Novi Sad: Tragedija i posledice
Pisac "Gubilišta", «Životopisa Malvine Trifković», «Rana Luke Meštrevića», "Ruganja s dušom", "Vrata od utrobe"
Pisac Mirko Kovač umro je 19. avgusta u 75. godini u Rovinju. Rođen je 1938. godine u Petrovićima kod Bileća.
Studirao je na beogradskoj Akademiji za pozorište, film i televiziju, odsek dramaturgije.
Prva njegova knjiga proze «Gubilište» (1962) doživljava 1963. godine političku i ideološku osudu „zbog crne slike sveta». Roman «Moja sestra Elida» izlazi 1965. Kratki roman «Životopis Malvine Trifković» objavljen 1971. godine, dramatizovan je i izveden 1973. na sceni Ateljea 212 u Beogradu, a preveden je na engleski, francuski, italijanski, holandski, mađarski i švedski.
Zbirka novela «Rane Luke Meštrevića» (1971) dobija nagradu „Milovan Glišić“, ali mu je ta nagrada oduzeta 1973, a knjiga povučena iz knjižara i biblioteka. Dopunjeno izdanje istoimene zbirke izlazi 1980. godine, a novoj pripoveci iz te knjige «Slike iz porodičnog albuma Meštrevića» pripala je „Andrićeva nagrada“.
UMESTO OMAŽA: Ovde možete pročitati esej Boža Koprivice – o novom izdanju romana Mirka Kovača «Ruganje s dušom»pod naslovom Luđak je vječno dijete, objavljen u nedeljniku
Vreme br. 1176. 18. jula 2013.
U Zagrebu mu izlaze romani «Ruganje s dušom» (1976).
Za «Vrata od utrobe» (1978), dobija „Ninovu nagradu kritike“ (1978).
Po romanu „Vrata od utrobe“ Lordan Zafranović snimio je film „Večernja zvona“.
Sledi roman «Uvod u drugi život» (1983). Zbirka pripovedaka «Nebeski zaručnici» izlazi 1987. i dobija nagradu izdavača BIGZ. «Kristalne rešetke» štampala mu je Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.
Pored toga što je njegova knjiga „Vrata od utrobe“ nagrađena Ninovom nagradom 1978. godine. Kovač je bio dobitnik i NIN-ove nagrade za publicistiku „Dimitrije Tucović“1986. Za knjigu eseja „Evropska trulež“. Dopunjeno i popravljeno izdanje, pod naslovom «Evropska trulež i drugi eseji», štampano je u Zagrebu 1994.
Roman „Grad u zrcalu“, mu je pred kraj života donio brojne nagrade.
Knjiga publicističkih tekstova «Bodež u srcu» objavljena je u Beogradu 1995. U Hrvatskoj je objavljena i njegova prepiska sa Filipom Davidom „Knjiga pisama,1992 — 1995.“ (Feral Tribjun,1995)
Dobio je internacionalnu nagradu Tuholski (Tucholsky Prize) švedskog PEN-centra za 1993, te 1995. godinu Herderovu nagradu za književnost. Dobio je i prvu Njegoševu nagradu u nezavisnoj Crnoj Gori, za knjigu priča „Ruže za Nives Koen“. Bio je član Saveta za standardiziranje crnogorskog jezika.
Autor je 47 TV drama i scenarija za filmove «Mali vojnici» «Lisice» „Okupacija u 26 slika“, „Pad Italije“ i „Duvanski put“.
Knjige su mu prevođene na nemački, francuski, italijanski, engleski, švedski, holandski, poljski, mađarski, i duge jezike.
U Beogradu je i živeo do početka devedesetih godina, a po izbijanju rata na na prostoru bivše Jugoslavije preselio se 1991. u Rovinj.
U prvim brojevima „Vremena“ 1990. Mirko Kovač je pisao kritičke političke eseje.
(odlomak)
OTAC. Stjepan K. rođen je 1898. godine, kad je u Trebinju kapelanovao bogoslov Petar Papac, rodom iz Stoca, koji je 1900. godine postao župnik na Trebinji. Stjepana je krstio u crkvi Uznesenja. Devet godina kasnije Papac je umro u Grazu, a Stjepan K. već je čitao pisma Petra Barbarića, sjemeništarca, pisana svećeniku Papcu, izTravnika 1895. godine.
„Čuo sam naime da i med njekom od gg. bogoslovaca još traje nekakva nesloga iz gimnazije baštinjena. Meni zaista ne može pod kapu kako si jedan čovjek koji se pripravlja danas-sutra pristupiti k oltaru Gospodnjem i prikazati najneviniju žrtvu Ocu nebeskome, može još takovim ludorijama razbijati glavu. Ta jesmo li svi braća.
Pa ako je tko koga uvrijedio, zar nismo kršćani? Zar neće uvrjeditelj moliti za praštanje, a uvrijeđeni, zar neće oprostiti. Ako je tomu tako, onda vas molim ko braću da vi Hercegovci barem budete čistih ruku od tog posla, te da ljubite sve ko braću i sa svima se dobro pazite. Tebi napose želio bi nješto glede toga reći, ali mislim da znaš što hoću, te se nadam daćeš mojoj želji odgovoriti.
„Stjepan K. nosio je u srcu riječi Petra Barbarića, jednako uvjeren u njih kad je stupio u sjemenište kao i kad ga je, po majčinu nagovoru, ostavio, tek što je bio navršio šesnaest godina, a ondje proveo manje od devet mjeseci.
Mladiđak vratio se u L. istog dana kad je pravoslavna crkva sv. Arhangela Mihaila, nakon atentata na prijestolonasljednika Ferdinanda 1914. godine, oskvrnuta i demolirana od strane austrijskih ekstremista koje je predvodio građevinski poduzimač, neki Lender, po narodnosti Mađar, čovjek sklon kavgama i piću, ali u poslovima poduzetan, bilo da je gradnja ili rušenje, i uvijek siguran da je ispravno sve što čini; tako je i parohijalni stan u L. preuredio u vojarnu onda kad se Austrija utvrđivala i kad je izgledalo da će u Hercegovini ostati zauvijek.
Stjepanov otac Ivan K. usprotivio se oskvrnuću, istina s po usta, ali se više i nije moglo. Taj je događaj, u Predstavci seoskih starješina kotara trebinjskog, s trideset šest muhura upućenoj Visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevu, stavljen kao jedan od dokaza gnjeva nad nedužnim pravoslavnim življem. Medu prvacima se našao i potpis Stjepana K. I mada nije uvažen zbog maloljetnosti, njegova je oca odveo u internaciju, a njega samog pred regrutsku komisiju. Potom je mobiliziran sa starijim godištem, a preko oružnika njegov je hajvan prisilno odveden – goveda, konji i ostali mal, te zalihe žita i namirnica rekvirirane.
Stjepanova mati Anica, zatečena u postelji, po drugi se put razdvojila od sina; nije se mogla ni pridići da se oprosti od njega. Kako je zalazila u sedmi mjesec trudnoće, sve ju je teže podnosila; koža joj je bila pod pjegama, usne otečene, a bolovi u križima jaki. U razmaku od Tonkinog rođenja, 1903. godine do ovog djeteta, Anica nije iznijela dvije trudnoće, a jedno je novorođenče živjelo samo šest sati. I baš se pogodilo da donese na svijet muško dijete, upisano u Maticu rođenih pod imenom Tomislav, istog dana kad joj je stiglo i pismo od Stjepana, prvo otkako je mobiliziran i jedino za njezina života.
Umrla je na dan Neoskvrnjenog začeća. „Zlokobna su vremena nadošla, mila mati“, pisao je Stjepan iz Mostara. „No čim su teža i neprilike veće, bliža je pomoć s neba. Na ovom teškom putovanju moje su misli upravljene prema tebi. Rastanak s tobom stalno mi lebdi pred očima. S nama se ovdje živinski postupa u svakom pogledu. Malo se tko stara o novacima, ni bolesne ne otpuštaju, zovu ih švindleri. Govori se da će se od nas formirati osamnaesta pričuvna divizija u sastavu XIII korpusa. Svi predviđaju najgore. Zadržan sam u vojarni dok se regruti priključuju 32. poljskoj artiljerijskoj pukovniji. Četiri bataljuna sačinjavaju Srbi, ima izgleda da ostanem s njima. Volio bih. Stara je izreka: Bog je s jačim bataljunima. Kako će sa mnom dalje teći ne znam. Znam da ću istrpjeti i ustrajati ma kakva mi je sudbina pisana…
Mirko Kovač
Film Okupacija u 26 slika
Režija: Lordan Zafranović
Scenario: Mirko Kovač
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
