img
Loader
Beograd, 9°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Dr Dubravka Stojanović

O metodologiji, poštenju i skandalima

15. januar 2003, 23:49 dr Dubravka Stojanović
Copied

"O poštenju i skandalima"; "Vreme" br. 624

Osećam profesionalnu obavezu da odgovorim na pismo dr Koste Nikolića objavljeno u „Vremenu“ od 19. decembra, kojim on reaguje na moj intervju tom listu („Vreme“, 5. decembar 2002) u kome sam iznela neke kritičke primedbe na udžbenik istorije za 4. razred gimanzije, čiji je on koautor.

1. U intervjuu sam govorila o poglavlju u udžbeniku čiji je naslov „Londonski ugovor“, želeći da pokažem da autori udžbenika netačno iznose da je prilikom sklapanja tog ugovora Srbiji nuđena Velika Srbija, čije teritorije detaljno navode (Bosna i Hercegovina, Slavonija, Srem, Bačka, južna Dalmacija i severna Albanija). Tom prilikom izjavila sam da te teritorije nisu Londonskim ugovorom ponuđene Srbiji i da se radilo o tajnom ugovoru između sila Antante i Italije na čiji sadržaj Srbija nije imala nikakvog uticaja niti su je o njemu zvanično obavestili njeni saveznici.

U svom pismu dr Nikolić navodi da je Pašić tokom marta i aprila 1915. bio obaveštavan o detaljima pregovora između Antante i Italije, čime želi da ospori podatak o tajnosti Londonskog ugovora. Nije sporno da je Pašić od srpskih poslanika i Frane Supila dobijao neke informacije o tome šta se nudilo Italiji. Kako kaže M. Ekmečić, to su bili samo krnji okrajci koje su diplomate napabirčile. Ali, poenta nije u tome šta je on saznavao od svojih poslanika. Poenta je u tome da Srbija nikada o tim pregovorima niti o potpisivanju ugovora nije bila oficijelno obaveštena. Budući da nije bila ni obaveštena, nije joj se ništa ni moglo ponuditi. Na osnovu onoga što je napisano u udžbeniku, moglo bi se zaključiti da su navedene teritorije u aprilu 1915. Srbiji zvanično ponuđene, što nije tačno.

2. Da bi dokazao tezu iz udžbenika, dr Nikolić u svom pismu „Vremenu“ pominje ponude koje su saveznici nudili Srbiji krajem jula i tokom avgusta 1915, a koje se mogu dovesti u vezu sa teritorijom Velike Srbije. Problem je sada striktno metodološki i hronološki. Moja kritika odnosi se na činjenicu da se te ponude u udžbeniku vezuju za Londonski ugovor, koji je potpisan 26. aprila 1915. Samim tim, sve što je Srbiji ponuđeno nekoliko meseci pošto je ugovor sa Italijom već bio potpisan ne spada pod poglavlje u udžbeniku posvećeno tom ugovoru. U udžbeniku je to podvedeno pod Londonski ugovor da bi se stekao utisak da je to bila zvanična ponuda Antante Srbiji koja je trebalo da bude uneta u saveznički ugovor. Taj predlog iz leta 1915. bio je samo jedna od mnogih kombinacija koje su u to vreme postojale, pre svega kao posledica pritiska na Srbiju da Bugarskoj preda delove makedonske teritorije.

3. Pišući u svom pismu o ponuđenim teritorijalnim kompenzacijama Srbiji iz jula-avgusta 1915, dr Nikolić se poziva na knjigu prof. Đorđa Stankovića Nikola Pašić, saveznici i stvaranje Jugoslavije (Zaječar, 1995). Tu sada imamo problem sa selektivnim korišćenjem literature. Tačno je da prof. Stanković navodi predlog Edvarda Greja da se Srbiji, kao nadoknada za teritorije koje bi u Makedoniji ustupila Bugarskoj, ponude oblasti Bosne i Hercegovine, Srema, Bačke, deo jadranske obale od Ploča do deset km južno od Cavtata, severna Albanija i Slavonija, uz važnu napomenu da bi to bilo moguće ukoliko savezničke države tim teritorijama budu raspolagale posle rata (u intervjuu sam navela i da se radi o teritorijama Austro-Ugarske, o čijem su kraju članice Antante donele odluku tek na proleće 1918). Međutim, dr Nikolić je propustio priliku da javnost obavesti i o onome što prof. Stanković navodi dalje u tekstu, čime je zloupotrebio tu knjigu i, ponovo, stvorio pogrešnu predstavu. U zaključku tog dela prof. Stanković piše: „Grejova politika bila je puna protivrečnosti i neiskrenosti. Nudeći Srbiji navedene teritorije pokazivao se kao diplomata koji otvara pitanje rasturanja Austro-Ugarske, iako se o tome nije uopšte ozbiljno razmišljalo u zvaničnim krugovima, bio je ‘spreman’ da stvori Veliku Srbiju, a Franu Supilu je 30. avgusta predlagao, ukoliko na to pristane Srbija, da se Engleska založi za ‘samoopredeljenje Bosne i Hercegovine, Slavonije, južne Dalmacije i Hrvatske’!“

Bez navođenja i tog pasusa ne može se razumeti izuzetno složena diplomatska borba koju je Srbija vodila sa svojim saveznicima, a bez razumevanja te složenosti može se lako ući u tendenciozne i pojednostavljene tlapnje o Velikoj Srbiji.

4. Još jedan veliki problem sa čitanjem knjiga! U svom intervjuu navela sam da je srpska vlada tačan tekst Londonskog ugovora saznala tek pošto ga je Lenjin objavio, odbacujući dotad važeće principe tajne diplomatije. Želeći da me politički diskvalifikuje, dr Nikolić je taj navod ismejao, povezao me i sa samim Džugašvilijem, sve to nazvao groteskom. Pozivajući se na knjigu Vreme netrpeljivih prof. Andreja Mitrovića naveo je da to nije učinio Lenjin, već da su načela američkog predsednika Vudroa Vilsona presudno uticala na odbacivanje tajne diplomatije na Pariskoj mirovnoj konferenciji. Tu stvarno sad imamo veliki problem – dr Nikolić nije ni otvorio knjigu prof. Mitrovića, bar da proveri ono što tamo piše. Da je otvorio, našao bi podatak da je tajna diplomatija prvi put odbačena u Dekretu o miru, Lenjinovom tekstu koji je usvojen 8. novembra 1917. godine. Posle toga „sovjetska vlada je uskoro počela da objavljuje dokumenta tajnih diplomatskih arhiva carstva“ (A. Mitrović, str. 23). Čuvenih četrnaest tačaka Vudroa Vilsona upućene su Kongresu SAD 8. januara 1918, i on tada nije obznanio tekstove tajnih sporazuma, a sama mirovna konferencija u Parizu započela je sa radom tek 1919. godine.

5. Još malo o čitanju knjiga. Kolega mi spočitava to što kritikujem najnoviji srpski udžbenik istorije, a ne ulazim u komparativnu analizu hrvatskog udžbenika. Prvo, mislim da za našu javnost nije toliko važan hrvatski udžbenik jer se na osnovu njega ne predaje u Srbiji. Drugo, kolega nije upoznat sa činjenicom da se poslednjih godina rade isključivo komparativne analize udžbenika i to upravo zbog toga da bi se piscima udžbenika ukazalo na iste zamke u koje upadaju. Navešću samo neke novije knjige u kojima su objavljene i moje analize: The image of the „other„-neighbour in the school textbooks of the Balkan Countries, Atina 2001; Teaching the History of Southeastern Europe, Solun 2001, Clio in the Balkans. The Politics of History Education, Atina 2002.

Pismo dr Nikolića samo je potvrdilo kako funkcioniše mehanizam zloupotrebe istorijskih činjenica i kako se, selektivnim korišćenjem podataka, stvara nova konstrukcija istorije. Time je i pred širokom javnošću pokazao metod koji je primenjen u udžbeniku.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.jun 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.jun 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.maj 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.februar 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.januar 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić

Komentar

Izbora biti neće

Klecavo vrhovno biće uzda se u lokalne izbore u Kosjeriću i Zaječaru. Ne sme se zaboraviti da on 13 godina teškim otrovima zasipa naročito u provinciji, te da je detoksikacija dug i mučan proces

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Mrači i muti, čaršijski rode

Ukoliko različiti oponenti Vučićevog režima nisu u stanju pomoći studentskoj omladini, mogli bi makar da ne odmažu. Suviše dugo su radili na isti način i sa istim poraznim rezultatima da bi mogli očekivati da ih itko išta pita

Filip Švarm

Komentar

Zašto sad želimo izbore

Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Vidi sve
Vreme 1792
Poslednje izdanje

Studentski zahtev za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora

Istorijska šansa Srbije Pretplati se
Paralelni univerzum Aleksandra Vučića

Padobranac na Floridi i ostala brukanja

Intervju: Veran Matić

Nepravda je ugrađena u sistem

Lični stav

Univerziteti i vlast – poslednja runda

Kultura sećanja

Dan pobede u Berlinu, 8/9. maj 1945.

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.
Vreme 1782 26.02 2025.
Vreme 1781 19.02 2025.
Vreme 1780 13.02 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure