![](https://vreme.com/wp-content/uploads/2021/11/995059_21-originalslika-1482709.jpg)
Dokumenti
Đilasovo pismo Titu iz 1967.
Predsedniku SFR Jugoslavije, Predsedniku Saveza komunista Jugoslavije, Drugu Josipu Brozu Titu
Predsedniku SFR Jugoslavije, Predsedniku Saveza komunista Jugoslavije, Drugu Josipu Brozu Titu
Država kojoj možemo zahvaliti postojanje atomskog bunkera u Konjicu nestala je u jednom "običnom", konvencionalnom ratu: puške i noževi okončali su jugoslovensku zajednicu, a ne rakete s nuklearnim glavama. Sâm bunker predstavlja "vremensku mašinu" koja nam omogućava putovanje u prošlost koliko i u budućnost – naime, ona je sada oruđe za istraživanje i savremenu interpretaciju sfera uticaja, ravnoteže sila, politike straha i "sigurnog međusobnog uništenja". O tome, pored ostalog, govori Bijenale savremene umetnosti koji je nedavno otvoren u ovom prostoru
Poslednjeg aprilskog dana 2011. godine, nepuna dva meseca pre svog stotog rođendana, umro je Ernesto Sabato. Pre nego što se opredelio za književnost, jedan od tri najveća moderna argentinska pisca (uz Borhesa i Kortasara), bio je fizičar svetskog glasa. Najpoznatiji je po svoja tri romana (Tunel, O junacima i grobovima, Abadon, anđeo uništenja) i nizu esejističkih knjiga
Kad neko pomene Dražu, morao bi da pomene i čitav niz nadasve zanimljivih istorijskih ličnosti, kakav je – da počnemo s njim – dr Stevan Moljević. Još nije Kraljevina Jugoslavija pošteno ni ispustila svoju napaćenu dušu, a Moljević je već sastavio svoj "memorandum" od 30. juna 1941. Taj spis – u trenutku kada je Treći rajh na vrhuncu moći – opisuje buduću raspodelu teritorija bivše Jugoslavije, ali i okolnih država – jednoga dana, kad pobedimo
Do juče se moglo misliti da je vrhunac ironije – ili pragmatizma, zavisi kako na to gledamo – početak jednog novinskog komentara od pre nekoliko godina, povodom Drugog zalivskog rata, u kom se autor pita: "Otkud naša nafta ispod njihovog peska?" Od juče je, bez obzira na to što je reč o vojničkoj pameti, na snazi jača izjava, cinizam – ili, opet, možda pragmatizam – po kom "Gadafijeve snage podmeću leševe na ciljeve koje mi gađamo"
Na početku druge decenije XXI veka roboti su očigledno preživeli poslednju "AI zimu", ali se za većinu običnih ljudi čine još isuviše daleko
Dok kineski predsednik Hu Đintao dolazi u istorijsku posetu Sjedinjenim Američkim Državama, što će u interesu milijardi ljudi bitno ojačati saradnju dve supersile, generali na obe strane Pacifika kukaju o sopstvenoj nemoći i gubljenju tehnološkog koraka mnogo više nego što je uobičajeno. Da li nas njihova tehnološka paranoja vodi ka jednom od onih najcrnjih scenarija
Kako se Amerikanci odnose prema Kini vidi se po depešama iscurelim preko Vikiliksa, a kako se prema Pekingu odnose američki klijenti pokazala je afera vezana za ceremoniju dodele Nobelove nagrade kineskom disidentu na robiji Liju Sjaobou. Srbija je, po tradiciji, na vetrometini rešavala zagonetku po principu: Kina daleko, pare blizu – Evropska unija blizu, ali članstvo u njoj daleko
Prošlonedeljna vest da je, mereno veličinom bruto nacionalnog proizvoda, Kina pretekla Japan i postala druga ekonomska sila sveta, primljena je u svetu s mnogo pažnje i divljenja. Primetna je i doza nelagodnosti
"Samo dva puta je svet bio ugrožen mogućnošću trećeg svetskog rata: 1948. sa Berlinskom krizom i 1962. sa Kubanskom krizom. Posle toga su i NATO i Varšavski pakt izgradili mehanizme, ‘osigurače’ da do takve opasnosti ne dođe"
Ako su se Francuzi i Nemci pomirili na uglju i čeliku, što se ne bi pomirili Rusi i Nemci na gasu
Prilikom osnivanja KEBS-a u Helsinkiju 1975. kompleks "Finlandija" bio je tesan za 30 šefova država i vlada i njihove svite. I nehotice bi ti se lakat našao u bradi tadašnjeg predsednika Kipra, vladike Makariosa, ili na ramenu malenog predsednika Rumunije Čaušeskua. Kad bi se kroz tu gomilu kretali Brežnjev ili Ford, tadašnje vođe SAD i SSSR, njihovi telohranitelji bi nemilosrdno gurali u stranu čak i druge šefove država. Ali kada bi se Tito kretao kroz gužvu, ostali političari su se pred njim spontano sklanjali u stranu, kao što se Crveno more otvaralo pred Mojsijem. Preterujem? Bilo je tako, a nije se radilo o učenicima škola ili radnicima, koje su kod nas na silu izvodili da bi ga pozdravljali