TV manijak
Dva miliona
Svi smo dobili ono što smo tražili. Samo, u ovoj trgovini se daje još nešto, što možda ne piše u ugovoru sa narodom, a to je manje ili veće parče vaše slobode i dostojanstva
Svi smo dobili ono što smo tražili. Samo, u ovoj trgovini se daje još nešto, što možda ne piše u ugovoru sa narodom, a to je manje ili veće parče vaše slobode i dostojanstva
Tko se sve nadao da može preko cenzusa i zbog čega ga nije prešao? Zašto je naprednjačka proslava izborne pobjede izgledala jednako usiljeno kao i doček Nove godine u JNA 1985? Što govori nekontrolirana euforija Marka Đurića? Postoji li vlast u Evropi i nalik na ovu u Srbiji? Može li još itko išta vjerovati Vučiću i zašto mu dva miliona glasova koje je lično on osvojio ništa ne garantiraju
Neizlaskom na ove nesumnjivo felerične i nelegitimne "izbore" bojkotaški deo opozicije je samo stekao pravo na šansu, odnosno izborio se za "opstanak u meču" – i ništa više od toga. Svi problemi i slabosti koji su pratili opoziciono delovanje prethodnih meseci i godina i dalje ostaju. I ništa ne bi bilo pogubnije – a to uopšte nije nemoguće – nego da se ovaj bojkotaški deo opozicije sada uljuljka na krilima ovog "uspeha", odnosno dodatno opusti i uspava usled činjenice da su im praktično svi opozicioni konkurenti (ne)slavno poginuli na ovim izborima
Uprkos izloženosti velikog broja birača raznim ucjenama, neizlazak na predstojeće izbore još uvijek je pitanje ličnog opredjeljenja. Međutim, na nekim narednim, lako bi mogao postati čin izuzetne građanske hrabrosti. Zar ne vrijedi razmisliti o tome, ostati kod kuće i pokazati odgovornost?
Pobednik izbora je unapred poznat, bitka će se voditi oko cenzusa za opoziciju, a nemojte se zanositi da će posle izbora kampanja da se stiša. Tek nam sledi medijsko bombardovanje
Mada i dalje duboko nezadovoljno Vučićevim režimom, glasačko tijelo opozicije se umorilo od većine njenih lidera i liderčića. Vrijeme im je isteklo, nisu uspjeli. Neka se vrate svojim profesijama, pišu memoare, učestvuju u rijalitijima i rade sve što žele osim jednog – da više nikad i nikog ne pozivaju da glasa za njih. Da li bi ovo bilo malo?
Verovatno je sve bilo spremno za proslavu pobede nad kovidom-19, ali se virus pokazao kao žilav
Hteli ili ne hteli, u ovo predizborno vreme, sve se vrti oko bojkota. Jer, na kraju krajeva, Vučić će dobiti onoliko procenata koliko bude želeo da dobije. A to, manje-više, važi i za ostale učesnike u izbornoj trci. (I oni će, naime, dobiti onoliko koliko ON bude želeo da dobiju.) Zato je stepen uspešnosti bojkota, zapravo, jedina stvarna i kakva-takva nepoznanica predstojećeg glasanja
Na predstojećim izborima postoji samo jedno pitanje: koliko će lista prave ili kvaziopozicije preskočiti "nebeski visok" cenzus od tri posto. Glasanje za njih može se slobodno tretirati kao politički seks iz samilosti
"Ključ tenzija je što nema političkog razgovora i što se on ne vodi u institucijama, tamo gde mu je i mesto. Poziv za razgovor je morao biti otvoren i mnogo ranije, odnosno onog momenta kada je politika izmeštena iz institucija na ulicu. Mi danas nemamo političku borbu redovnim političkim sredstvima, a to su izbori, parlament, govornica, mediji"
Stranke i organizacije okupljene oko UDS-a su izrazito evropski orijentisane i zalažu se za sekularno društvo, suočavanje sa prošlošću, vojvođansku autonomiju itd. Njihova saopštenja, međutim, odišu neinventivnošću i prepuna su repatih fraza, kao da im je neko izradio softver u koji se ubacuju ključne reči, a on potom izbaci tekst saopštenja. Uočljivo je da se izbegava kritika Vučićevog režima, odnosno, ako se to i radi – jer ipak je u pitanju opoziciona lista – onda se to radi blago i "konstruktivno"
Desetodnevni protesti u Tirani i drugim gradovima zbog rušenja zgrade Narodnog pozorišta po odluci Edija Rame, peticija 16.000 ljudi protiv tog čina, samo su delovi nezadovoljstva koje je započelo opozicionim bojkotom junskih izbora prošle godine