Nuspojave
Ne damo svetinju
Totalitarni refleks, duboko usađen u ovdašnje umove, ne može podneti mogućnost pluralizma odnosa prema umrlome i onome što je taj činio i predstavljao
Totalitarni refleks, duboko usađen u ovdašnje umove, ne može podneti mogućnost pluralizma odnosa prema umrlome i onome što je taj činio i predstavljao
Pokazalo se da sadržaji koji imaju značaj za političku propagandu i nekontrolisanu zaradu bivaju izuzeti od bilo kakve regulacije
Predsednički izbori 2020. u Sjedinjenim Američkim Državama bili su poprište najdublje generacijske tranzicije od ranih osamdesetih godina prošlog veka, kada su bejbi bumersi istisnuli do tada najbrojniju generaciju Amerikanaca koja je postala punoletna tokom Velike depresije i Drugog svetskog rata. Sada je na scenu stupila generacija digitalnih domorodaca koji su razočarani u demokratiju i neretko padaju u zagrljaj populistima, generacija koja je više od drugih utonula u novo globalno okruženje
Još pre izbornog dana 3. novembra preko sto miliona Amerikanaca poslalo je svoje glasačke listiće poštom. Predsednik Donald Tramp je u tome slutio pokušaj velike izborne prevare demokrata
Pet meseci sam vodio ove novine. Kako mi se to dogodilo? Jesam li to želeo? Ako jesam, zašto sam brzo odustao? Ako nisam, zašto sam uopšte pristao?
Bogatstvo litijumom zaista predstavlja stratešku prednost za osiromašenu zemlju kao što je Srbija. Nažalost, svi preduslovi poput korupcije, netransparentnosti vlasti i kompanija te zakonska regulativa bliži su onim na Papui Novoj Gvineji nego Norveškoj gde se takođe masovno rudari. Zato ostaje bojazan da će od rudnog bogatstva Srbiji i njenim građanima ostati samo jalovišta
Kontroverzni trgovac oružjem, prodavac automobila poznat po netransparentnim poslovima sa MUP-om, kompanije čiji su poslovi pod istragom koja ne napreduje zbog toga što MUP ne odgovara Tužilaštvu – samo su neki od donatora srpskoj policiji, otkriva BIRN. Eksperti upozoravaju na sukob interesa i apeluju na promenu zakona
"Nemci su ubili tromesečnog sina ženi koja je odbijala da kaže gde se nalaze partizanske baze u kojima se krio i njen muž. Potom su joj polomili i obe ruke. Sticajem okolnosti, i ja sam se u tom trenutku nalazio u tim bazama, pa je i meni spasla život. Ali to nije bio jedinstven slučaj, takvih herojstava je bilo mnogo. Mladi ljudi, skojevci, do kraja su se borili, niko se nije predao, niko. Jedan borac ili će pobeći ili će biti ubijen. Ali predao se – niko nije"
Bebi bumeri, generacija X, milenijalci… Danas su svi oni odrasli i formirani ljudi. Međutim, u protekle tri decenije svet se toliko promenio da ga neko ko je pao u komu 1990. i sada se probudio, verovatno ne bi prepoznao. Svet se promenio, a sa njim i ljudi. I ne, nije samo zbog interneta
Pre trideset godina još je postojao SSSR. Te 1990. godine Nelson Mandela je pušten iz zatvora, a Svetska zdravstvena organizacija je došla do zaključka da homoseksualnost nije bolest. Kucalo se na pisaćoj mašini, tek poneko je imao kućni računar, samo su stručnjaci znali da se razvija nešto što se zove World Wide Web, nije svako imao ni bežični telefon, nešto nalik mobilnim telefonima moglo se videti u naučnofantastičnim filmovima, a pametni telefoni su bili nezamislivi. Te godine, kada se ujedinila Nemačka i kada je Slovenija na referendumu izglasala izlazak iz SFRJ, osnovan je nedeljnik "Vreme"
"Uslovi za kongresni turizam danas su daleko od optimalnih. Sava centar zaslužuje da sačuva svoj izgled i namenu, a da li će Delta učestvovati na javnom tenderu, zavisi od procene eksperata"
Još ranih devedesetih pojavile su se negativne asocijacije na pojam demokratija, jer su pokušaj uvođenja demokratije pratili raspad Jugoslavije, ratovi, inflacija, nemaština, kriminal. S tim negativnim asocijacijama povezanim s tranzicijom, pa još i partokratijom koju je zapatilo Miloševićevo doba ali je svoju razradu i vrhunac doživela sa Aleksandrom Vučićem na vlasti, demokratski pokušaji uređenja države nisu imali mnogo šansi
Čini se da će ova "druga Brnabićkina vlada" biti vlada konačnog raskida sa "ruskom opcijom" i označiti konačno postavljanje Srbije na "evro-atlantski" i proamerički kolosek. Bilo da je tako ili nije, sasvim je sigurno da će Vučić i njegovi emisari nastojati da stvar upravo tako predstave u zapadnim ambasadama i medijima. Baš kao što je sigurno da će za unutrašnje potrebe i na fakultativne teme "srbovati" i "rusovati" kao nikad pre, a pomenuti zaokret kriti kao zmija noge
"Ma, svi smo znali da vi naveliko ‘švercujete’ igrače, ali smo vas s vremenom zaista zavoleli, i kao protivnike i kao drugare", rekao mi je jednom prilikom Milovan Vukićević, kapiten ekipe Radio Beograda, našeg "večitog rivala"
Pokrenuto 1990. kao njuz-magazin po ugledu na "Tajm", "Njuzvik", "Vremja", "Špigl" ili "Ekonomist", u kojem ima prostora i za iznošenje ličnog stava i moralnog apela, "Vreme" tri decenije u teškim uslovima neguje novinarstvo zasnovano na činjenicama, analiziranim onoliko koliko je to dovoljno čitaocu da bi samostalno i pouzdano mogao da se opredeljuje...
Zašto igramo pionirsku ulogu već trideset godina kao prvi privatni medij u Srbiji? Zbog čega za razliku od svih ostalih pokrenutih 1990. ili 1991. jedini postojimo i danas? Za kakve se vrednosti zalažemo i protiv čega se borimo? I kako ćemo odgovoriti deci kada nas budu pitala šta smo radili tokom tri poslednje decenije iskušenja svih vrsta
Šta uopšte da radi siroti seksista i rasista iz Trećeg sveta ako je kormilo Prvog sveta u ručicama njegovog mentalnog sabrata s nešto manje pigmenta?
"Sasvim je sigurno da bi se neki građani Srbije usprotivili ako bi Amerikanci direktno podržali nekog od kandidata u Srbiji, kao što smo mi učinili sa Vojislavom Koštunicom 2000. godine. Ali iskreno, niko osim američkih Srba nije primetio entuzijazam Beograda oko Trampa. Američki Srbi možda mogu da utiču na izbore delimično u Ohaju, mada ni to nije odlučujuće"
Pre tačno trinaest godina, recimo, u novembru 2007, "Večernje novosti" – pronađite negde taj broj – na naslovnoj su stranici kao glavnu temu najavile "Srbiju budućnosti 2020". "Godine 2020. Srbija će biti razvijena zemlja i članica Evropske unije", pisalo je u Večernjim, "prosečna plata biće 1.200 evra, penzije oko 500, a nezaposlenost će se smanjiti na svega pet odsto". Danas, u novembru 2020, Srbija je, kako vidite, ista kao 2007, samo gora. Nije to lepo čuti, ali trideset godina kasnije izvesno je kako su i Hrvatska i Srbija istorijski nepopravljivo propali projekti, i što pre to shvatimo, dulje ćemo živeti u nekoj koliko-toliko uređenoj evropskoj provinciji, pizditi na evropske elite, svirati klavir i pričati deci poučne priče o tome kako su naše krunjene glave završile na seoskim grobljima
"Kapital se ovdje jedva zadrži u istim rukama dve generacije – s oca na sina, unuk obavezno ostane kratkih rukava. Takođe, u zadnjih stotinjak godina, unuk se nikada nije rodio u istoj državi u kojoj i deda, pa je teško očekivati i da se kapital skrasi kod nove elite"
Magazin mora da ime profesionalno potkovane i etički ispravne urednike te najbolje, najkompetentnije i najvisprenije autore kao svoj osnovni kapital – inače može odmah na doboš
Iako je Miloševiću, kao i svim vladarima posle njega, RTS bio jedna od najvažnijih karika vlasti, aparatčici imenovani na uredničke pozicije zavodili su red i u manjim redakcijama: iskusnim novinarima dodeljivani su ponižavajući zadaci, dok su iz kabineta stizali gotovi tekstovi – preteče onih koji će svoj procvat doživeti devedesetih. Za ovu priliku dovoljno reći da je ta situacija dovela do masovnog pregrupisavanja, prelaska novinara iz jednih medija u druge i – postepeno – pokretanja novih medija koji će tokom istih tih devedesetih osvetlati obraz inače ukaljanog novinarstva
Televizija predstavlja mnogo više od medija masovne komunikacije. Ona je istovremeno hronika vremena, ali i neobično važan stvaralac identiteta, moćno oružje političke propagande i kontrole društva. Zbog toga je proteklih trideset godina istorije "Vremena" ujedno i istorija borbe za demokratizaciju društva i slobodu medija, prvenstveno televizije
Ljuba Živkov je znao da kaže da je za dobru reportažu potrebno "dodati malo činjenica", no, otkade je stiglo Zlatno doba, reportaže se same pišu
"Nabavio sam čitavu gomilu knjiga o tome kako se osnivaju nove novine, sve iščitao i objašnjavam ljudima da treba da počnemo da pravimo broj od minus 15, pa da stignemo polako, što bi rekao Umberto Eko, do nultog broja. Taman smo lepo krenuli da konstruišemo i stvaramo, istina manje likovno, više sadržinski i, kada smo bili na minus trećem broju, Milošević raspiše izbore. Nismo imali kud nego da 29. oktobra 1990. izletimo sa prvim brojem"