Misterija državnog zlata
Falsifikovanje istorije
Gde je nestalo 45 tona zlata, ko ih je ukrao, i ostale umotvorine radikala i neoradikala
Gde je nestalo 45 tona zlata, ko ih je ukrao, i ostale umotvorine radikala i neoradikala
Svako ko pročita ovu sasvim kratku "noviju istorijicu" namera naših premijera u poslednje dve decenije uočiće bar dve stvari: da je Srbija stalno u ekonomskoj krizi i da stalno najavljuje reforme koje nijedna vlada nije bila u stanju da sprovede
Srpski i hrvatski nacionalisti iskonstruisali su nove kolektivne identitete jedni naspram drugih, a zatim i u odnosu na susedne narode – tako da je onaj drugi negativan, tuđi i dalek, naravno – te novi identitet nasuprot same SFRJ i to da se bude sve suprotno od onog što je ona bila. Ove konstrukcije su dvadesetogodišnja noćna mora sveopšteg propadanja i frustracije u novim državama
Euforično raspoloženje proizvodi samooptužujuće izjave koje potvrđuju tužnu realnost. Tako, na primer, ministar pravde Nikola Selaković izjavljuje da će nam ta poglavlja omogućiti nezavisnije sudstvo. Pa zar nešto više od toga ne piše u Ustavu
Kako je afera sa nelegalnim rušenjem jednog kvarta u Beogradu dovela do ozbiljnog zatezanja odnosa Srbije sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama
Socijalni mir u Srbiji ne čuvaju političari svojim demagoškim parolama, već sezonski rad koji uključuje stotine hiljada ljudi i žena kojima je data bilo kakva šansa da zarade novac za svoju egzistenciju. Pored sezonskih građevinskih poslova u koje su većinom uključeni muškarci, tu su i poslovi berača voća za koje se uglavnom angažuju žene, a po potrebi i muškarci
Albanska nacionalna manjina trenutno ne ostvaruje pravo na kvalitetno obrazovanje na maternjem jeziku, jer je ono za mnoge postalo pitanje politike, a ne osnovno ljudsko pravo
Izbeglice u Beogradu pričaju o torturi mađarske policije. Batinanje do krvi, huškanje policijskih pasa na ljude, upotreba vodenih topova, masovno spaljivanje prtljaga i vikanje: "Go back!" su samo neke od ključnih reči iz tih priča, koje zloslutno podsećaju na svedočenja o odnosu bugarske policije prema izbeglicama. Kao i u bugarskom slučaju, nema reakcije javnosti Evropske unije
U ovom i ovakvom društvu, u ovoj i ovakvoj državi, kvalifikacije kojima su "počašćeni" Jovana Gligorijević, Vukašin Obradović, Stevan Dojčinović, Jelena Obućina i svi ostali, zapravo su meta na njihovom čelu. A bez obzira na to da li će neko zaista i zapucati – konkretno ili u figurativnom smislu – meta na nečijem čelu predstavlja ugrožavanje ljudskih prava, pritisak na rad i onemogućavanje normalnog života
Evropska klima dugotrajne društveno-ekonomske krize, nesigurnosti i nepredvidivosti, egzistencijalna ugroženost i neizvesnost gotovo do savršenstva pogoduju tipu autokratske vladavine koji se može prepoznati kod Aleksandra Vučića. U njegovom se ophođenju i očekivanjima od građana Srbije daju prepoznati karakteristike direktora kakve beogradske ispostave neke multinacionalne korporacije, koji funkcioniše po principu bicikliste, one ispod sebe – gazi, stalnim pretnjama i kritikama "zbog neproduktivnosti i nepostizanja ciljeva" a glava mu je povijena u odbrani od pedaliranja "na spratu iznad", tamo gde su MMF, Svetska banka, briselska i vašingtonska administracija zadužene za region. Moć pedaliranja sokoli u neskrivenom preziranju onih od čijeg mu glasa zavisi novo, četvorogodišnje pedaliranje Srbije
Dnevnica je bila svima ista – i predsedniku biračkog odbora i posmatraču – po dve hiljade dinara; za te novce su mogli da rade vredno kao mravi, daleko od svih insinuacija o krađi i "visoke" politike; da iznova i iznova broje listiće, proveravaju biračke spiskove, pomažu drugima, odmenjuju ih, idu po stanovima građana koji su nepokretni kako bi i oni glasali; ili, pak, da veći deo Đurđevdana provedu sedeći, pijući kafu i pušeći cigarete