Reagovanje
Seksizam i cena knjige
Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430
"Ceca 2003", "Reforma polusveta"; "Vreme" br. 650
Časopis „Vreme“ u broju 650, tekstovima „Ceca 2003“ Vere Didanović i „Reforma polusveta“ Teofila Pančića, ozbiljno diskriminiše društvenu grupu, koju čine ljubitelji folka i turbo folka.
Teofil Pančić stavlja u isti koš: učesnike u gužvi oko hapšenja Veselina Šljivančanina, učesnike u neredima koji su nastupili posle osvajanja vaterpolo prvenstva Evrope i učesnike mirnog skupa „Sloboda za Cecu“, koji je okupio ljubitelje „estradnog rada“ pritvorene srpske folk dive Svetlane Ražnatović prilikom kog se nije dogodio ni jedan jedini incident. „… radi se o narastanju i jačanju novog postmiloševićevskog i postšešeljevskog fašizma…“ piše gospodin Pančić. (?). Udarna snaga „novog fašizma“ biće „samo i jedino Dobra Deca iz Komšiluka“. (?)
O ukusima ne vredi raspravljati. Nazivati nekog fašistom zbog toga što ima drugačiji muzički ukus, prilično je preteran stav. A zagovarati „reformu“ društvene grupe koju nazivate „polusvet“ je kopanje masovne grobnice.
Vera Didanović opisujući učesnike skupa „Sloboda za Cecu“ piše: „… iako je miting u nazivu imao reč „sloboda“ („Sloboda za Cecu“), njegovi učesnici nisu bili isti oni ljudi koji su prethodnih godina utemeljivali novo ime centralnog beogradskog trga – Trg slobode.“ Uz napomenu da je reč o skupu kome je po proceni novinara „kojima se zalomila radna subota“ prisustvovalo oko 2000 ljudi, postavljam pitanje – odakle drskost da se pojedinim društvenim grupama odriče učestvovanje u pozitivnim tokovima naše novije istorije, pri čemu se, kao jedini argument u prilog takvom tvrđenju daje izjava da je to „sasvim izvesno“? Ja (Danijela Drča) sam „živi dokaz“ da je u pitanju neistina i tražim ispravku.
Dodatne argumente za svoje smele tvrdnje Vera Didanović nalazi u stilu oblačenja prisutnih, navodeći nošenje „tanga veša u boji različitoj od boje odeće, pa sve to natakareno na zaista ogromne štikle“. Nepodobno je i nošenje „one frizure“, nije precizirano koje, pretpostavljam da je u pitanju duga crna kosa. Invaliditet prisutnih pojedinaca tumači se kao politički čin čime se ukida invalidima pravo na slobodu govora i mišljenja, to jest izjednačava se invaliditet sa nekakvim političkim stavom. „Fizički unesrećene“ i mlađe maloletnice označavaju se kao „žrtve estradnog i političkog kiča“ , iako smo žrtve pomenutog svi mi kao pojedinci i naše društvo u celini.
Dalje u tekstu stoji: „Upadljivo je bilo prisustvo sredovečnih ljudi, potresno očiglednih pripadnika najnižih socijalnih slojeva…“ Zanima me da li je zaista baš očiglednost ono što najviše potresa? I da li se možda spremaju nekakve gasne komore i masovne grobnice jer, avaj, siromašni su očigledni, a drugi se potresaju? Ima nas zaista mnogo – prosjaci, prostitutke i sponzoruše, nelečeni i lečeni narkomani, razbojnici, secikese, povratnici sa ratišta, otpušteni radnici, neplaćeni zemljoradnici, očajnici svih vrsta. Malo li je što nas je drzava svojim lošim poslom proizvela i ostavila da sami rešavamo materijalno siromaštvo i „fizičku unesrećenost“? Malo li je što je pesma, i to, kao za baksuz Cecina, bila skoro jedina uteha? Treba li ukinuti pravo da se bude lojalan i odan nekome ko vas je zaduzio? Pesma ima moć da duhovno uzdigne, govore o tome brojne poetike teoretičara i istoričara umetnosti, takođe i mitovi. No, na stranu to. Ovde je jedina tema novinarska površnost. Povodom te površnosti molim glavnog urednika D. Žarkovića i odgovornog urednika F. Švarma da objasne „govor mržnje“ u ovim tekstovima i svoje novinare upute na „estradni rad“ Svetlane Raznatović, jer u njenom celom opusu koji broji jedanaest visokotiražnih albuma, nećete naći nijedan ton koji nije izveden perfektno, kako tehnički, tako i sa stanovišta muzičke ekspresije. Pa kada, ugledajući se na Svetlanu Raznatović kao uzor perfekcije u izvođenju, postignu da im svaka reč bude na mestu a činjenice proverene, neka se nauče toleranciji, to jest, da ne potezu kamenicu sa gradskog trga na svakog ko nije njihovog ukusa i stila.
Molim i za objašnjenje zbog čega se u tekstu „Ceca 2003.“ ne primenjuju standardom utvrđena pravila srpskog knjizevnog jezika („fali“ umesto „nedostaje“, značenje sintagme „vrlo sredovečan“, pisanje velikog slova u imenima trgova, uzročno-posledična veza u rečenici: „Bez obzira na prirodne talente, tehničke mogućnosti i snažnu privlačnost koja vlada između brojnih pevačica i kriminalaca…“ i tako dalje.). Unapred zahvaljujem.
Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430
Studentski zahtev za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora
Istorijska šansa Srbije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve