Novogodišnja TV ponuda

28.decembar 2005. Jasmina Lazić, Jovana Gligorijević

Opa-cupa i reprize

Tradicionalno, novogodišnji programi četiri najveće televizijske kuće u Srba ne nude ništa novo

Istraživanje - Bolesti i predrasude

21.decembar 2005. Aleksandra Sekulić-Stojanović i Rade Ranković, novinari produkcijske grupe "Mreža" i autori filma "Bolesti i predrasude"

Skriveni ljudi

U svetu se smatra da u svakoj populaciji živi oko deset procenata hendikepiranih, ali se zbog proteklih ratova računa da ih je u Srbiji čak 12 odsto. To znači da skoro milion ljudi pripada grupi osoba sa invaliditetom koje svakodnevno nailaze na predrasude i neki oblik diskriminacije, zbog čega ih često zovu i – skriveni ljudi

Pozorište

19.oktobar 2005. Ivan Medenica

Na ivici žanrovskog noža

Nebojša Romčević, Paradoks;
režija Egon Savin;
igraju Biljana Keskenović, Saša Torlaković, David Tasić Daf i dr.;
Narodno pozorište Sombor

Intervju - Rambo Amadeus

15.septembar 2005. Slobodan Georgijev

Demokratija je turbo-folk

"Lojalan sam samo sebi i logici. Uopšte, činjenicu da suštinu demokratije krasi fenomen da se glas pametnog i glas budale jednako računaju demokratiju čini turbo-folkom. Malo komplikovaniji glasački listić bi mnogo ublažio taj problem"

Intervju - Uroš Đurić, slikar

20.jul 2005. Sonja Ćirić

Skup neuklopljenih

"Ne možemo da govorimo o tržištu bilo čega, pa ni ideja, u zemlji koja nema svest o sopstvenom položaju, niti ga je ikada razvila u svojoj istoriji. Goran Bregović je nedavno izjavio da mu je uvek bila neobična sledeća situacija: Gete i Vuk Karadžić, prijatelji, sede negde i večeraju. A onda se oproste, Gete ode da piše Fausta, a Vuk da piše prvi Pravopis. To dovoljno govori o tržištu ideja"

Ministar, deca i ostali

18.maj 2005. Zoran Majdin

Ima neka tajna veza

Zahtev ordinacije Ecim za priznavanje alternativnog dijagnostičkog i terapijskog metoda stigao je u Ministarstvo zdravlja, gle čuda, otprilike u isto vreme kad i zahtev Ministarstvu prosvete za odobrenje primene tog metoda na školskoj deci. Ministar prosvete je zahtevu udovoljio u obliku podrške, i "presolio" preporukom da se objave rezultati

Umiranje Bora

11.maj 2005. Zoran Majdin

Na ivici velike rupe

Ako se u Bor ulazi sa južne strane, putem koji ga povezuje sa Koridorom 10, utisak je da je to grad pravljen po meri čoveka: izrazito je urban, sa dobrom infrastrukturom, širokim ulicama i lepim drvoredima. Utisak je malo drugačiji kad se priđe centru grada nad kojim se uzdižu dva ogromna fabrička dimnjaka kao simboli industrijskog napretka. Zgrade su prekrivene odbojnom patinom, svojstvenom svim industrijskim gradovima. Nekoliko stotina metara od centra prema severu zjapi ogromna rupa prečnika desetak, a duboka skoro pola kilometra, neuklonjiv spomenik stogodišnjoj eksploataciji bakarne rude, napušteni kop koji je bukvalno progutao polovinu starog gradskog jezgra. Obod rupe se i dalje urušava, vukući u provaliju kuće u blizini koje su eksproprisane i stanari raseljeni, ali u njima trenutno žive romske porodice koje boljeg smeštaja nemaju. Pejzažom dominiraju, dokle pogled dopire, žuta boja sumpora, siva jalovina i crna šljaka