img
Loader
Beograd, 31°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Dr Milan M. Ćirković

Istazija i doslednost

19. јун 2003, 02:29 Dr Milan M. Ćirković
Copied

"Plus u minusu"; "Vreme" br. 648

Tekst g. Cerovića „Plus u minusu“ nam donosi, kao u nekom bajatom vicu, dve vesti – jednu dobru i jednu lošu. Dobra vest je da g. Cerović definitivno živi u Evropi, ima evropska stremljenja (nadam se i evropski standard) i sve drugo što to sa sobom nosi. Loša vest je da je to Evropa od pre Versajskog mira. Naime, teško je oteti se utisku da je autor ovog propagandnog „anti G17 plus“ teksta blaženo nesvestan da je od Vilsonovih „14 tačaka“ naovamo ideja o zajednicama nametnutim gvozdenom pesnicom (pa makar i ogrnutom u svilenu rukavicu i „bogati stric“-type osmejak bivšeg NATO genseka) beznadežno zastarela. Eh, da je u Franca Jozefa bio takav kolumnista, zasigurno bi nam EU danas bila mnogo bliže u najbukvalnijem geografskom smislu – kao 1914, na Savi i Dunavu.

Ovo, nažalost, nije samo gorka šala. Vekovima su svetske sile (pre svega Engleska, Francuska, a donekle i Nemačka) opravdavale postojanje Austro-Ugarske i Otomanske carevine (obe brutalne tamnice naroda) „potrebom za očuvanje stabilnosti“ među tim, inače primitivnim i neuračunljivim narodima, kao što su balkanski srednjoevropski. Šta nam danas poručuje g. Solana? Upravo isto to (u manjim razmerama, dakako, ali se nadam da je g. Cerović emancipovan od marksističko-moronskih ideja o „prelasku kvantiteta u kvalitet“) – da mu je državna zajednica (whatever, što bi rekao Pera Luković) potrebna radi „očuvanja stabilnosti na Balkanu“. Ima li ijednog drugog razloga do sada navođenog (barem javno)? Nema. Da li je g. Cerović u svom pledojaeu za propalu stvar pseudodržave i deljenju packi G17-plus pronašao neki novi razlog? Nije. Da li g. Cerović pripada onoj novinarskoj školi koju Noam Čomski podrugljivo naziva proizvođačima saglasnosti (engl. manufacturing consent)? Izgleda da pripada.

Šta nam onda ostaje? Briselski birokrati još nisu – za razliku od poglavara Rimske crkve – proglasili sopstvenu nepogrešivost, ali „Stanje stvari“ kod nas je to odavno prihvatilo. Interesantno, g. Cerović je svojevremeno glasno (i opravdano) isticao pogrešivost NATO-a, dok sad bezrezervno veruje u nepogrešivost EU-a (i pored personala koji se preklapa). Dugih i mučnih 90-ih, g. Cerović je, zajedno s mnogim drugim istaknutim opozicionim intelektualcima s pravom ukazivao na bogatu tradiciju grešaka koje je Zapad, eo ipso i EU, činio prema bivšoj Jugoslaviji i Srbiji; sad je, bez jasnog razloga, krenuo u politički probitačnu kampanju za nepogrešivost jednog dela (i to slabijeg!) tog istog Zapada. Vrlo orvelovski: juče je smrtni neprijatelj Istazija, sutra Evroazija, no mi smo uvek dosledni! (Juče su procene g. Solane pogrešne, danas su procene g. Solane – Sveto pismo, važno je da smo na jedinstvenom patriotsko-reformskom kursu, sa koga, uostalom, nikad nismo ni odstupali!) Srećom, „Vreme“ ima još briljantnih novinara, pa na strani 23 istog broja čitamo tekst Dejana Anastasijevića, koji mnogo objektivnije, a manje dnevnopolitički-probitačno, prikazuje pravi odnos snaga na tom uopštenom Zapadu.

Nažalost, g. Ceroviću, Šenbrun i Hofburg su danas samo lepi muzeji, a valcer igraju i obični građani, pa i proleteri. Sasvim dovoljan razlog za apriorno odstupanje od projekta zajedničke države jestu istraživanja javnog mnjenja u Crnoj Gori koja jednoglasno pokazuju da su za nezavisnu Crnu Goru pretežno mladi, dok tvrdo jezgro pristalice zajedničke države imaju u desetak hiljada članova SUBNOR-a u CG, i njihovim porodicama. Za svakog normalnog čoveka, taj podatak (koga niko ovde, ni od lažnih patriota ni od lažnih reformista nije doveo u sumnju) sve govori. Slična situacija u pogledu opredeljenja je ovde u Srbiji, mada se ovde o tome više ćuti (zašto? bilo bi pravo pitanje za analitičara Cerovića). Zar da budućnost grade biološki najslabiji delovi društva? Zar da mlade terate u kojekakve analogne „mlade Bosne“ (kao što je radio austrougarski „bastion stabilnosti“)? Ili treba da se na omladini vežba briselsko-patriotsko-reformatorski „manufacturing consent„?

Slučajno ili ne, tačno jednu stranu pre „Stanja stvari“ imamo intervju sa opozicionim političarem koji je svojevremeno strasno zagovarao samostalnu Srbiju, u toj meri da je čak sugerisao zagađenje domaćih reka („svaku Jugoslaviju u mutnu Maricu!“) Snishodljivom novinaru nije palo na pamet da ga priupita u vezi s tim antiekološkim stavovima, već je radi efektnog poentiranja „patriotsko-reformatorskim“ jedinstvom omogućio dotičnom opozicionom političaru da nas poduči novim teorijama zavere u već poznatom stilu „CIA-Vatikan-Soros“, koji eto sad, preko G17-plus valjda pokušavaju da ostvare svoj „pakleni scenario“. Tekst g. Cerovića čita se kao pitak nastavak istog štiva, sa oštricom sad eksplicitno okrenutom prema (gle koincidencije! da udarim i ja klinom u taj klin) jedinom dostojnom protivkandidatu dotičnog opozicionog političara na lanjskim neuspelim izborima za predsednika Srbije.

Ostalih desetak problematičnih mesta u inače kratkom članku g. Cerovića neću ovde detaljnije komentarisati. Neka su tužna (populističko veličanje „postojećeg naroda“; whatever that is, cf. P. Luković), neka ružna (omalovažavanje doslednog stava Vladana Batića podržanog sa par stotina hiljada potpisa; sintagme poput „iz prsta isisane brojke“), neka antinaučna i anticivilizacijska („laboratorijska analiza“ ne – „zdrav razum“ da), a ostatak uglavnom farsičan („formalno obrazovanje u politici ništa ne garantuje“; ne samo u politici, g. Ceroviću, već ni u nedavno zatvorenim narodnim kuhinjama, koliko je tamo bilo magistara i doktora nauka!). Međutim, teško je odoleti nušićevskoj backhand-paraleli, kako bi ovih dana teniski komentatori sa Rolan Garosa rekli, u vezi sa „šifrovanim imenom“ nove stranke. Očekujem da nam u sledećem tekstu nekadašnji izvršni komentator „Vremena“ objasni kako je to i gde šifrovanje izveo Džordž Soros lično (uz svesrdnu pomoć masona „Sanatana“, vatikanskih podruma, Ante Markovića, ustaša, mudžahedina, pomračenja Sunca iz avgusta ’99, čečenskih terorista, Kineza koji prenose SARS, te svih ostalih paranormalnih konstrukata iz patriotske mašte neizlečivih fanova neizlečive Jugoslavije-u svim-bojama-i-dezenima).

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.јун 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.јун 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.мај 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.фебруар 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.јануар 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar

Komentar

Kosjerićki apsurd

Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini

Andrej Ivanji

Pregled nedelje

Šamarčina iz Moskve

Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji

Filp švarm       

Komentar

Razaranje Univerziteta: Nasilje, moć i noša

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1795
Poslednje izdanje

Intervju: Adam Mihnjik, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista “Gazeta viborča”, pisac

Studenti su dobra budućnost Srbije Pretplati se
Smene na čelu novosadske policije

Od ranije poznati načelnici

Sve greške predsednika Srbije

Aleksandar Vučić, vođa opozicije

Slučaj Novaka Đokovića

Uvek svoj, a na pravoj strani

Intervju: Mario Knezović, frontmen grupe “Zoster”

Sve može biti muzika

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure