
VREME BR.509 | 5. OKTOBAR 2000.
Srbija u štrajku
Uz ambiciju da menja svet, režim se prihvatio i krađe glasova. Posledice hvatanja u krađi su blokade i štrajkovi
Uz ambiciju da menja svet, režim se prihvatio i krađe glasova. Posledice hvatanja u krađi su blokade i štrajkovi
Opozicija je stavila niz zamerki na korektnost izbornog postupka, na ponašanje izbornih odbora, stranke na vlasti i državnih organa. „Vreme" objavljuje veći deo „Bele knjige" o izbornim zloupotrebama kako bi one bile izložene sudu javnosti. U redovnom postupku želje opozicije nisu uvažavane i prvi krug izbora proglašen je legitimnim. Neki od pozvanih oglasili su se saopštenjima kojima odbacuju optužbe. Jedno od tih saopštenja organa unutrašnjih poslova, objavljeno je u našem dosijeu. Ne prejudicirajući zaključivanje, „Vreme" ovu faktografiju prenosi sa uverenjem da ona nije dovoljna za osporavanje rezultata izbora, ali sigurno ukazuje na žalosno stanje u kome se nalazi „pravna država" u trenutku kada je preuzima novoizabrana vlast. Možda je to i prvi zadatak budućeg parlamenta – da počne voditi više smisla za poštovanje zakona.
I tamo gde su priznali poraz, kao u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu... socijalisti prazne kase i otimaju lokalne medije. Demonstracije u velikim gradovima sa nesagledivim posledicama
Pojedini krugovi na Zapadu obradovali su se Vučićevom izbornom uspehu više nego sam Vučić
Bežanje od visoke politike i koncentrisanje na poboljšanje uslova života Novobeograđana bili su ključ za uspeh Aleksandra Šapića
Kultura je jedan on najvažnijih kanala za bolje uzajamno razumevanje i sagledavanje. Međutim, kulturna saradnja među balkanskim narodima uglavnom zavisi od pojedinačnih inicijativa, dok zvanične institucije u tome ne učestvuju. Saradnja pozorišta i filma postoji, ali ona je za medije i dalje nevidljiva, a kultura, zajednički projekti i komunikacija mogli bi da budu tačke susreta razjedinjenih balkanskih naroda. Ovo su neki od zaključaka druge tribine u okviru projekta "Tačka susreta" u organizaciji foruma ZFD i nedeljnika "Vreme" održane 22. aprila u Prištini. O tome šta spaja narode Balkana i mogu li da se suoče sa zajedničkim problemima govorili su dramaturškinja Milena Bogavac iz Beograda, reditelj Zoran Ristić iz Gračanice, pisac Kim Mehmeti iz Skoplja i publicista Škeljzen Gaši iz Prištine
Mi bismo voleli da izaberemo domaćina koji "pokriva" sve naše rizike. To je neka vrsta braka iz računa, i sve dok u tom braku imamo neke benefite, ili nas "domaćin" uspešno i ubedljivo laže, mnogo bolje od drugih, mi mu verujemo i izbegavamo ono što se zove rizik
"Kao da sam u uspomeni...Iste svlačionice, iste tribine, sve kao nekad", kaže Milenko Materni, jedan od hroničara ovog kultnog beogradskog mesta, inače inženjer komunikacija po struci, večiti Partizanov hokejaš, i uzor po kome je Predrag Miki Manojlović gradio ulogu Mikija Rubiroze u seriji Grlom u jagode. U razgovoru za "Vreme" Materni priča o prošlosti Taša, slavnim danima hokeja u Beogradu, i kakvu su ulogu u njima igrali Dragoslav Šekularac, Braca Petković i Olivera Marković
"Građani na straži", ili posmatračka misija Crta, ustanovili su da je četiri posto izbornih mesta na kojima su uočene grube nepravilnosti "prilično veliki i to je zabrinjavajuća informacija"
Možda su ljudi iz Vojvodine pomislili da iz centra vlasti Srbije mogu dobiti više, ako se priklone Vučiću i njegovim naprednjacima, kad već dosad, dok je Pajtić "smetao", nisu dobili gotovo ništa
Svet se ponovo setio najpoznatije i najveće nuklearne havarije na njenu tridesetu godišnjicu. Uz brojna teška prisećanja na sumorni 26. april 1986. godine, uz mračne odgovore i još mračnija pitanja, izdvaja se ono najvažnije: ko je kriv za Černobilj?
U grad je, na belom konju, ujahao "magistar Beli Preletačević", i čuda su se desila. Posle kratke kampanje, direktnog, "do bola", parodiranja Vučića, lista "magistra Belog" je uzela 20 posto glasova, i ugalopirala u budućnost
Ekipa reportera "Vremena" je izbornu noć pratila u štabovima onih stranaka koje su prešle cenzus. Za razliku od ranijih izbora, nije bilo mnogo alkohola, trubača, baklji, euforije
Teško je zamisliti nešto više, dublje i sveobuhvatnije "sistemsko" od Beogradskog sindikata
Doživjeću, u samo nekoliko decenija, da se velike ideologije, borbe svjetskih sila, istorijske i moralne dileme, disidentske strasti, društveni preobražaji, mode i umjetnički pokreti, da se sve pretvori u farsu i sprdnju, a da iz blata, kad se plima povukla, na ringu ostane samo jedan čovjek čija ljepota nije načeta: Muhamed Ali ustaje sa poda u petnaestoj rundi meča s Džoom Frejzerom, u Medison Skver Gardenu u Njujorku 8. marta 1971.
Kroz iglene uši provuklo se u Skupštinu više partija no što je želeo premijer Vučić, koji je tražio veću podršku, a dobio manje poslanika nego u sazivu 2014. Da li to znači nastavak vožnje aviona bez kontrole leta
Kako je tokom devedesetih menjana volja građana višestrukim upisivanjem u biračke spiskove, falsifikovanjem zapisnika sa glasačkih mesta, ubacivanjem već popunjenih listića u kutije, fantomskim zatvaranjem biračkih mesta na Kosovu i sudskim nasiljem
Prenosimo kratku analizu od pre 23 godine: kako su stranački prvaci prošli na vanrednim pralamentarnim izborima održanim 23. decembra 1993. godine (u vreme rata Hrvatskoj i Bosni, te najveće inflacije i ekonomske propasti zemlje).
Žrtve iz Starog sajmišta ili Topovskih šupa, ili, ako mrtvi ne mogu da svedoče, njihova deca, ne treba da imaju posebno pravo da utiču na odluke o tome kakve će memorijalne centre podizati današnji sredovečni Beograđani za XXI vek za svoju decu i unuke. Što se mene tiče, ne treba da budu groblja, već mesta života, pametnog učenja o dobru i zlu, svakako ne mesta na kojima bismo mi, malobrojni, još uvek živi svedoci Vremena zla, jedni drugima plakali na ramenu. Taj stav sam zastupao i na konferenciji o radu memorijalnih centara u Nemačkoj
Kako se boriti protiv klimatskih promena usred ekonomske krize
Mada ima nečeg skarednog u zapitkivanju ljudi kako se osećaju kada ih neko pominje u nekom neprijatnom kontekstu, makar to bila i bezazlena pesma poput Govedine, Nenad Čanak, jedan od brojnih junaka ovog hita iz redova aktuelne vlasti, nije delovao odveć mrzovoljno. Verovatno nije svejedno da li vas neko doživljava kao "budalu koja na Pinku svira klavir", kako je Beogradski sindikat prilepio lideru Socijaldemokrata Vojvodine, ali je g. Čanak spremno odgovorio da mu se pesma dopada: "Čvrsta je, rif je OK, dobro je odsvirana. Što se tiče teksta, ko se plaši kako će ga neko pominjati neka se ne bavi javnim poslovima. Ne možete se sakriti u mišiju rupu i pojavljivati se samo na paradama da biste mahali u belim rukavicama." Štaviše, predsednik Skupštine Vojvodine spreman je da pomogne da Beogradski sindikat organizuje koncert u Novom Sadu, čim pre. A da napiše nešto o pesmi? Hoće, zašto da ne. Dakle, roker po ubeđenju, Nenad Čanak preslušava Govedinu, aktuelni hit sastava Beogradski sindikat:
Ovih dana mađarski sastav Šenderge dolazi u Beograd na svoje prvo koncertno gostovanje u Srbiji. Reč je o zvezdama world music scene, orkestru koji svira muziku srpske i hrvatske manjine u Mađarskoj čiji su članovi uglavnom Mađari koji ne govore srpski ni hrvatski, ali vole i bravurozno sviraju melodije juga na gajdama, frulama, dvojnicama i tamburama
Kako je nastup jednog nemačkog satiričara naljutio predsednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana i da li je Angeli Merkel važniji sporazum o zaustavljanju izbegličkog talasa od slobode govora
Ovih dana šetači zagrebačkim ulicama mogu da razgledaju crteže Aleksandra Zografa inspirisane televizijskom serijom Bitange i princeze i sa Zidnih novina saznaju šta se desilo junacima ove popularne serije. Projekat je realizovan u saradnji sa udruženjem Bacači sjenki
"Ono zbog čega treba da brinemo jeste činjenica da mediji ograničavaju maštu i mladih i starih, percepciju i način izražavanja. Jer, suština medijskog sadržaja svodi se na plasiranje prepoznatljivih priča jezikom široke publike, zbog čega se i kreativnost u stvaranju medijskog sadržaja svodi na oponašanje jezika kojim govore mediji"
"Raspadom Jugoslavije, nestao je imperativ povlađivanja nadnacionalnom identitetu, pa Srbin u kosovskom filmu, kao i Albanac u srpskom, dobija dominantno, ako ne i isključivo političko obeležje, determinisano novom političkom situacijom. Zajednički jugoslovenski mit koji treba podržavati je nestao, pa je i film postao oruđe aktuelne propagande uslovljene politikom, odnosno sučeljavanja nacija kao otelotvorenje vekovnog sukoba apsolutnog dobra i zla. S obzirom na takve okolnosti, u analizi likova Albanaca u srpskoj i likova Srba u kosovskoj kinematografiji, nema mnogo čega neočekivanog, a svaki izuzetak samo ide u prilog onog filma koji izbegava nametnute zamke nacionalizma"