img
Loader
Beograd, 31°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Zašto niko ne zaslužuje moj glas

02. новембар 2011, 22:11 Nina Glavaš
Copied

"Politika infantilizacije"; VREME 1086

Ja sam sasvim prosečna građanka Srbije. U politiku se ne razumem, niti se njome bavim. Nemam nikakve ambicije da se kandidujem na izborima i nisam spremna da preuzmem odgovornost za stanje u društvu i položaj Srbije na međunarodnoj sceni. Nisam spremna jer realno sagledavam svoje sposobnosti. Znam da nemam potrebna znanja i veštine kojima bih mogla postići ono što želim. Ali znam čemu težim. Znam šta želim od društva kom pripadam i u šta verujem! Da imam političku stranku koja predstavlja iste vrednosti, glasala bih za nju. Nažalost, ja sam jedna od onih sa stavom „niko nije dovoljno dobar za mene“. Možda sam ja malograđanka, možda sam infantilna i možda nedovoljno obrazovana za vaš ukus, ali ovo je zemlja od oko 7.500.000 stanovnika i, zamislite, nismo svi isti. Upravo je zadatak političke elite da menja stanje u društvu, da pronađe mehanizme kojima će unaprediti moralne norme, nivo svesti, zdravog razuma, pa čak i obrazovanja društva koje mu je ukazalo poverenje na izborima.

Dugo već u Srbiji nije na vlasti totalitarni režim. Očigledno je da sve aktivne političke partije imaju sasvim dovoljno medijskog prostora da me ubede kako baš za njih treba da glasam. I… niko me nije ubedio. Naterajte me da drugačije mislim! Šta se desilo kad su demokratske stranke znale šta žele? Šetali smo s njima, borili smo se, nalazili načine da širimo ideje koje nam nude, nismo bili inertni jer smo znali za šta se borimo. Verovali smo da to znaju i oni koji nas predstavljaju. Kad oni budu na vlasti, da će se i onaj drugi deo Srbije osvestiti, da će u zemlji biti manje mržnje i besa, da ćemo postati zdraviji. A onda smo počeli verovati u dečje bolesti, u to kako se dešavaju propusti, jer je parlamentarna demokratija tek u povoju.

Dovoljno dugo su građani ove višestranačke demokratske zemlje glasali protiv svojih strahova i imaju puno pravo da sad očekuju od svojih predstavnika ispunjenje vlastitih težnji. Ako su fašistoidno nastrojene stranke uspele da ubede jedan deo naroda u ispravnost svojih težnji, a demokratske stranke nisu, onda je to pokazatelj ili njihove nesposobnosti ili dvoličnosti. Nemojte građanima pričati o odgovornosti! Oni su tu samo da prepoznaju (ili ne) kome mogu verovati.

Ako je fašizam u Srbiji u porastu, onda su za to jednako odgovorni i SRS i LDP. Ne razumem se u politiku, ali poznajem mnogo ljudi različitih nacionalnosti, iz različitih okruženja i jasno mi je da su svi narodi isti, a društveni trendovi zavise isključivo od medija, intelektualne i političke elite. Nismo mi jedina zemlja u kojoj ima neobrazovanog, nedovoljno obaveštenog i polupismenog sveta. Ali nekako su u naprednijim i bolje uređenim državama uspeli i tim ljudima objasniti šta je normalno i moralno dopustivo, a šta ne. U Srbiji imamo stranke koje podilaze niskim strastima mase i one koje istu masu preziru i obraćaju se samo uskom krugu istomišljenika. Jedni dobro rade svoj posao i imaju ideje u potpunoj suprotnosti sa mojima, a drugi se ne bave onim zbog čega postoje, nego grade svoj imidž „ruže u kukolju“. Za koga da glasam? Iz mog ugla gledano, niko se zapravo ne trudi da unapredi stanje u zemlji. Svima odgovara (istina, iz različitih pobuda) da budemo što bedniji i nazadniji. Kad se pojavi stranka koja ne pretvara energiju mase u bes, koja nije samo deklarativno demokratska, koja se trudi da svim građanima ove zemlje (na njihovom nivou) objasni osnovne ljudske vrednosti, stranka čiji će predstavnici razumeti ciljeve za koje se deklarativno zalažu, kad bar novinarima, političarima i intelektualcima bude jasna razlika između ponosa i šovinizma, tolerancije i „urbanog“, kad budu razumeli i bar pokušali objasniti narodu šta su to famozne „evropske vrednosti“, kad prepoznam da nam neko nudi više od igara (pošto ni hleb ne nude), kad neko energiju mladih bude usmeravao ka pozitivnim ciljevima, kad stranka istupi u javnosti sa konkretnim planovima kako da korupciju svede na minimum, da uvede pravo u sudove i odgovornost za rad u Skupštini i istupanje u javnosti, kad prepoznam da se neko trudi da menja ovo društvo nabolje – imaće moju podršku na izborima. Do tada, izvinite me, ostajem infantilna, nepismena malograđanka sa snobovskim stavom: niko nije vredan mog glasa na izborima. Izašla na izbore ili ne, ja sam u ovoj zemlji, svejedno, nadglasana!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.јун 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.јун 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.мај 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.фебруар 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.јануар 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure