

Na licu mesta
Dokaz postoji – punk’s not dead!
Od Beograda do Berlina jasno je da je pank živ i zdrav. U Beogradu više muzički i stilski, u Berlinu ideološki i filozofski. Spaja ih univerzalnost pokreta. I besmrtnost ideje




Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
Inspirisani Francuskom, aktuelna izložba Galerije Matice srpske u Novom Sadu, je priča o našim umetnicima prošlog veka koji su boravili, školovali se pa čak i izlagali u Parizu tadašnjem centru najnaprednijih umetničkih pokreta, ili samo sanjali o njemu.
Pariz ih je oblikovao svojim ulicama, parkovima i muzejima i načinom života. Istovremeno, formativno je uticao na njihove likovne poetike kroz brojne umetničke pokrete i ideje koji su se tada smenjivali na pariskoj sceni.
Na izložbi je više od 60 radova umetnika poput Save Šumanovića, Bogdana Šuputa, Petra Dobrovića, Milana Konjovića, Peđe Milosavljevića, Ljubice Cuce Sokić, Lazara Vozarevića, Miće Popovića i skulptorskih dela Đorđa Jovanovića.
Najbrojniju celinu na izložbi čine dela srpskih modernista nastala u međuratnom periodu, a izložbom su obuhvaćena i dela iz prvih posleratnih godina.
Inspiraciju su pronalazili na svakom koraku – u ljudima, načinu života, monumentalnim zdanjima, širokim bulevarima, kafeima, ali i bogatom likovnom svetu.
U predgrađu Malakof ateljee su imali Kosta Hakman, Stojan Aralica, Jefto Perić, Petar Lubarda, Milo Milunović i Stojan Aralica, dok su na Monparnasu ateljee imali Sava Šumanović, Bogdan Šuput, Ljubica Cuca Sokić.
„U Parizu je čovek okružen mnoštvom dobrih slika, bogatim muzejima i izložbama, i sam Pariz je veoma pikturalan. U Parizu je svaka fleka, nekako na svom mestu“, napisala je Ljubica Cuca Sokić.
U pismu svom bratu Bogdan Šuput doživljaj Pariza opisuje sledećim rečima:“ Vratio sam se iz Raja. Ah, Pariz. Vratio sam se, jer znam da ću opet u njega doći“.


Dive se zdanjima Pariza. Hakman na primer slika Novi most, a Cuca Sokić Notr Dam, onako kako ga je videla kroz prozor iz stana prijateljice Olge Kešeljević, Peđa Milosavljević fasade i krovove, Sava Šumanović je izabrao prirodu i trenutak dokolice građanske klase (Engleskinje u Parizu)…
U srpsko-francuskom katalogu koji prati izložbu, Ivana Rastović opisuje da je Bogdan Šuput zadivljen džezom i atmosferom noćnog kluba, slika Kafanu u Parizu. Činjenica da na slici predstavlja sebe sa Peđom Milosavljevićem, Cucom Sokić i Olgom Kešeljević, pokazuje da srpski slikari u Parizu nisu bili samo posmatrači već i aktivni učesnici dešavanja.


Noćni svet Pariza beležili su Peđa Milosavljević i Ivan Tabaković, umetnici koji su, prema Milosavljevićevom sećanju, tokom noćnih sedeljki nosili blokove sa olovkom i beležili prizore i ljude, umakajući prste u belu kafu.
Ukratko, svaka izložena slika na izložbi Inspirisani Francuskom je priča o njenom autoru i o Parizu kakvog su ga doživeli naši umetnici prošlog veka.
Izložba je deo manifestacije Mesec frankofonije, realizovana je sa Francuskim institutom u Srbiji, a otvorena je do 26. maja.


Od Beograda do Berlina jasno je da je pank živ i zdrav. U Beogradu više muzički i stilski, u Berlinu ideološki i filozofski. Spaja ih univerzalnost pokreta. I besmrtnost ideje




Ako se ne uplaše svoje slobode, građani Srbije smeniće trenutnu vlast na izborima, a ukoliko istraju u otporu potčinjavanju, razvlastiće ubrzo i narednu i onu nakon nje. Narednih nekoliko izbornih ciklusa prilika su da se republika osnaži, a tu postoje dva krajnja ishoda. Ako priznaju sebi da poseduju javnu vrlinu i osmele se da sprovedu njene zapovesti, građani će naterati “velikaše” da otkriju zadovoljstvo u služenju javnom interesu unutar Republike


Sada smo u fazi mirovanja bolesti. Sada je trenutak. Sada svi moramo da uložimo sve napore. Korak po korak. Prvo da pokažemo delotvornost leka na metastazi. Makar jednoj, makar najmanjoj. Konzilijum je zakazan za 29. mart 2026. pa da vidimo da li deluje


Šta, dakle, da radite da bi psihoterapija i vama pomogla? Tu dolazimo do jednog surovog elementa. Gotovo je izvesno da je ključni faktor uspešne terapije – klijent. Vrlo ugledni istraživači tvrde da je to moguće izraziti numerički i da je doprinos klijenta na nivou od 30 odsto, dok recimo tip psihoterapije ne prelazi 10 odsto. Dakle, nije samo što će terapija dugo trajati, nego najveći deo posla morate da uradite sami
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve