s punim pravom protumačiti kao unapred aboliranje učinilaca
"Posle oslobođenja Užica, na samom kraju Drugog svetskog rata, na Žitnoj pijaci – sad je to Trg partizana – održavao se miting. Sećam se da je na krovu pijačne vage, na kojoj su nastupali učesnici i govornici, profesor muzike Dragoljub Jovašević pevao: ‘Granuo je, evo, već i Prvi maj / Rusi u Berlinu sada piju čaj.’ Ja sam na tom mitingu, kao učenik trećeg razreda osnovne, recitovao neku satiričnu pesmu o okupiranom Beogradu. Zaboravio sam, davno, i tu pesmu, i ko je njen autor. Ali, gledajući šta se u Beogradu dešava poslednjih godina – od Slavije i Savamale, preko Beograda na vodi, preko ukidanja Glavne železničke stanice, do raskopanih bulevara, do Trga republike, do premeštanja živog Starog savskog mosta sa reke na livadu, do jarbola, i do žičare i gondole na kalemegdanskoj tvrđavi, posle toliko godina, setio sam se početnih stihova te satire: ‘Beograde, slavni stari grade / šta od tebe u ludilu rade!’"
"U Srbiji ne postoji sloboda medija, parlament je unižen i sveden na mesto za najbanalnije fingiranje demokratije, a zulumćari organizovani u jednu kriminalno-političku grupaciju otimaju od sopstvene zemlje sve što se oteti može. Ono što je izvesno jeste da će i ovoga puta ulica smenjivati vlast, a narod koji kroz čitavu svoju istoriju baštini revolucije, atentate i prevrate morao bi da se zabrine nad svojim sopstvenim mizernim poznavanjem mehanizama i pojma demokratije"
I kad ne bismo bojkotovali izbore, svojim siledžijskim metodama SNS bi oteo ovo malo preostalih slobodnih lokalnih samouprava. Da se ne zavaravamo: u tom slučaju oni ne bi koristili samo one metode koje smo već videli, nego pomnožene sa sto. U tom kontekstu, ja bih zaista imao strah i za živote svojih kolega i za svoj život
Najbrutalniji napad na novinare u proteklih 365 dana dogodio se u decembru 2018, kada je Milanu Jovanoviću, novinaru portala Žig info zapaljena kuća. Iza napada, po svemu sudeći, stoji tadašnji predsednik Opštine Grocka Dragoljub Simonović, kome se i sudi zbog ovog događaja. Međutim, Milan Jovanović (70), hronični bolesnik i penzioner, ostao je bez svega. Kako je izgledala višemesečna akcija pomoći Jovanoviću, za "Vreme solidarnosti" piše Jasmina Dobrilović, jedna od onih koji su pokrenuli akciju
Službenik vlade, u crnoj jakni, izvadi Gajgerov brojač, pregleda čvarke, kajmak i rakiju, Dačić uspešno pređe most, sa koga su visile saksije sa nekim petonijama, i odmah upade u čvarke koji nisu testirani
Bila je komunistkinja i najbolja studentkinja Herberta Markuzea. Borila se za prava crnaca. Ronald Regan ju je dva puta isterao sa Kalifornijskog univerziteta. Edgar Huver je za njom raspisao poternicu. Ričard Nikson je nazvao opasnim teroristom. Državni tužilac je tražio da joj se izreknu tri smrtne kazne, ali je oslobođena pod pritiskom naroda. Anđela Dejvis je bila ikona svog vremena, a u naše vreme usahlih ideala i marketinške ideologije valja se podsetiti njene priče
Urbanističko-arhitektonski aspekt čitave priče o Trgu Republike mogao bi da se provuče i sa prelaznom ocenom uz brojne veoma ozbiljne primedbe. Onaj moralni aspekt, izražen u neverovatnoj količini utrošenog novca, svrstava čitav poduhvat u veliku bruku i sramotu
U profilisanju Veličkovićevog stvaralačkog karaktera dogodila se srećna simbioza germanske metodičnosti u koju je inteligentno inkorporirana balkanska duhovnost, južnjačke ekspresivnosti i mediteranske kontemplativnosti
Predstava sa tenkom i nazovioklopnim vozilom vođe zvezdaških navijačkih grupa šalje jasnu poruku svima, isto kao i u vreme Arkana – mi smo tu, država je iza nas, a vi mislite kako ćete da se ponašate
"Meni je, u stvari, taj medijski aspekt vladavine Aleksandra Vučića gori od svega... Ako su, kako se priča, ovaj način održavanja na vlasti zaista smislili neki mnogo pametni medijski manipulatori, ja im čestitam, uz jedno pitanje: Imaju li oni ikakvu ideju, to jest šta o tome kaže njihov model, na šta će ličiti narod kad i ta vlast prođe? Bojim se da će nas ova vlast unazaditi u pogledu nečega gde nikada nismo bili za pohvalu, a to je potencijal da ikada na ovom prostoru izgradimo jednu normalnu i modernu građansku državu. Taj potencijal, recimo, stoji u vezi s brzinom kojom naučna znanja prodiru u jedno društvo. Konstantno zaglupljivanje, kao osnovni princip svake populističke vlasti, pravi i neguje ksenofobično društvo koje teško prihvata nova znanja, a još ih teže primenjuje"
Zlatna medalja – to je sve što naši navijači očekuju da im stigne iz Pekinga. Ali problem je što istu ideju ima i ostatak sveta, pa je izvesno da nas čekaju vrući septembarski dani u kojima će biti rešena dilema ko je bolji, srpski ili američki "Tim snova"
"Celo jedno odeljenje USP-a bavi se saobraćajnim nesrećama, a od svih njih samo jedan je radio uviđaje, ostali nikad nisu bili ni prisutni. Paradoks je da su doveli čoveka iz interventne jedinice da analizira uviđaje. Po ceo dan analiziraju saobraćajne nesreće kako bi dokazali da uzrok nije nepropisna radnja već kao zdravstveni razlozi, ili proglase da je neko umro od srca da bi smanjili broj poginulih. Ili preformulišu da nije u pitanju nezgoda već oštećenje tuđe stvari da bi smanjili broj nesreća, naročito onih sa povređenima i poginulima", kaže za "Vreme" sagovornik iz Saobraćajne policije
Kad su se 20. juna 1969. iskrcali na Mesec, u oblast poznatu kao More spokojstva, ljudi su ponovo postali samo ljudi – ništa više, i ništa manje
Ništa lakše od umiranja Elvedina Nezirovića o mučnom iskustvu dvojice aktera jedne sparne noći. Roman vriskom krojen
"Ako vam kažem da je u ovoj čaši voda, i vi pogledate i vidite da je voda, da li vama treba neko da napiše izveštaj da to jeste voda? Ako je profesor Karapandža pregledno stavio sa jedne strane originalni naučni rad, a sa druge doktorat Siniše Malog i tako na desetine strana, šta vam više treba? Šta ima bilo ko da se izjašnjava o tome što sami vidite? Dovoljna je elementarna pismenost i elementarno poznavanje engleskog da vidite šta tu piše"
Zar bi zaista bilo teško zamisliti junake poput Maje Gojković, Aleksandra Martinovića, Vladimira Đukanovića ili Marijana Rističevića kako vrludaju Dikensovim romanima, nešto muljaju i plaše malu i nešto veću decu? I ko sa sigurnošću može da garantuje da tako nešto ne rade i danas, u stvarnosti, u slobodno vreme
Kad smo kod ironije, predsednikov tekst odiše upravo tim tonom, pa se tako služi izjavama kao što su "mi, glupi deo Srbije", "mi krezubi" i tome slično. Ironija je, a trebalo bi to predsednik da zna, poslednje utočište nadmenosti i elitizma – baš kao što se za nacionalizam govori da je poslednje utočište hulja