img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Diplomatska neodmerenost

15. новембар 2001, 00:17 Svetlana Vasović-Mekina, Ljubljana
Copied

"Negativne posledice", "Vreme" br. 566

Ambasador SRJ u Sloveniji Ivo Visković u reagovanju na tekst „Merkantilni odnosi“ („Vreme“ br. 565) iznosi niz neosnovanih optužbi. Izgleda da je g. Visković smetnuo s uma da sam magnetofonski snimala razgovor što je uobičajen novinarski postupak na koji nije imao primedbi. Dakle, sve što je rekao ambasador Visković snimljeno je, a njegovi odgovori navedeni dosledno. Nije dodavano ništa za šta Visković u pismu tvrdi da je kazao „off record“ (valjda misli na „off the record“?). Da bude jasno – nijednog trenutka ambasador Visković nije tražio da isključim vokmen, niti pomenuo da neke izjave daje „nezvanično“ ili „u poverenju“. Zato sam iznenađena kako pismom, tako i dikcijom gospodina ambasadora, koji neubedljivu argumentaciju sakriva iza fraze da on, Visković, „stoji iza interesa i ugleda svoje zemlje“, kao da mu to daje pravo da diktira jedinu, njemu dragu istinu.

Ne znam šta je razlog za golemu ambasadorsku ljutnju, posebno što sam u rečenom tekstu jedva dotakla neke devijacije koje su pratile uspostavljanje jugo-ambasade u Ljubljani. Na primer, da su na neka važna mesta postavljeni ljudi koji koriste mandat (i diplomatsku platu) da nauče posao koji im je dat (što mi je rečeno u ambasadi, uz hvalisanje da za isti nemaju ni dan radnog iskustva), kao i da se stranke žale na oskudno ili nikakvo znanje slovenačkog jezika zaposlenih u ambasadi. Ili, možda banalno, da je na jednom od spiskova zvanica (pokazala mi ga je odgovorna službenica, kojoj je posao poveren – uz priznanje da ga je sastavio slovenački državljanin koji nije zaposlen u ambasadi) bilo i po nekoliko novinara iz iste redakcije, ali je izostao potpun spisak akreditovanih jugoslovenskih dopisnika, kao i imena nekih istaknutih pojedinaca iz civilne sfere. Ali, valjda je proširenje voznog parka belim mercedesom (za ambasadora, umesto neprimerenog crnog Pežoa 406) bilo preče od upoznavanja sa sredinom u kojoj su se novopečene diplomate obrele.

Najzad, Visković se ogradio i od „pristrasno usmerenih teza autorke“ o odnosima sa Uredom Crne Gore u Sloveniji. Otkud takva potreba ambasadora Viskovića da se odnosi između crnogorskog Ureda i jugoslovenske ambasade u Ljubljani predstave lepše nego što jesu? Dovoljno je sporadično otvoriti beogradsku ili podgoričku štampu i pročitati izjave predstavnika zvanične Crne Gore, npr. da jugoslovenska diplomatija predstavlja „samo Srbiju“. Ukratko, iako se u tekstu uz Viskovićeve izjave našlo tek malo dobronamerne kritike, Visković to doživljava kao atak na lik i delo, pa reaguje neodmereno, nameran da jakim rečima zataška ono što mu je u tekstu zasmetalo. Ambasadorova reč, nažalost, ne može da promeni stanje stvari – ono što sam napisala u povodu otvaranja ambasade u Ljubljani stoji na faktima, bez obzira šta o tome misli ambasador Visković.

Naivna je i Viskovićeva opaska da me je primio (i pozirao fotografu te pričao u mikrofon) sve kako bi mi se „pomoglo da sazna(m) stvarno stanje i izbegne(m) neka netačna predubeđenja“ s kojima sam, po njemu, „došla na razgovor za članak“. Na stranu tvrdnje koje su u suprotnosti s logikom (sva predubeđenja su već po definiciji netačna), dirljiva je Viskovićeva ideja da bih posle petnaestak godina boravka u Sloveniji trebalo da se srozam na to da (kao dopisnik) po dozvolu za mišljenje dolazim u ambasadu. I to zato da bi mi ovdašnje prilike tumačio neko, ko je protekle mesece diplomatske službe dobrim delom protraćio na traženje rezidencije (veće kvadrature) u Ljubljani, nezadovoljan svim stanovima i kućama koji su mu nuđeni, pošto npr. kuhinja nije odeljena od salona, što je „nesretno rešenje prilikom banketa, kad kelner treba da posluži hranu“… U tom kontekstu je Viskovićev patos o „negativnim političkim posledicama“, koje je moj članak izazvao, samo još jedan primer jeftinog politikantstva, zaostalog iz olovnih vremena.

Sve to me dovodi do zaključka da je ambasador Visković daleko precenio moju, a potcenio svoju ulogu. Ne verujem da novinar svojim izveštavanjem može da pokvari nešto što političari i diplomate nisu bili u stanju da poprave. A kako ovde stvari sada stoje, teško da će biti većeg boljitka, ako će pisanje diplomatskih izveštaja i sprovođenje spoljne politike biti povereno kadrovima koji nisu u stanju da se verodostojno izjasne ni o sopstvenim izjavama.

P.S. Iskreno žalim što je ambasador Visković odustao od opširnijeg reagovanja na moj članak.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.јун 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.јун 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.мај 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.фебруар 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.јануар 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure