Esej – Evropska unija i ratovi u svetu

19.jun 2013. Aleksa Đilas

Između rata i mira

Upadljivo je kako se retko Evropska unija spominje u američkim medijima. Prošle godine, na američkim predsedničkim izborima, gotovo da nije bilo reči o njoj, a kada jeste, to je bilo uglavnom zbog ekonomske krize. Nikada se nije spominjala kao činilac u svetskoj politici. Kada bi Evropljani – podsetimo se da ih je oko pola milijarde i da su bogatiji od većine čovečanstva – vodili svetsku politiku, Sjedinjene Države bi je sigurno primetile. Možda ovo neprisustvo Evrope u američkim medijima ukazuje na veću krizu u Evropskoj uniji nego medijski izveštaji o protestima građana nezadovoljnih zbog nemanja zaposlenja i smanjenih plata

Klima

17.januar 2013. Slobodan Bubnjević

Račun za hladnu kafu

Cene nekih namirnica će zbog klimatskih promena toliko porasti da će obična kafa postati skupocenija od najkvalitetnijih vina

Hronologije apokalipse

19.decembar 2012. Slobodan Bubnjević

Uspon i pad sudnjeg dana

Čak i da je navodni kraj sveta 2012. išta predstavljao za drevne Maje, to bi značilo da je ova iščezla srednjoamerička civilizacija omašila u prognozi sopstvenog kraja za punih 1000 godina

Energetska politika SAD

22.novembar 2012. Slobodan Bubnjević

Zakon održanja nafte

Ako odbacimo stabilnost cene, što realno i nije najvažniji faktor, Amerika je kao najveći potrošač ovog resursa tokom poslednje četiri decenije obezbedila nešto daleko značajnije – stabilnost u snabdevanju naftom. Ako u tu svrhu SAD nisu štedele ni resurse ni ljude niti svetski poredak, zašto bi to ugrozile iz nekih tamo ekoloških razloga

Planeta

26.septembar 2012. Slobodan Bubnjević, Marija Vidić

Granične vrednosti apokalipse

Ako postoje granice za promene kojima čovek od industrijske revolucije do danas menja planetu, takve da nakon njihovog prekoračenja uslovi života na Zemlji ne mogu da se održe u sadašnjem stanju, gde su one? I šta se uopšte može sa tim učiniti

Dinamika apokalipse 2012.

28.decembar 2011. Slobodan Bubnjević

Čekajući kraj

U svakom poznatom predviđanju, od legendi sa kalendarom Maja do istorijskih analiza Momzena i Špenglera, civilizacije se na kraju ruše. Koliki je prirodan rok upotrebe posle koga se civilizacije kvare, ili pak vraćaju proizvođaču?