Značaj Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja

U vrijeme ratnih sukoba na području Republike Hrvatske evidentirano je otprilike 550.000 osoba koje su napustile svoja prebivališta i smjestile se privremeno na druga područja Hrvatske koja u tim trenucima nisu bila direktno ugrožena ratnim djelovanjima. Istodobno je Hrvatska prihvatila 400.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme, tadašnja nadležna tijela procijenila su da je Hrvatsku napustilo 250.000 osoba srpske nacionalnosti.

Od početka provedbe aktivnosti vezano za povratak prognanika, povratnika i izbjeglica, hrvatske su vlasti na temelju programa obnove i stambenog zbrinjavanja omogućile povratak za ukupno 355.000 osoba, od čega je u Hrvatskoj evidentirano 133.000 manjinskih povratnika, uglavnom srpske nacionalnosti. Hrvatska je do danas utrošila 5,5 milijardi evra iz državnog budžeta za provedbu nacionalnih programa povratka, skrbi nad prognanicima, povratnicima i izbjeglicama, obnove i stambenog zbrinjavanja (pet odsto tog iznosa je osigurano preko međunarodnih donacija).

Od ukupnog broja manjinskih povratnika, najveći broj evidentiranih zabilježen je u Sisačko-moslavačkoj županiji (35.000), Šibensko-kninskoj (25.000), Zadarskoj (17.700), Karlovačkoj (15.800) te Ličko-senjskoj (10.700).

Republika Hrvatska je kroz program obnove u skladu sa Zakonom o obnovi obnovila i izgradila 150.000 tijekom rata oštećenih ili potpuno uništenih stambenih jedinica u vrijednosti 2,2 milijarde evra.

Osim programa obnove, Hrvatska je kroz program stambenog zbrinjavanja u skladu sa Zakonom o područjima posebne državne skrbi i Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te sa uvjetima i postupkom njihovog stambenog zbrinjavanja, stambeno zbrinula 35.000 obitelji, od čega se 8200 obitelji odnosi na bivše nositelje stanarskih prava na i izvan područja posebne državne skrbi. U sklopu provedbe programa stambenog zbrinjavanja prognanika i izbjeglica, Hrvatska je vlasnicima vratila 19.280 stambenih objekata koji su do tada bili dati na privremeno korištenje u skladu sa Zakonom o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom. U ovom slučaju radi se o objektima čiji su vlasnici mahom pripadnici srpske nacionalne manjine koji su napustili svoja prebivališta tijekom i nakon redarstvene operacije „Oluja“. U ovom trenutku, preostalo je da se vrati vlasnicima još 39 stambenih objekata.

Novčana sredstva osigurana u državnom budžetu Republike Hrvatske za provedbu programa povratka, obnove i stambenog zbrinjavanja u 2014. godini iznose 300 milijuna kuna, odnosno 40 milijuna evra.

Prognanici i izbjeglice koji se vraćaju u svoja mjesta prebivališta, u skladu sa Zakonom o statusu prognanika i izbjeglica, mogu ostvariti pravo na status povratnika u okviru kojeg stječu pravo na zdravstvenu zaštitu i novčanu pomoć u trajanju od šest mjeseci.

REGIONALNI PROGRAM STAMBENOG ZBRINJAVANJA: U odnosu na aktivnosti vezane za preostali povratak prognanika, povratnika i izbjeglica, Hrvatska je preostale potrebe nominirala za rješavanje u okviru Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja (RPSZ). U ovom programu osim Hrvatske sudjeluju Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija. Istim programom omogućeno je izbjeglicama donošenje konačne odluke i odabira u smislu integracije u državi trenutnog boravka ili povratka u svoje prijeratno prebivalište. U okviru RPSZ-a, predviđa se ostvarivanje trajnog stambenog rješenja za 74.000 odnosno 27.000 obitelji, a vrijednost cijelog programa iznosi 580 milijuna evra. Osim zemalja partnera, u programu sudjeluju EU, SAD, UNHCR i OESS, a financira se i nadgleda putem Razvojne banke Vijeća Evropa (CEB).

Hrvatska i CEB potpisali su 3. decembra 2013. godine Okvirni sporazum kojim se definira pravni okvir za korištenje financijskih sredstava iz Fonda RPSZ-a.

Zakon o potvrđivanju Okvirnog sporazuma ratificirao je Hrvatski sabor te je stupio na snagu 1. lipnja 2014. godine. Kroz RPSZ u Hrvatskoj se planira stambeno zbrinuti 3541 obitelj, odnosno 8529 osoba, pa su u te svrhe potrebna sredstva u vrijednosti 119,7 milijuna evra. Od spomenutog broja obitelji, njih 2900 odnosi se na bivše nositelje stanarskih prava. Planirani doprinos Hrvatske u cijelom programu iznosi 25 odsto planiranih sredstava, odnosno 29,9 milijuna evra.

U ovom trenutku Hrvatska raspolaže sredstvima donacije u iznosu od 10,9 milijuna evra, a za čije korištenje su predloženi i odobreni sljedeći projekti:

– Izgradnja višestambene zgrade u Korenici u koju se planira stambeno zbrinuti 29 obitelji bivših nositelja stanarskih prava. Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan je 28. februara 2014. godine, a gradnja objekta je započeta sredinom juna ove godine. Planirani završetak radova je jun 2015. godine.

– Izgradnja dviju višestambenih zgrada u Kninu ukupnog kapaciteta od 40 stambenih jedinica. Ovim projektom će se osigurati stambeno zbrinjavanje 40 obitelji bivših nosilaca stanarskih prava i manjim dijelom korisnika smještenih u organiziranom smještaju „Strmica“. Gradnja je planirana za početak februara 2015. godine. Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan je 23. juna 2014.

– Rekonstrukcija Doma za starije i nemoćne u Glini, gdje će biti smješteno 75 osoba iz organiziranog smještaja. Potpisivanje Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava očekuje se tijekom jeseni 2014. godine.

– Kupnja 101 stana za potrebe bivših nositelja stanarskih prava na i izvan područja posebne državne skrbi. Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan je 23. juna 2014. godine, a realizacija kupnje je planirana krajem ove i početkom sljedeće godine.

Pored navedenog, Hrvatskoj su odobrena nova donatorska sredstva u iznosu od 10 milijuna evra, te je započeta priprema za nominaciju novih projekata. Novi projekt za izgradnju višestambene jedinice sa 21 stanom za potrebe bivših nositelja stanarskih prava u gradu Benkovcu bit će dostavljen CEB-u na odobrenje najkasnije do 1. septembra 2014. godine.

U ovom trenutku Hrvatska je jedina država u okviru Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja u kojoj je započeta provedba tog programa te samim time i jedina zemlja koja je počela koristiti sredstva iz Fonda RPSZ-a.

BRŽE REŠAVANJE PREDMETA: Hrvatska je u potpunosti kroz zakonodavne okvire utvrdila postupke rješavanja preostalih stambenih pitanja osoba u statusima prognanika, povratnika i izbjeglica i to u skladu sa Zakonom o područjima posebne državne skrbi, u skladu sa Uredbom o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te sa uvjetima i postupkom njihovog stambenog zbrinjavanja, kao i u skladu sa Zakonom o obnovi. Nadalje, po osiguravanju stambene jedinice i povratka osoba u Republiku Hrvatsku osobe na vlastiti zahtjev mogu ostvariti i prava u skladu sa Zakonom o statusu prognanika i izbjeglica.

Ključni problem za povratak je svakako vrijeme koje je prošlo od napuštanja mjesta prebivališta do danas a u kojem su se životne okolnosti uveliko promijenile. U cilju bržeg i učinkovitijeg rješavanja preostalih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, nadležnost utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje, od sredine 2013. godine, prenijeta je na urede u županijama i upravno tijelo Grada Zagreba kao prvostepena tijela, dok je Ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje postao drugostepeno i provedbeno tijelo. Time je povećan broj službenika u rješavanju predmeta. Cilj ovih promjena je nastojanje da se u što kraćem vremenu administrativno riješe predmeti u prvom stepenu te da se provedbeno postupi na način da se u što kraćem vremenu iznađe adekvatan smještaj za utvrđena prava na stambeno zbrinjavanje.

Također je zakonodavnim okvirima omogućen otkup stambenih jedinica u državnom vlasništvu na i izvan područja posebne državne skrbi. Otkupna cijena izračunava se po povlaštenim cijenama koje su bitno manje od tržišne cijene stanova.

Prema dosadašnjim iskustvima, osim samog osiguravanja stambenih jedinica može se primijetiti da je vrlo bitan preduvjet za povratak trenutna ekonomska situacija u Republici Hrvatskoj. Naime, trenutno u Republici Hrvatskoj postoji nešto manje od 300.000 nezaposlenih osoba i taj broj je bitno smanjen zbog privremenih zaposlenja u okviru turističke sezone, budući da je prije turističke sezone broj nezaposlenih bio veći od 380.000 osoba (stopa nezaposlenosti je 18 odsto).

Iz tog je razloga uočeno da dio osoba izbjeglih u susjedne države preuzima ključeve dodijeljenih stanova, plaća najamninu, ali se ne odlučuje istovremeno na fizički povratak budući da vjerovatno u državi trenutnog boravka imaju radno mjesto i izvor stalnog prihoda. Konačnu odluku za povratak donose u trenutku pronalaska izvora prihoda i/ili po završetku školovanja svojih članova obitelji. Dakle, vrlo je bitna integracija u svim životnim segmentima kako bi povratnička obitelj mogla nesmetano i samostalno organizirati život u povratničkoj sredini. Ovdje je bitno spomenuti i da je prošlo gotovo 25 godina od ratnih zbivanja iz 90-ih godina i činjenicu da su u to vrijeme djeca danas odrasli ljudi, koji su zasnovali vlastite obitelji koje su se kao takve reintegrirale u zemljama izbjega bez obzira što su ostvarili neki od gore opisanih oblika stambenog zbrinjavanja u Hrvatskoj.

Jedan od problema povratničke populacije, bez obzira na nacionalnu pripadnost, jeste i otkup stambenih jedinica. Razlog je isti, koliko god su cijene ispod tržišnih vrijednosti, one kao takve u ovakvoj ekonomskoj situaciji predstavljaju povratničkim obiteljima veliki problem.

U svom radu Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje susreće se sa situacijama kada su pojedine zakonodavne regulative prepreke za dio povratničke populacije u ostvarenju njihovih prava. Takve situacije ovaj Ured rješava na način da u suradnji sa drugim tijelima državne uprave donosi prijedloge rješenja kojima je cilj da osiguraju prava povratnika u svim segmentima.

S obzirom na navedeno, a u okvirima financijskih sredstava kojima raspolaže Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Republika Hrvatska ulaže maksimalne napore kako bi se omogućili povratak i integracija prognanika, povratnika i izbjeglica, kako kroz nacionalne programe stambenog zbrinjavanja tako i kroz Regionalni program stambenog zbrinjavanja. Međutim, iz navedenog se također vidi da problem povratka nije samo osiguravanje stambenih jedinica već i niz ostalih poduvjeta zbog kojih se na individualnoj razini svakog pojedinca donosi odluka i konačan trenutak povratka u Hrvatsku.