Loader

Vikiliks: Ilegalna trgovina oružjem iz Srbije u Jemen

09.decembar,00:22

U dokumentu koji je Vikiliks objavio 8. decembra, a koji je napravljen sredinom decembra prošle godine i potpisao ga je američki ambasador u Jemenu, navodi se da je „ilegalni trgovac oružjem“ Slobodan Tešić potpisao sa jemenskim ministarstvom odbrane ugovor vredan 78 miliona dolara za trgovinu oružjem. U dokumentu se pominje da je Tešić često putovao u Jemen zbog ovog ugovora. Ambasador Stephen Seche poziva se na izvore iz bugarske ambasade u Jemenu i navodi da bi ugovor trebalo da bude realizovan u januaru 2010. godine. Navodno, radi se o trgovini municijom za tešku artiljeriju, snajperima, protivavionskim topovima… i izražava se nada da će ta trgovina moći da se zaustavi.

U delu teksta navodi se izveštaj koji je napisao lokalni obaveštajac u Jemenu i u kome piše da je za preduzeće Tešića na Kipru „vezana duga lista kriminalnih radnji – prodaja oružja Iraku, Liberiji i sličnim terorističkim režimima“. Navodi se i da je Tešić 2005. pokušao da uđe u Bugarsku ali je vraćen u Srbiju jer je na takozvanoj crnoj listi Ujedinjenih nacija pa mu je zabranjen ulazak.

Prema nezvaničnim podacima beogradskih medija, srpsko Ministarstvo ekonomije trenutno proverava da li je Slobodanu Tešiću ili njegovoj kompaniji data dozvola za izvoz oružja. Za takvu delatnost on bi trebalo da pribavi niz potpisa i pečata, uključujući i dozvolu MUP-a, BIA-e, ministarstva spoljnih poslova, odbrane…

Slobodan Tešić se inače ne pominje prvi put u ovom kontekstu u medijima, mada su ga nazivali „čovekom bez lica“, za koga niko ne zna kako izgleda i slično.

On je međutim sam ranije demantovao optužbe o ilegalnoj trgovini oružjem. U dokumentu Saveta bezbednosti UN-a iz 2003. godine koji je posvećen problematičnoj situaciji u Liberiji pominje se da je Tešiću zabranjen ulazak na teritoriju Liberije, jer je utvrđeno je da je firma „Temeks“, čiji je bio direktor, tokom 2002. godine izvezla veliku količinu oružja u ovu zemlju. Toj trgovini posvećen je veliki deo ovog dokumenta i u njemu se opisuju brojna dešavanja iz istog perioda vezana za Tešića. Radi se, kako se navodi, o trgovini automatskim puškama, automatskim pištoljima, municiji, pištoljima CZ99, lovačkim puškama, ručnim granatama itd. Oružje je navodno trebalo da bude isporučeno Nigeriji ali je falsifikovan podatak o krajnjem korisniku i ono je završilo u Liberiji, kojoj je uvoz oružja zabranjen. U dokumentu Saveta bezbednosti UN-a se navodi da je utvrđeno da je oružje stiglo iz Beograda i da se radi o kršenju zabrane. Detaljno se upoređuje spisak oružja koje je trebalo da stigne u Nigeriju sa spiskom oružja koje je završilo u Liberiji, i oni se poklapaju. U dokumentu se navodi i da su srpskom Ministarstvu odbrane poslati serijski brojevi automatskih pušaka M70 koji su pristigli ovim putem u Liberiju, te da je iz Beograda stigla potvrda da su puške izrađene u Srbiji, u Zastavi 2001. i 2002. godine.

Takođe se navode i detalji više poseta Tešića Liberiji, kao i da je bio u društvu saradnjika Orhana Dragaša, te Jovana Aleksića iz Aviogeneksa. Detaljno se opisuje gde su bili, koji prevoz su koristili, šta su nosili u rukama, u kojim su sobama u hotelu bili… Dragaš je takođe u medijima demantovao navode o optužbama za trgovinu oružjem.

Prema podacima iz istog dokumenta Saveta bezbednosti UN-a, Tešić je tvrdio da je oružje prodao Nigeriji i da mu je plaćeno za njega 500.000 dolara u kešu koje je preuzeo po susretu s klijentima u Subotici 2002. godine. Međutim, navodi se da se novac zapravo slio na više računa povezanih sa Tešićem u iznosima od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada dolara, ukupno 860.000 dolara. Procenjuje se da je vrednost oružja oko 1.300.000 dolara i nije poznato gde je završila ta razlika. Pri prikupljanju ovih podataka, kako se navodi, pomogla je srpska policija.

Prošle godine u martu posle još jedne kratke afere u štampi o tome šta i kome prodaje, Tešićeva kompanija Melvejl korporejšn (Melvale corporation), čiji je direktor Tešić, saopštila je da se ne bavi ilegalnim prometom naoružanja i da poseduje licencu državnih organa za taj posao, a ujedno su negirani navodi oko izvoza oružja u Nigeriju, odnosno Liberiju.

Tih dana ministar ekonomije Mlađan Dinkić rekao je da je BIA zabranila izvoz oružja u Libiju zato što se sumnja da je posrednik u tom poslu firma čiji je vlasnik na crnoj listi i za njim je raspisana međunarodna poternica. U isto vreme „Blic“ je pisao da se radi o Melvejlu koje je registrovano na Sejšelskim ostrvima i čiji je vlasnik Slobodan Tešić.

„Sudski postupak koji je protiv mene vođen zbog navodnog kršenja sankcija UN, povezanog sa slučajem Liberija, okončan je 2005. godine u kojem sam oslobođen svake odgovornosti za taj slučaj i o tome postoji odluka nadležnog suda“, napisao je Tešić u istom saopštenju medijima.

On precizira da je kompanija u skladu sa zakonom ušla u postupak dobijanja izvozne dozvole od Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja Srbije. Kako je navedeno u saopštenju, ta firma ima potpisane ugovore sa kompanijama Zastava oružje i Sloboda, kao i sa nadležnim organima stranih kupaca „u vrednosti od nekoliko desetina miliona dolara“. Navodi se i da se protiv vlasnika i direktora Melvejla ne vodi krivični postupak i da nije osuđivan.

Poslednje izdanje

Intervju: Ivan Ergić

Individualni otpori su jalovi i samodopadni Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve