Loader

Optužnica protiv Crvenih beretki

09.mart,12:29

Tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo je optužnicu protiv osmorice pripadnika Jedinice za specijalne operacije zbog oružane pobune u novembru 2001. godine.

Na spisku Tužilaštva su Milorad Ulemek Legija, Zvezdan Jovanović, Dušan Maričić, Dragoslav Krsmanović, Dragiš Radić, Veselin Lečić, Mića Petraković i Vladimir Potić.

Prema navodima Tužilaštva, oni su pobunu, koja je bila uvod u ubistvo Zorana Đinđića, organizovali sa Dušanom Spasojevićem, vođom zemunskog klana.

Tužilac Miljko Radisavljević izjavio je da je odbačena krivična prijava protiv tadašnjeg predsednika SRJ Vojsilava Koštunice i načelnika Vojno-bezbednosne agencije Ace Tomića jer u toku istrage nije utvrđeno da je bilo ko, osim optuženih, učestvovao u toj pobuni.

Tužilac Radisavljević je naveo da u dokazima koji su prikupljeni u toku istrage ne može da se dokaže da je u vreme pobune postojala ideja o atentatu na Zorana Đinđića, kao i da ova dva događaja povezuju njihovi glavni akteri Ulemek, Spasojević i Jovanović.

Radisavljević smatra da o pobuni može da se govori kao o uvertiri koja je zapravo predhodila ubistvu premijera Đinđića. „Prilikom pobune, sistem je pokazao sve svoje slabosti. Bilo je lako godinu i po dana kasnije, umesto na ministre i načelnike, da se krene na samog premijera. Nažalost, sistem je bio nesposoban da ga zaštiti, a on sam nemoćan da se od napada odbrani, tako da je tragedija bila neizbežna“, objasnio je Radisavljević.

„Lekari protestuju u mantilima, pa i oni protestuju u svojim uniformama“, rekao je Vojoslav Koštunica, komentarišući pobunu JSO. Građani su prilazili pripadnicima ove jedinice i podržavali njihov „bunt“.

On je takođe istakao da se zaključci i kvalifikacije navedeni u optužnici zasnivaju isključivo na dokazima i činjenicama, do kojih se došlo u legalno sprovedenom postupku istakavši da u tome i jeste specifična uloga tužioca. Optuženima se stavlja se na teret izvršenje krivičnog dela oružana pobuna iz tada važećeg Krivičnog zakona SRJ. Optužnicom je predloženo da se petorici okrivljenih produži pritvor u kom borave od hapšenja 20. septembra prošle godine, dok su trojica od njih već osuđeni na višedecenijske kazne zatvora: komandant JSO i pukovnik Državne bezbednosti Milorad Ulemek, njegov naslednik na toj funkciji Duško Maričić i potpukovnik DB-a i ubica Zorana Đindjića Zvezdan Jovanović trenutno izdržavaju maksimalne kazne zatvora od 40 godina.

Dokazima prikupljenim u toku istrage potvrđeno je da je od 9. do 17. novembra 2001. godine JSO otkazala poslušnost komandi, povukla svoje pripadnike u centar u Kuli, prekinula komunikacije s komandom i u više navrata odbila zahteve načelnika resora, ministra unutrašnjih poslova i premijera Zorana Đinđića, da prekine sa pobunom.

Istovremeno, operativni deo Jedinice borbenim vozilima i naoružanim ljudstvom u dva navrata je blokirao autoput. Prvi put je to učinjeno 10. novembra na autoputu Novi Sad-Subotica u blizini Vrbasa, a drugi put 12. novembra blokadom autoputa kroz Beograd kod Sava centra. U optužnici se navodi da je na ovaj način jasno iskazana spremnost Jedinice da iskaže neposlušnost i primeni silu ukoliko se ne ispune njihovi zahtevi koji su se odnosili na smenu tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića, načelnika resora DB-a Gorana Petrovića i njegovog zamenika Zorana Mijatovića. Tužliac je naveo da je, prema ovome, bila direktno ugrožena bezbednost i ustavni poredak zemlje.

Bivši podpredsednik Vlade Žarko Korać je 8. marta, tokom svedočenja kod istražnog sudije koji vodi postupak protiv Milorada Ulemeka Legije i još sedmorice osumnjičenih za organizovanje oružane pobune JSO u novembru 2001. godine je rekao:“ Smatram da je oružana pobuna pripadnika Jedinice za specijalne operacije bila uvod u ubistvo premijera Zorana Đinđića. Na fotografijama se vidi čak i Zvezdan Jovanović, koji je zbog ubistva premijera osuđen na 40 godina zatvora. Taj događaj je bio početak poraza vlade Zorana Đinđića.“ Korać je dodao da smatra da je u cilju kompromisa pobuna nazvana protestom, kao i da misli je Vojislav Koštunica je bio jedan od onih koji su imali razumevanje za izlazak „beretki“ na ulice.

Optužnica je podignuta tri dana pre obeležavanja devete godišnjice ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića.

Ministarka pravde Snežana Malović izjavila je da smatra da je samo pitanje trenutka kada će se razjasiti sve činjenice u vezi sa pobunom JSO.

„Ubistvo premijera je jedan od najtragičnijih dana u našoj istoriji i moramo učiniti sve da saznamo ko sve stoji iza toga. Pobunu JSO više niko ne tretira kao legalan protest i svima je jasno da je izlazak te jedinice bio usmeren na ugrožavanje bezbednosti cele zemlje. Istinu dugujemo i porodici ubijenog premijera i građanima Srbije“, rekla je Snežana Malović.

Pobuna JSO-a

Pobuna pripadnika JSO-a praktično je počela 8. novembra 2001. godine,
odnosno neposredno posle hapšenja braće Nenada i Predraga Banovića,
koje je Haški sud optužio za ratne zločine počinjene u logoru
Keraterm.

Dan kasnije, „crvene beretke“ otkazale su poslušnost Resoru državne
bezbednosti, a većina pripadnika te jedinice povukla se sa radnih
mesta. Kasnije tog dana, pripadnici JSO-a održali su konferenciju za
novinare, na kojoj su izneli svoje zahteve, uključujući zahtev za
smenu tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića i donošenje
zakona o saradnji sa Haškim tribunalom.

Tokom pobune „crvene beretke“ blokirale su autoput kod Centra „Sava“,
u vreme kad je Milorad Ulemek Legija trebalo da se pojavi pred
Okružnim sudom kao svedok u predmetu „Ibarska magistrala“.

Dušan Mihajlović je, navodno, čak i pisano ponudio ostavku, koju je
vlada Zorana Đinđića odbacila. Kasnije su ostavke podnela dvojica
najviših zvaničnika RDB-a, načelnik Goran Petrović i njegov zamenik
Zoran Mijatović.

Premijer Đinđić, koji je vest o pobuni saznao tokom posete Americi,
odmah po povratku sazvao je sastanak kojem su prisustvovali
Mihajlović, Petrović, Žarko Korać i tadašnji načelnik Resora javne
bezbednosti Sreten Lukić.

Posle sastanka, Đinđić i Čedomir Jovanović otišli su na pregovore u
sedište JSO-a u Kuli. Đinđić nije pristao da udovolji zahtevu da smeni
ministra policije.

Na čelo Resora državne bezbednosti, dva dana pre kraja pobune,
imenovani su Andreja Savić i Milorad Bracanović, koga je Specijalni
sud u Beogradu, kasnije osudio na dve godine zatvora zbog
neprijavljivanja pripreme ubistava Ivana Stambolića i Vuka Draškovića.
Andreja Savić i Sreten Lukić 17. novembra dolaze u Kulu, čime je
stavljena tačka na pobunu „crvenih beretki“.

Dokumentacioni centar „Vreme“

Poslednje izdanje

Intervju: Ivan Ergić

Individualni otpori su jalovi i samodopadni Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve